U subotu, 11. svibnja 2024. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu održan je XX. Susret zborova Vrhbosanske nadbiskupije uz sudjelovanje župnih zborova: Uznesenja BDM iz Uskoplje, sv. Ante Padovanskog iz Bugojna, sv. Ante Padovanskog iz Žepča te Zbora bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović” i Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler” iz Sarajeva.
Svi zborovi su animirali liturgijsko pjevanje tijekom Euharistijskog slavlja koje je, u ime nadbiskupa vrhbosanskog mons. Tome Vukšića, predvodio kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog i rektor sarajevske katedrale preč. Marko Zubak.
Uvodeći u Misno slavlje preč. Zubak je naveo tri razloga ovog zborovanja: „prvi je da slavimo Boga svojim glasom i stasom, svojom dušom i pjesmom, a drugi da rastemo u zajedništvu kao Crkva slaveći i moleći da Kraljevstvo Božje bude sve više uprisutnjeno među nama“. Podsjetio je na Isusove riječi: „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18,20) kao i na riječi sv. Ambrozije da, onaj koji pjeva, dvostruko moli. „Isus nas danas poziva da tražimo što god nam treba i postići ćemo. Do nas je! Ako ne ištemo i ne primamo, ne postižemo i malakšemo. Neka nas Gospodin danas osnaži u svojoj ljubavi“, požwlio je rektor Marko na početku Svete mise te spomenuo kao treći razlog potrebu da uzdignu svoje molitve Bogu. Također je istaknuo da je zbor srca i duša jedne župe i zahvalio svima koji su se toga dana okupili u prvostolnici posvećenoj Srvu Isusovu.
U svojoj propovijedi pod naslovom „Pjevat ću Gospodu mom dok živim ja“, kanonik Marko je pročitao riječi pjesme D. Brockwaya nadahnute psalmom 104.: Pjevat ću Gospodu mom dok živim ja pjevat ću hvalu Bogu svom dok traje mi dah. Moje misli o njemu biti će ljubav, radujem se, kličem sad Gospodu svom. Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda, Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda, Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda, Proslavljaj ga dušo moja, slavi ga.
„Kad nešto triput ponovimo – to ima trajno značenje. Triput svet je zauvijek svet, a ovdje ponavljamo četiri puta: Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda… Četiri puta: Proslavljaj ga u prošlosti, u sadašnjosti, u budućnosti i u vječnosti. Blažene uspomene kardinal Franjo Kuharić znao je reći da se mi kršćani triput rađamo: prvi put za zemlju – rođenjem, drugi put za nebo krštenjem i treći put kroz prijelaz smrti – rađamo se za vječnost. Vama pjevačima to se sve događa kroz pjesmu: Dio je moj Gospodin, veli mi Duša… zato još jednom Proslavljaj ga dušo moja, slavi ga…“, kazao je kanonik Zubak dodajući da su se okupili kako bi slavili Gospodina zajedno i, slaveći Gospodina, rasli u duhovnoj povezanosti, radosti i zajedništvu.
Posjetivši da je sveti papa Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće pozvao sve vjernike da naprave od Crkve dom i školu zajedništva, rektor Marko je spomenuo da ih je ovaj sveti Papa pozvao da, prije nego bilo što drugo učine, promiču duhovnost zajedništva na svim razinama društvenog i kršćanskog života: u odgoju, školi, obiteljima i u raznim drugim zajednicama i prigodama. „Jer i sam Bog je zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga. Stoga nema ništa prirodnije, ako smo slika njegova, da i mi budemo takvi i svim svojim bićem to činimo i uvijek podupiremo one koji to čine. Zato i Vama, dragi članovi župnih zborova od srca hvala i u ime našeg Nadbiskupa Tome za te izraze duhovnog zajedništva kojem vi svakodnevno doprinosite sudjelujući i u ovom zajedničkom zborovanju, ali i svakodnevnom kroz probe pjevanja i same nastupe na nedjeljnim i blagdanskim slavljima“, kazao je preč. Zubak podsjećajući da papa Ivan Pavao II. ističe kako duhovnost zajedništva znači ponajprije pogled srca usmjeren na otajstvo Presvetog Trojstva koje boravi u nama i čije se svjetlo treba vidjeti također na licu braće i sestara koji su među nama.
„Nadalje, duhovnost zajedništva znači sposobnost da se čuje brata i sestru pokraj sebe. I u pjevanju je to važno, stalno slušati i čuti jedni druge, kako ne bismo solirali izvan zbora. I konačno duhovnost zajedništva je sposobnost da se vidi prije svega ono što je pozitivno u drugome, da se to prihvati i vrjednuje kao Božji dar. I kada vidimo da mu onda damo prostora, noseći njegovo breme. I to se ističe u polifonom pjevanju, kada pojedini glasovi takoreći nasljedjuju od drugih i nastavljaju izricati notne zapise, čineći sve to skladno, pravovremeno i ustrajno“, kazao je kanonik Marko te istaknuo da je ljudski glas najljepši i najsavršeniji instrument što ga je Bog dao i da ne nema ništa veličanstvenije od toga koristiti taj Božji dar i Bogu na slavu i na spasenje ljudskih duša.
„Ovdje smo danas da ponajprije zahvalimo dragom Bogu za dar života, za talente koje imamo, za mogućnost i priliku da ga slavimo svojim glasom, a onda i za zdravlje i zajedništvo koje ostvarujemo i primamo, ugrađujući sebe u veliki orkestar zvani Crkva Kristova koja nama i svim ljudima svijetli i pokazuje put prema vječnosti. Zato i mi poput velikog skladatelja J. S. Bacha ustrajno umnažajmo svoje talente“, kazao je preč. Zubak posjećujući na Bachove riječi da „glazba ne smije imati druge svrhe ni namjere nego proslavljati Boga i duši davati osvježenje“. Kazao je i da je ovaj skladatelj svoje skladbe započinjao slovima I.I., tj. početnim slovima dviju riječi: Iesus iuva, koje znače: Isuse, pomozi te da je na koncu notnoga zapisa svake skladbe stavljao slova S.D.G. tj. početna slova riječi u rečenici Soli Deo gloria– Samo Bogu slava.
„Glazba nije satkana samo od tonova. Među svim je tonovima tišina. Tišina tonove nosi i ističe. Rijetko smo je svjesni, a bez nje nema ni glazbe ni slušanja glazbe. Tako je i s glazbom našeg života. Često previše govorimo, a premalo slušamo. I bojimo se tišine jer se bojimo što ćemo u njoj pronaći. Darujemo li svoju tišinu Bogu, njega ćemo u njoj i pronaći. Neka i ovo naše glazbeno zborovanje bude radost zajedništva s Bogom i jednih s drugima i ostvarenje svega onoga što sveta glazba označuje i čemu služi, a to je proslava Boga kroz naše zajedništvo i pjesmu“, poželio je rektor Marko Zubak.
Nakon Euharistijskog slavlja regens chori sarajevske katedrale vlč. Marko Stanušić zahvalio je svim članovima zborova za dolazak, a posebno župnicima koji podupiru zborove te izrazio žaljenje da nije bio veći odziv na ovo izuzetno lijepo zajedništvo.
Nastupe zborova moderirala je dugogodišnja članica Katedralnog mješovitog zbora s. Rahela Brkić, a svaki zbor je otpjevao po dvije liturgijske popijevke.
Zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović”, pod ravnanjem profesora vlč. Ivana Rake, izveo je liturgijske popijevke: Zdravo, zvijezdo mora – Himan – Starohrvatski; glagoljaški napjev (Harm.: Mladen Fotak) i Žrtvi uskrsnici – Posljednica (gregorijanski koral) uz solo nastupu bogoslova Stipe Gabrića.
Zbor Bl. Marija Petković iz župe Uznesenja BDM – Uskoplje, pod ravnanjem s. Renate Lizatović, otpjevao je liturgijske popijevke: O silni, jaki Bože (Franjo Lučić) i Ave Maria (Kamilo Kolb).
Zbor župe sv. Ante Padovanskog – Bugojno, pod ravnanjem s. Auksilije Milić, otpjevao je: Tebe tražim (A. Mateljan; Š. Marović) i Blagoslivljaj dušo moja (Ludwig van Beethoven).
Zbor župe Sv. Ante – Žepče, pod ravnanjem župnika vlč. Predraga Stojčevića i uz orguljsku pratnju s. Jelene Lončar, otpjevao je liturgijske popijevke: O sinovi i kćeri vi – Himan iz XV. st. (Francuska); obrada: Marko Spajić, i Marijanska (Ivan Rakonca).
Posljednji je nastupio Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem maetsra vlč. Marka Stanušića te otpjevao liturgijske popijevke: O čovječanska hrano (Johann Baptist Molitor) i Gospod Bog je pastir moj (Antonín Dvořák) uz solo nastuo baritona Dragana Pavlovića.
Na kraju susreta vlč. Stanušić je zahvalio svima za dolazak, a kanonik Marko Zubak podijelio je zahvalnice voditeljima zborova.
Nakon Svete mise i koncerta uslijedio je objed i lijepo zajedničko druženje uz pjesmu u blagovaonici obližnjeg Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa gdje se bogoslovska ekipa s osobljem, na čelu s ekonom vlč. Josipom Papkom, pobrinula da i tijelo, osim srca i duše, bude također zadovoljno. (kta)
