Proslava svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, zaključena je svečanim večernjim misnim slavljem koje je u ponedjeljak, 15. siječnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio porečki i pulski biskup Ivan Štironja.
Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić izrazio je dobrodošlicu subraći biskupima koji su koncelebrirali. To su riječki nadbiskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, dubrovački biskup Roko Glasnović, hvarski biskup Ranko Vidović i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas. Prenio je pozdrave umirovljenog zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji zbog bolesti u obitelji i iznenadnog pohoda bliskom obiteljskom članu nije mogao sudjelovati na proslavi svetkovine. Među svećenicima, u misi su suslavili mons. Juraj Batelja, počasni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije, preč. Željko Faltak, rektor Nadbiskupskog bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu i preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati.
Rekavši da „katedrala sve vjernike prihvaća majčinskom ljubavlju“, nadbiskup Zgrablić pozdravio je hodočasnike iz katedralne župe sv. Jakova iz Šibenika koje je predvodio šibenski katedralni župnik Krešimir Mateša. Na misi su bili i zadarski župan Božidar Longin, gradonačelnik Branko Dukić i prof. dr. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru.
„Nosimo u svom srcu i životu plamen vjere za kojega je sv. Stošija posvjedočila svojom smrću i podržimo ga molitvama za bolesne, nemoćne i siromašne za koje je sv. Stošija davala svoj život i izgarala. Molimo za obitelji, djecu, mlade, za svećenička i duhovna zvanja, kako bi plamen vjere živio u našem narodu i bio očigledan u svijetu koji je puno puta obavijen tamom, raznim nevoljama i poteškoćama. Opredijelimo se za kvalitete i vrijednosti koje donose svjetlo“, potaknuo je biskup Štironja. Izrazio je radost biti hodočasnikom sv. Stošiji u velebnoj zadarskoj katedrali, pohvalivši kršćanski žar pjesme, zahvale i molitve Bogu i u čast sv. Stošije.
Na jednoj slici sv. Stošija stoji ispred zadarske katedrale s ispruženom rukom na kojoj je plamen, jer je sv. Stošija spaljena na lomači na Božić, 304. godine u Srijemskoj Mitrovici. Ubrzo nakon mučeništva Stošije, njeno sveto ime počelo se spominjati u Rimskom kanonu gdje se navode najistaknutiji sveci prve Crkve.
„Sv. Stošija na svom dlanu drži vatru života, vatru vjere, jer vjera je najljepši znak koliko živimo. Držite plamen vjere da ne nestane tama. Mučenici su sačuvali vječnu istinu da je Isus jedini spasitelj i otkupitelj, posrednik između Boga i ljudi“, poručio je mons. Štironja.
„Dioklecijan, car koji se proglasio bogom, idući iz Rima u Solun, poveo je sa sobom brojne kršćane da ondje budu pobijeni. I Stošija je bila s njima, ali iz Soluna je dovedena u Sirmium ili Srijemsku Mitrovicu. Doveli su je pred Proba, prefetka Ilirika, koji je primijenio na nju teška mučila. Bila je nepopustljiva u odanosti pravom Bogu“, poručio je mons. Štironja, rekavši da se sv. Stošija upravo na Božić poklonila Novorođenom kralju u istinskoj vjeri i daru života do smrti.
„Sv. Stošija je bila žrtva rimskog carskog društva koje ju je odbacilo i kaznilo jer nije prihvatila idolopoklonstvo, ostala je vjerna vječnoj istini, istini svoga Stvoritelja. Ohrabrena Isusovim riječima: „Blago vama kad vas, zbog mene, pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas’ (Mt 5, 11-12), Stošija je radije prihvatila smrt nego život bez Isusa“, poručio je mons. Štironja.
Biskup je naveo odlike svjedočanstva vjere sv. Stošije i svih mučenika. To je da se mučenici „nisu poklonili poganskim idolima, nisu se odrekli svoje kršćanske vjere ni pod koju cijenu. Darovali su svoj život za Isusa, vječnu istinu, jedinog Spasitelja i Otkupitelja ljudi. Suobličili su se Isusu u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Na tim temeljima ti svjedoci gradili su svoju vjeru i Crkva ih je proglasila mučenicima. Na to su pozvani svi koji se žele zvati kršćanima“, poručio je mons. Štironja. Citirao je pritom Katekizam Katoličke Crkve da „u prilikama koje iziskuje svjedočenje vjere, kršćanin mora ispovjediti vjeru bez dvosmislenosti“.
Katekizam KC upozorava i da je idolopoklonstvo „stalna napast za vjeru. Sastoji se u tom da se učini bogom ono što nije Bog. Idolopoklonstvo je kada čovjek časti i štuje neko stvorenje umjesto Boga, bogove ili zloduhe ili moć, užitak, rasu, pretke, državu, novac“.
Biskup je istaknuo potrebu da se shvati istina o muškarcu i ženi koji su odraz Božjeg lica i Božjeg srca. „To je temeljna istina o čovjeku koja proistječe iz istine Stvoritelja. To je ideja i naum Boga Stvoritelja. Svako drugo tumačenje je ideologija koja vodi u idolopoklonstvo. Idolopoklonstvo je napast svakog vremena, pa i našega. Zato je važno prepoznati oko sebe i u sebi idolopoklonstvo koje se susreće u čovjeka koji časti sebe, umjesto Boga.
Čovjek je stavljen u ovaj svijet od sâmoga Stvoritelja. Njegov iskon, njegov izvor je Trojedini Bog. Originalna ideja života dolazi od Boga koji čovjeku utiskuje svoj izvorni i nezamjenjivi kôd, temeljni zakon i uredbu koju nitko nema pravo i ne može mijenjati. To je temeljni zakon i uredba koja se ne mijenja nikakvim ljudskim zakonima i uredbama, kao ni deklaracijama, konstitucijama i kakvim već ljudskim umotvorinama“, upozorio je biskup Štironja.
Predvoditelj slavlja je rekao da su kršćani pozvani graditi vjeru „na zdravoj tradiciji svete, katoličke i apostolske Crkve, na temeljima vjere u Presveto Trojstvo, Boga Oca Stvoritelja, Sina Otkupitelja i Spasitelja i Duha Svetoga Posvetitelja“.
Ako se od mnogih u sadašnjem naraštaju vjernika i ne traži mučenička smrt kao u prvim stoljećima progona kršćana, „zasigurno se traži svjedočanstvo kršćanske vjere na temelju Svetog Pisma, Božje objave koja je dosegnula svoj vrhunac u Isusu Kristu i njegovom Evanđelju – a to znači da se ne možemo, kao vjernici, klanjati klasičnim ni modernim idolima i ideologijama koje nam se nude na svakom koraku“, poručio je biskup Štironja.
U duhu navještenog Evanđelja, u kojem se navodi da je skupina Grka apostolu Filipu rekla: ‘Htjeli bismo vidjeti Isusa’ koji ih je primio i iznio im prispodobu o zrnu pšenice, mons. Štironja je rekao: „I mi želimo vidjeti Isusa koji ima riječi vječnog života, osjetiti njegov mir u ovom nemirnom vremenu, vjerom i ispovijedi dotaknuti njegovo srce puno ljubavi i milosrđa, osvježiti i okrijepiti se njegovim Presvetim Tijelom te ohrabreni i osnaženi u vjeri nastaviti svoje životno hodočašće“.
„Sv. Stošija je istinsko zrno koje je obdareno posebnom Božjom milošću svetosti i darom mučeništva, zrno bačeno u zemlju; zrno koje je proklijalo, izraslo u stablo i donijelo obilat rod. Snagu toga zrna i snagu stabla vjere osjećate i vi, dragi vjernici Zadarske nadbiskupije. U sjeni toga stabla Crkve zadarske nalazite svježinu, okrepu i snagu za brojne životne kušnje i izazove.
Moćni zagovor sv. Stošije vas prati, a njeno mučeničko svjedočanstvo vjere do smrti poziva da budete zdravo zrnje Božje ljubavi koje će u potpunoj predanosti biti bačeno i donijeti plodove vjere za buduće generacije“, poručio je biskup Štironja, upozorivši: „Tko se brine da očuva samo tjelesnu oblogu života na ovom svijetu, a izgubi iz vida život duše ili jezgre, izgubit će vječni život. A tko zemaljski život stavi u službu duhovnog života, očuvat će ga za život vječni i uskrslo će se tijelo jednom pridružiti besmrtnoj duši“.
Biskup je podsjetio da je sv. Stošiju, rođenu u Rimu, majka Filomena odgajala u kršćanskoj vjeri koju je svjedočila djelima ljubavi i milosrđa služeći siromašnima, bolesnima, nemoćnima i progonjenim kršćanima. Bila je udana za rimskog časnika Publija koji je, kao odani časnik cara Dioklecijana, zbog kršćanske vjere, sv. Stošiju držao u kućnom pritvoru. Kad je njen muž umro, sva je materijalna dobra razdala siromasima.
„Sv. Stošiju osobito je resila ‘strastvena želja za svetošću’, kako kaže papa Franjo. Spremno je služila siromasima, bolesnima, žalosnima i osamljenima. Nije se samo zvala kršćankom, nego to je bila cijelim svojim bićem. Srcem i dušom pripadala je Kristu Gospodinu. Nije li to i naš poziv – ne zvati se i ne nazivati se samo kršćanima, nego to biti u svom srcu, biti kršćanin svojim djelima i svjedočanstvom života“, poručio je mons. Štironja.
Majka je u sv. Stošiju usadila ljubav prema Isusu i predala je kćeri kao najveće bogatstvo. „Majka nije ostavila Stošiju da odraste pa da se sama opredijeli i odluči. Svu toplinu, ljubav, sve bogatstvo svoga srca, pretočila je u srce svoje kćeri, u ljubav prema obitelji i Crkvi, nadasve u ljubav prema Isusu.
To je poziv i vama, drage majke: svojoj djeci predati poklad apostolske vjere, odgojiti ih u ljubavi prema Bogu i Crkvi, prema domu i domovini. Sadržaj svoga majčinskog srca preliti u srca svoje djece. Stošijina majka je smatrala vrjednijim da svojoj kćeri podari neprolazno i vječno blago, nego ono zemaljsko i prolazno“, poručio je mons. Štironja.
Potaknuo je na osobitu molitvu za majke i muževe da „svijetu donesu život“. „To je vaše najbolje i najljepše poslanje. Najbolja je karijera biti majkom. Zaslužujete istinsko poštovanje i odajemo ga. Molimo sv. Stošiju da ostanete vjerne tim idealima, da ostanete vjerne poslanju koje je nezamjenjivo i na poseban način ga ima majka. Ostanite ustrajne u toj ljubavi“, poručio je mons. Štironja, potaknuvši: „Učimo od sv. Stošije. Odolimo svim nasrtajima zloga, svakom idolopoklonstvu, rodnoj i svakoj drugoj ideologiji. Čuvajmo poklad kršćanske vjere i ideju vječnoga života koja nas vodi u sigurnu i vječnu luku spasa“.
Pjevanje na misi predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića. Na početku mise koja je počela ulaznom procesijom od sakristije katedrale preko Trga Sv. Stošije, biskupi su se pomolili pred moćima sv. Stošije u pokrajnjoj lađi katedrale gdje se od 810. godine nalaze moći sv. Stošije koje je zadarski biskup Donat dobio od bizantskog cara Nicefora u zahvalnosti za posredovanje mira između Istočnog bizantskog i Zapadnog rimskog carstva.
Proslavi svetkovine sv. Stošije prethodila je Devetnica tijekom koje su u katedralu hodočastili vjernici iz 11 dekanata Zadarske nadbiskupije, djelatnici i učenici katoličkih škola iz Zadra i članovi crkvenih pokreta i zajednica iz Zadarske nadbiskupije.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
