Osoba koja je bila u ratu nikada se neće vratiti kući ista kao prije, ali to duboko iskustvo može pretvoriti u iskustvo kojim želi donositi mir – istaknuo je monsinjor Bohdan Manyshyn, pomoćni biskup eparhije Stryi (zapadna Ukrajina) i voditelj Odjela za vojnu kapelaniju Ukrajinske grkokatoličke Crkve, piše Vatican News.
Na kraju Biskupske sinode Ukrajinske grkokatoličke Crkve koja se održala u Rimu od 30. lipnja do 10. srpnja na temu „Pastoral obitelji u kontekstu rata“, monsinjor je u razgovoru za vatikanske medije rekao: „Danas smo mi kapelani, kao i volonteri, liječnici i obitelji vojnika, oni koji se nalaze na crti između mira i rata, mi se moramo pobrinuti da ljudi sa sobom ne donesu rat kući.“ Neophodni uvjet da bi pratili te obitelji i druge osobe u teškoćama – napomenuo je – jest svijest da smo mi ti koji u stvari trebamo njih jer služeći njima otkrivamo koliko smo uistinu kršćani, koliko smo blizu Bogu, koliko se osjećamo voljeni i koliko znamo ljubiti.
Među inicijativama Odjela za vojnu kapelaniju koje su usmjerene na podršku obiteljima vojnika nalazi se projekt „Žene heroja“, koji vodi Natalija Dubchak, bivša vojnikinja te majka jednog poginulog vojnika. Inicijativa uključuje formacijske tečajeve i susrete, ali ponajprije stvaranje zajednica među kojima je već više od dvadeset i sedam obiteljskih krugova i zajednica vojničkih obitelji. „Tražimo metode i pristupe kako bismo pomogli tim ljudima da ozdrave od rana rata, da uzmu potrebno vrijeme za žalovanje, da se sjete da kad se osjećamo loše možemo uvijek pomoći onima kojima je još teže. To će nam pomoći da se ponovno podignemo“, objasnio je monsinjor Manyshyn.
Biskup je dodao da i eparhija nastoji pružiti potporu obiteljima nestalih i poginulih vojnika: „Godine 2016. pokrenuli smo korizmenu inicijativu za prikupljanje donacija za fond putem kojeg pružamo pomoć, uključujući psihološko savjetovanje za odrasle i djecu. Vodimo grupe podrške i organiziramo hodočašća. Važno je da obitelji vojnika osjete da njihova žrtva nije uzaludna, da netko stoji uz njih i poručuje: ‘Želimo ući u vaš život i želimo biti dionici vaše žrtve. Žrtve koja nije uzaludna.’“
Za one koji su izgubili svoje najmilije ključno je dati smisao boli, istaknuo je monsinjor Manyshyn: „Nitko ne može pobjeći od patnje, ali osoba za koju vjera znači odnos s Bogom može se pripremiti za prelazak praga nade, kako je govorio Ivan Pavao II., a potom i praga vječnosti“, rekao je voditelj Odjela za vojnu kapelaniju te dodao: „Svaka patnja je stvaranje nečega novoga, ali mi smo ti koji moramo pronaći njezin smisao. Ako to ne učinimo, padamo u očaj. Međutim, to ne znači da trebamo odbaciti ono što je ljudsko jer Bog nas je stvorio s emocijama, sa suzama. Razdoblje koje Ukrajina proživljava je razdoblje žalosti i moramo ga znati proživjeti, ali ključno je ne ostaviti same one koji prolaze iskustvo gubitka, moramo im pružiti podršku. Vrlo često je dovoljno samo biti prisutan“, zaključio je monsinjor Manyshyn. (kta/rv)
