Nakon svečanog Euharistijskog slavlja u katedrali u Banjoj Luci, 15. srpnja 2024. kojim je proslavljen nebeski zaštitnik Banjolučke biskupije i banjolučke katedrale, na zajedničkom objedu u prostorijama Biskupskog ordinarijata okupili su se biskupi i svećenici, dijecezanski i franjevci, i nekoliko predstavnika vlasti. Tu su bili: biskup banjolučki mons. Željko Majić, zatim predsjednik i dopredsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, i mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, zatim potpredsjednik Slovenske biskupske konferencije mons. Peter Štumpf, biskup iz Murske Sobote, biskup banjolučki u miru mons. Franjo Komarica i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebren fra Zdravko Dadić.
Zajedno su u podne izmolili Anđeo Gospodnji, a potom je biskup banjolučki mons. Željko Majić pročitao je priopćenje Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini da je “Njegova Svetost papa Franjo prihvatio zamolbu preuzvišenog mons. Marka Semren, OFM, za razrješenjem službe pomoćnog biskupa banjalučkog u skladu s kan. 401 § 2 Zakonika kanonskog prava”.
Biskup Majić je pojasnio da je Sveti Otac prihvatio molbu za umirovljenje u službi pomoćnog biskupa banjolučkog mons. Marka Semrena koje je on osobno zatražio krajem lipnja ove godine.
“Želim u ovom trenutku reći veliko i stvarno hvala tebi dragi brate, Marko biskupe, za 14 godina služenja u biskupskoj službi ovoj mjesnoj Crkvi. Ti si napisao ovu molbu za umirovljenje na dan kada je sveti otac Ivan Pavao II. pohodio Banju Luku (22. lipnja 2023.) i proglasio blaženim Ivana Merza, sina ove biskupije i ovoga grada, i htio si da objava bude danas na sv. Bonaventuru jer si na ovu svetkovinu i započeo svoju biskupsku službu prije 14 godina. Neka dobri Bog bude nagrada, plaća i zahvala za sve dobro koje si čini i kao biskup, i kao svećenik, redovnik franjevac u Bosni i Hercegovini, posebno u Banjolučkoj biskupiji služeći najprije svojoj zajednici u Livnu, kako u samostanu, tako i u župi i kao dekan, a onda isto tako kroz 14 godina kao pomoćni biskup ove biskupe i generalni vikar”, kazao je biskup Majić.
Biskup Majić je kazao da će organizirati Misu zahvalnicu kojom će slaviti Boga i zahvaliti biskupu Semrenu za njegovo služenje te dodao da izrazio otvorenost za buduću suradnju ističući da mons. Marko uvijek ostaje biskup.
Biskup Majić je kazao da će, u dogovoru s provincijalom Dadićem, franjevački samostan u Livnu u biskupu Marku dobiti “vrijednoga i bogobojazna i duhovnoga svećenika, redovnika i biskupa koji će sigurno biti od svekolike duhovne i druge koriste”
Mons. Marko Semren rođen je 9. travnja 1954. u župi Bila kraj Livna u Banjolučkoj biskupiji. Osnovnu školu završio je u Biloj (1961.-1964.), Guberu (1965.-1966.) i Livnu (1966.-1969.), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1969.-1973.), novicijat na Humcu/Ljubuški (1973.-1974.), filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1975.-1981.). Vojsku je služio u ondašnjoj JNA (1974.-1975.) u Danilovgradu, u Crnoj Gori.
Nakon položenih svečanih zavjeta 13. travnja 1980. godine zaređen je za svećenika 29. lipnja 1981. godine Nakon toga studirao je na Papinskom Sveučilištu Antonianum u Rimu gdje je magistrirao 1985. godine, a potom i doktorirao 1986. godine iz područja franjevačke duhovnosti na temu „Il Francescanismo vissuto nelle regioni croate di Bosnia ed Erzegovina (fino al 1517)“.
Sveti Otac Benedikt XVI. imenovao je 15. srpnja 2010. člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marka Semrena te aktualnog docenta Franjevačke teologije u Sarajevu i gvardijana Franjevačkog samostana Gorica/Livno pomoćnim biskupom banjolučkim dodjeljujući mu naslovnu biskupiju Abaradira. Za biskupa je zaređen u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure 18. rujna 2010.
Kao član Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine obnašao je službu predsjednika Vijeća za obitelj, Vijeća za laike i Odbora za mlade BK BiH pri spomenutom Vijeću i druge službe.
Objavio je nekoliko knjiga znanstvenog i pučkog sadržaja te nekoliko članaka u crkvenim časopisima, posebno franjevačkim, zanimajući se posebno za franjevačku prisutnost u Bosni. Sudjelovao je na Biskupskim sinodama te mnogim simpozijima i kongresima. (kta)
