‘Budući da nas je Bog oslobodio, imamo prava’, rekao je nadbiskup Sheen. ‘Budući da nas je Bog stvorio stvorenjima, imamo dužnosti.’
4. srpnja je crveno-bijelo-plavi dan za podsjećanje na Deklaraciju neovisnosti. Tko bi bolje dao uvid u to od nadbiskupa Fultona Sheena? Pronicljiv i proročki kao i uvijek u pogledu onoga što će se dogoditi desetljećima kasnije, časni Sheen napisao je knjigu Izjava o ovisnosti 1941., kada su Sjedinjene Države ušle u Drugi svjetski rat.
“Deklaracija o neovisnosti, ponavljam, je Deklaracija o ovisnosti”, naglasio je Sheen. On nastavlja:
Mi smo neovisni o diktatorima jer smo ovisni o Bogu. Bog je nužni faktor našeg spasenja. Kao rezultat toga, on će biti središte naših života. Njegovi putovi trebaju prožimati svaki aspekt i područje našeg života: obrazovanje, zaposlenje, užitak, tugovanje, druženje, itd. Sve je učinjeno pred očima svemogućeg Gospodina, i sve što radimo treba biti učinjeno odražavajući ovo znanje. Svaka naša interakcija trebala bi biti ispunjena ljubavlju našeg Spasitelja.
On to povezuje s pravima istaknutim u Deklaraciji:
Naša Deklaracija o neovisnosti potvrđuje da je sloboda ‘neotuđivo’ pravo, jer je dar Stvoritelja. Drugim riječima, čini nas neovisnima o tiranijama i diktatorima davanjem Izjave o ovisnosti o Bogu.
Što se događa ako čovjek to zanemari?
Pravo zlo u ljudskoj situaciji, dakle, leži u čovjekovoj nespremnosti da prepozna svoju konačnost, svoju stvorenost ili mogućnost da postoji nešto veće od njega samog.
U nekoliko tekstova tijekom 1940-ih, Sheen je upozoravao na zlokobne oblake na horizontu.
Rekao je: “Dužnost je onih koji su zainteresirani za Boga, moral i mir naglasiti manje popularnu temu – a više potrebnu – opasnost iznutra.” I opet, “Poraz proizlazi manje iz invazije nego iz korupcije.” Vjerovao je, bez sumnje, da će SAD pobijediti u ratu. Ali što onda?
56 potpisnika Deklaracije neovisnosti nisu bili bezbožnici. Sheen je istaknuo:
Kada je Thomas Jefferson napisao Deklaraciju o neovisnosti, izjavio je da je ‘samorazumljivo’ da čovjek crpi svoja prava i slobode od Boga, svog Stvoritelja… budući da prava i slobode nisu dane od države, već od Boga, one su postojale prije ikakvih Država. Jedini razlog zbog kojeg je uspostavljena vlada bio je, jezikom Deklaracije o neovisnosti, ‘osiguranje tih prava,’ to jest, zaštita i zaštita prava koja već postoje na temelju vrijednosti ljudske osobe koju je stvorio Bog.
Sheen to objašnjava na sljedeći način:
Uspostavljajući našu vladu na principu da država postoji za osobu, naši politički preci samo su ponavljali veliku kršćansku tradiciju da je najviša vrijednost na ovoj zemlji ljudska osoba jer ju je Bog stvorio, jer je Krist umro za svoje grijehe i Duh Sveti ga je posvetio. Ova demokratska doktrina nije bila utemeljena ni na kakvim psihološkim, antropološkim ili biološkim teorijama o čovjeku, već na kršćanskoj tradiciji da je jedan čovjek dragocjen jer ima besmrtnu dušu. Ono što su, dakle, naši preci u Deklaraciji neovisnosti nazivali ‘samorazumljivim’, zapravo je bilo stvar vjere i tradicije. … Naš Ustav politiku stavlja pod teologiju, a demokraciju pod Boga.
Ali prije osam desetljeća, biskup Sheen također je vidio kako se pojavljuju i izdužuju pukotine i tada je upozorio na razloge zašto:
Činjenica je da ono što je našim očevima utemeljiteljima bilo samo po sebi razumljivo, naime da su prava Bogom dana, a ne država, danas se ne smatra samorazumljivim.
Sheen je nastavio slikati sliku dok je bilo vremena za popravak pukotina, ističući što će nastaviti rasti ako se ne popravi, kako je rekao:
Ali danas politika negira svoj božanski temelj. Politika je danas vrhovna i apsolutna znanost.
Sheen je istaknuo nešto što je primijetio povjesničar Arnold Toynbee: 16 od 19 civilizacija u svijetu nije palo od vanjskih sila, već zbog vlastite unutarnje korupcije. On se čudio:
Hoćemo li kao cijela nacija biti toliko samopravedni da postanemo ogorčeni protiv toga da na sebe primijenimo upozorenje farizejima: ‘Ti slijepi farizeju, prvo očisti iznutra čašu i zdjelu, da izvana postane čista. Jao vama… slični ste obijeljenim grobovima koji se ljudima izvana čine lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju’ (Matej 23,26–27)?
Stoljećima prije pada Rima, i dok je bio jak, sv. Petar i Pavao znao je da će pasti “jer je zaboravio Boga”, napisao je Sheen. “U njihovim očima grad je svojim bezbožnim rukama ispisao vlastitu smrtnu kaznu.”
Zamislio je sadašnji put dok je objašnjavao da je u posljednjih 400 godina suvremeni čovjek nastavio težiti „potpunoj neovisnosti i apsolutnoj autonomiji: prvo od Crkve kao duhovnog organizma; zatim iz Biblije kao objavljene Riječi Božje; zatim iz autoriteta Kristova; i na kraju od religije. Postupnim koracima pobunio se protiv svoje božanske sudbine.”
A pukotine se šire u kanjone. Sheen je upitao:
Zašto smo danas problematična nacija? Zašto živimo u strahu — mi koji smo slobodu definirali kao pravo da činimo što god hoćemo; mi koji nemamo oltara u našim crkvama, nemamo discipline u našim školama i nemamo žrtve u svojim životima? Bojimo se jer nas je sustigla naša lažna sloboda i dopuštenje i otpadništvo od Boga, kao što je bilo s rasipnicima.
I to u danima kada je posjećenost crkve bila velika, automobili su se mogli držati otključani, a nedjelje su bile slobodne za crkvu.
“Stvoritelj je čovjeka obdario određenim neotuđivim pravima”, podsjetio je Sheen. Ali “obrazovanje ima tendenciju odvojiti ta ljudska prava od Boga. To se ne može učiniti. Ako naša prava dolaze od Boga, nitko ih ne može oduzeti — ona su ‘neotuđiva’, kako to kaže Deklaracija o neovisnosti. Ako dolaze od države, država ih može odvesti.”
Podsjetio nas je: “Niti jedan potpisnik Deklaracije o neovisnosti nije se školovao u nevjerskoj školi. Cijelo stoljeće Sjedinjene Države nisu imale niti jednog predsjednika koji je bio obrazovan u nereligioznoj školi.” Ipak, nešto se dogodilo izvan Deklaracije kada se Bog ne bi smio spominjati u školama ili maturalnim govorima.
“Ovo je dilema s kojom se ova zemlja suočava”, primijetio je tada Sheen. “S jedne strane, vlada priznaje da je dobro građanstvo nemoguće bez vjere i morala, te da je takva integracija bila naša filozofija demokracije od početka. S druge strane, kakvo ohrabrenje daju države za njegovanje vjerskog i moralnog obrazovanja?” To se posljednjih godina svelo na nikakvo ohrabrenje.
Umjesto toga, politika je preuzela vlast. “Kako je politika postala toliko važna?” Sheen je retorički upitao, odgovarajući: “Kroz gubitak moralnog zakona. U danima kada je kršćanstvo bilo duša civilizacije, kada su svi ljudi priznavali da imaju zajednički cilj, i vječni i vremeniti, politika i ekonomija su bile na drugom mjestu.” Časni nadbiskup je znao da je “čuvanje američke demokracije i slobode u proširenju vjerskog i moralnog obrazovanja, a ne u njegovom gušenju prekomjernim teretima.”
Prava, ali i dužnosti
Sheen je objasnio kako imamo prava, “ali nikada nema prava bez dužnosti. … Budući da nas je Bog oslobodio, imamo prava. Budući da nas je Bog stvorio stvorenjima, imamo dužnosti.”
On povezuje ovaj nužno spojeni par s Deklaracijom neovisnosti, koja potvrđuje da je “Stvoritelj čovjeka obdario određenim neotuđivim pravima.” On kaže:
Država nije autonomna, već podređena višem zakonu. … Bog je apsolut u demokraciji. Demokracija će počivati na ovom božanskom temelju ili će biti položena na počinak. Nema ljudskih prava bez dužnosti prema Bogu, a ako sumnjamo u to, onda pokažite na bilo koji totalitarni sustav koji negira prava čovjeka i pokazat ću vam da oni također negiraju dužnosti prema Bogu. Demokracija, vrijednost čovjeka, sloboda i slično, plodovi su koji rastu na stablu vjere u Boga.
Pa ipak, on pita: “Zašto se ništa ne poduzima u vezi s onim što naša tradicija kaže da je neophodan uvjet demokracije?”
Naša američka povijest nam pokazuje da možemo ostvariti “Božanski sud” ako zanemarimo dužnosti prema Bogu. Sheen je ukazao na Abrahama Lincolna kada je, tijekom građanskog rata, u svojoj proklamaciji za post 1863., predsjednik rekao:
Dužnost je naroda, kao i ljudi, priznati svoju ovisnost o nadmoćnoj Božjoj moći; da priznaju svoje grijehe i prijestupe u poniznoj tuzi, ali sa sigurnom nadom da će istinsko pokajanje dovesti do milosrđa i oprosta; i prepoznati uzvišenu istinu, objavljenu u Svetom pismu i dokazanu cijelom poviješću, da su samo oni narodi blaženi.
Lincoln je nastavio:
I budući da znamo da su po njegovom božanskom zakonu narodi, poput pojedinaca, podvrgnuti kaznama i kaznama u ovom svijetu, ne trebamo se s pravom bojati da bi užasna nesreća građanskog rata koji sada pustoši zemlju mogla biti samo kazna koja nam je nametnuta za naše drske grijehe, do nužnog cilja naše nacionalne reformacije kao cijelog naroda? Bili smo primatelji najodabranijih blagodati Neba. … Uzalud smo zamišljali, u prijevarnosti naših srca, da su svi ovi blagoslovi proizvedeni nekom našom superiornom mudrošću i krepošću. Opijeni neprekidnim uspjehom, postali smo i mi ako smo bili previše samodostatni da bismo osjetili potrebu otkupljenja i očuvanja milosti, previše ponosni da bismo se molili Bogu koji nas je stvorio: Dolikuje nam, dakle, da se ponizimo pred uvrijeđenom Moći , da ispovjedimo naše narodne grijehe i da molimo za milost i oprost.
Sheen ga je nazvao “jednim od najvećih dokumenata ikada napisanih perom bilo kojeg Amerikanca”. Rekao je da Jefferson ima zasluge za našu Deklaraciju neovisnosti, a Lincoln zasluge za našu Deklaraciju Ovisnost. “Jefferson je proglasio da smo neovisni o tiranima; Lincoln je dodao, ovisni smo o Bogu. Etički dodatak našoj Povelji o pravima, rekao nam je, je naša Povelja dužnosti.”
Sheen je rekao da imamo trostruku obaveznu obvezu:
- Prvo, “Sačuvajte moralni zakon u domaćoj politici. Amerika se može uništiti na jedan od dva načina: pobunom protiv nje ili prodajom svoje duše.”
- Drugo, “Držite Ameriku na jedinstvenom standardu, prilagođavajući se moralnom Božjem zakonu.”
- Treće, “Ljubav prema Americi kao dužnost” zbog “tri glavna oblika pobožnosti: ljubavi prema Bogu, ljubavi prema bližnjemu i ljubavi prema domovini. Sva trojica su utemeljena na pravdi.”
Sheen je vidio što dolazi. Rekao je da, iako nijedna određena religija ne bi trebala biti nacionalna religija, “nikada nije bila namjera da nacija bude lišena religije… što je vidljivo iz riječi velikih Amerikanaca i iz tradicije naše vlade.”
Kako bi to dokazao, citirao je prvi inauguracijski govor Georgea Washingtona u New Yorku 1789. godine:
Ne bismo trebali biti ništa manje uvjereni da se milostivi osmjesi Neba nikada ne mogu očekivati od nacije koja zanemaruje vječna pravila reda i prava koja je samo Nebo odredilo.
Uključujući pravo na život za rođene i nerođene, te spoznaju da nas je Bog stvorio muško i žensko.
Zatim je u svom oproštajnom obraćanju narodu 1796. Washington ponovno naglasio:
Od svih sklonosti i navika koje vode političkom blagostanju, vjera i moral nezamjenjivi su oslonci. Uzalud bi onaj čovjek tražio danak patriotizma, koji bi se trebao truditi da potkopa ove velike stupove ljudske sreće.
Sheen je ponovno zaključio s Lincolnom i onom Proklamacijom iz 1863.:
Dužnost je naroda kao i ljudi priznati svoju ovisnost o nadmoćnoj Božjoj moći; da priznaju svoje grijehe i prijestupe u poniznoj tuzi, ali sa sigurnom nadom da će istinsko pokajanje dovesti do milosrđa i oprosta; i prepoznati uzvišenu istinu, objavljenu u Svetom pismu i dokazanu cijelom poviješću, da su samo oni narodi blaženi.
Hoće li Sjedinjene Države poslušati ovog 4. srpnja?
