Proslava sv. Leopolda kod kapucina u Osijeku

U koncelebraciji je bio gvardijan fra Juro Šimić koji je navijestio evanđelje te prije mise vodio pobožnost sv.Leopoldu. Fra Juro je na početku mise istaknuo da je osječki samostan na poseban način povezan sa sv. Leopoldom jer u njemu je kroz mnoge godine djelovao Centar Leopold Mandić čija je uloga bila promicanje poznavanja i štovanja sv. Leopolda u hrvatskom narodu. U tom samostanu je godinama bilo i sjedište lista Ljudima prijatelj preko kojega se to činilo. Fratri tog samostana su čuvari relikvije svetog Leopolda te su, na koncu, utemeljili i prvo svetište sv. Leopolda u Hrvatskoj koje je kasnije postala i istoimena župa pod nazivom Osijek VII. U homiliji p. Ivan Matić se osvrnuo na život sv. Leopolda, navodeći kako je „ostao zapamćen kao malen u ljudskim očima ali kad je umro 30. srpnja 1942. vidjela se njegova veličina: na sprovodu mu je bilo, prema svjedocima, oko 170.000 ljudi.“ „Pa ipak i sam se sveti Leopold uvijek smatrao malenim slugom Kristovim kako je to posvjedočio i Sluga Božji kardinal Kuharić o njemu i općenito o svecima“, istaknuo je.

„Njegov san da kao misionar radi na pomirenju Istoka i Zapada ostvario se pomirenjem pokornika s Bogom u ispovjedaonici. Pred njegovom su se ispovjedaonicom brzo stvarali redovi. Onaj tko bi se kod njega jednom ispovjedio, gotovo bi se redovito vraćao, privučen nadasve njegovom dobrotom, poniznošću, odmjerenim riječima, smirenošću, pouzdanjem u Boga, kao i snažnim duhovnim iskustvom, prožetim ljubavlju Božjom, odanošću Majci Božjoj te hranjenim svetom Euharistijom“, rekao je nadalje propovjednik.

„Znao je prodrijeti u svačije srce, pravom riječju, koja je potjecala iz njegove osjećajnosti, no također tražena i nadahnuta od Duha Svetoga kroz molitvu i razmatranje. Kada su, dakle, poglavari godine 1923. našeg Leopolda poslali u Rijeku, bilo je neizbježno da ga velika ljubav njegovih padovanskih prijatelja vrati natrag.

Upravo je jedan od takvih upornih prijatelja ispovjedaonicu oca Leopolda nazvao ‘salonom uljudnosti’, zahvaljujući blagu i ljubaznu načinu s kojim je ovaj ponizni kapucin primao i pratio svoje pokajnike.“ U nastavku je istaknuo kako je „kod postupka za beatifikaciju i kanonizaciju prijavljeno je mnoštvo čudesa. Usput pri kraju prvog svjetskog rata poglavari su ga često premještali jer nije htio prihvatiti talijansko državljanstvo držeći se svojih hrvatskih korijena. U tome i mnogim našim ljudima po svijetu on itekako može i u tome biti primjer da se ne stidimo odakle jesmo, svojih korijena.“ Nakon misnog slavlja vjernici su osobno častili relikviju svetog Leopolda uz dar prigodne sličice s molitvama svetom Leopoldu za onkološke bolesnike.

Liturgijsko pjevanje animirale su časne sestre Marijine čudotvorne medaljice uz orguljsku pratnju sv. Justine Lacković. } } } }