Papa Franjo se u intervjuu za talijansku televiziju Nove 14. siječnja osvrnuo na niz tema od eskalacije rata do planiranih apostolskih putovanja te je prvi put javno govorio o deklaraciji „Fiducia supplicans“, piše Informativna katolička agencija.
Gostujući u emisiji „Che tempo che fa“ voditelja Fabija Fazija, Papa je odgovorio na pitanje glede polemika o deklaraciji Dikasterija za nauk vjere „Fiducia supplicans“ o pastoralnom značenju blagoslovâ, koja otvara mogućnost blagoslova parova u neredovitim situacijama, među njima i istospolne parove.
„Kada dođe vrijeme za donošenje odluka, postoji cijena usamljenosti koju morate platiti i ponekad se odluke ne prihvaćaju, ali većinu vremena kada se odluke ne prihvaćaju to je zato što se ne poznaju. Ja kažem: kada vam se ne sviđa odluka, idite i razgovarajte, recite svoje sumnje te nastavite bratsku raspravu i tako stvar ide naprijed. Opasnost je u tome kada mi se nešto ne sviđa i to zakopam u srcu pa nastaje otpor i donose se loši zaključci. To se dogodilo s ovim posljednjim odlukama o blagoslovu svih“, rekao je Papa.
„Gospodin blagoslivlja svakoga, svakoga, svakoga tko dolazi. Gospodin blagoslivlja sve one koji su sposobni biti kršteni, dakle svakog čovjeka. Ali onda ljudi moraju razmotriti blagoslov Gospodnji i vidjeti koji je to put koji im Gospodin predlaže. No moramo ih primiti za ruku i pomoći im da idu tim putem, a ne osuđivati ih od početka. I to je pastoralno djelovanje Crkve. Ovo je vrlo važan posao za ispovjednike. Ispovjednicima uvijek govorim: vi sve opraštajte i s velikom dobrotom postupajte s ljudima kao što Gospodin postupa s nama, a onda ako želite pomoći ljudima uvijek možete razgovarati o tome da ih vodite i pomažete im da idu naprijed, ali opraštajte svima“.
U 54 godine svećeništva, kazao je papa Franjo, „samo sam jednom uskratio oprost, zbog licemjerja osobe“.
Ponovio je kako Bog se nikada ne umara od praštanja, već smo mi ti koji se umaramo od traženja oprosta.
Gospodin se „ne sablažnjava našim grijesima, jer On je Otac i On nas prati”, istaknuo je nadalje papa Franjo.
Osvrnuvši se na sukobe diljem svijeta, Papa je ponovno osudio strahotu rata. „Istina je da je sklapanje mira riskantno, ali rat je riskantniji“, poručio je.
Papa je također govorio o susretu koji je nedavno imao s delegacijom djece iz Ukrajine. „Nitko se od njih nije nasmijao“, rekao je. „Djeca se spontano smiješe; Dao sam im čokolade, a oni se nisu nasmiješili. Zaboravili su se smiješiti, a kad dijete zaboravi smiješiti se, zločin je. To je ono što rat čini: sprječava sanjarenje“.
„Iza ratova – upozorio je rimski biskup – postoji trgovina oružjem“. Izrazio je zabrinutost širenja sukoba. „Ova vojna eskalacija me plaši, jer to napredovanje vojnih koraka u svijetu tjera čovjeka da se zapita kako ćemo završiti. S atomskim oružjem koje uništava sve. Kako ćemo završiti. Kao Noina arka? Ovo me plaši: sposobnost samouništenja koju čovječanstvo ima danas“.
U intervjuu papa Franjo se također osvrnuo na pitanje migranata, prisjećajući se njegovog susreta s Patoom, mladim čovjekom iz Kameruna koji je izgubio ženu i kćer u pustinji između Tunisa i Libije. Papa ga je primio u studenom u njegovoj rezidenciji u Domu svete Marte.
„Toliko je okrutnosti u postupanju s tim migrantima od trenutka kada napuste svoje domove do dolaska ovdje u Europu“, rekao je. „Svatko ima pravo ostati u vlastitom domu ili migrirati“.
Papa je pozvao na „dobro promišljenu“ migracijsku politiku koja doprinosi da se uhvati u koštac s problemom migranata te „eliminira sve te mafije koje iskorištavaju migrante“.
Odgovarajući na pitanje o mogućnosti ostavke službe, Papa je poručio: „To nije ni misao, ni briga, pa čak ni želja“.
„To je mogućnost, otvorena svim papama, ali trenutno nije u središtu mojih misli i briga, mojih osjećaja“, dodao je.
Papa je zatim najavio dva putovanja koja bi se trebala dogoditi tijekom ove godine: jedno u kolovozu u Polineziji i jedno u svoju rodnu Argentinu, pred kraj godine. „Teško je vrijeme za zemlju“, komentirao je papa Franjo stanje u njegovoj domovini. „Postoji mogućnost putovanja u drugom dijelu godine, jer je sada promjena vlade; ima novih stvari(…) Želim otići tamo. Deset godina je u redu; u redu je, mogu ići“. (kta/ika)
