Grupa ukrajinske mladeži hodočastila je u Međugorje, tražeći od Marije da donese mir dok Rusija udvostručuje svoj 11-godišnji rat u Ukrajini i brutalno napada civile.
“Ovo je bila kap vode u pustinji”, rekla je sestra bazilijanka Lucia Murashko, koja je zajedno s 45 mladih i 10 odraslih putovala iz grada Zaporizhzhia na jugoistoku Ukrajine do mjesta dugotrajnih navodnih marijanskih ukazanja u Bosni i Hercegovini.
Iako se Vatikan nije izjasnio o nadnaravnosti tih pojava, papa Franjo je 2019. godine odobrio hodočašća u Međugorje kako bi pružio veću pastoralnu skrb onima koji ga posjećuju u nadi da će produbiti svoju vjeru, posebice tražeći Marijin zagovor.
I upravo to su Lucia i mladi učinili kada su stigli u Međugorje, nakon 27-satnog putovanja koje je započelo 19. svibnja 17-satnom noćnom vožnjom vlakom do grada Lavova u zapadnoj Ukrajini, nakon čega je uslijedilo još 10 sati autobusom do Bosna i Hercegovina — s kratkim zaustavljanjem u Hrvatskoj na jedan dan na moru — dok napokon nisu stigli u selo.
“Molili smo se”, rekla je Lucia za OSV News u telefonskom razgovoru 24. svibnja dok se skupina pripremala za povratak u Zaporizhzhia. “Molili smo krunicu svaki dan u 5 ujutro s djecom.”
Mladi, u dobi od 14 do 22 godine, također su putovali strmim, kamenitim terenom “Brda ukazanja” (planina Podbrdo) — hodajući bosi četiri sata dok su molili postaje križnog puta, rekla je.
“Tako je teško hodati jer je posvuda kamenje… To je kamenit put, a naša su djeca izula cipele kako bi prinijela žrtvu (Gospodu), kako bi hodala ovim vrlo teškim putem i molila”, rekla je Lucia. “Bilo je tako dirljivo. Tako su intenzivno molili Mariju (njezin zagovor).”
Mladi su provodili vrijeme u svakodnevnom euharistijskom klanjanju i prisustvovali misama rimskog obreda i ukrajinskim katoličkim božanskim liturgijama, potonju su slavila dva ukrajinska grkokatolička svećenika koji su pratili grupu.
Jedan od svećenika, otac Oleksandr “Sashko” Bohomaz, zapravo je predvodio hodočašće – dio njegove odlučnosti da osigura da ukrajinski katolici mogu živjeti svoju vjeru unatoč ruskim naporima da iskorijene njihove crkve i druge vjerske zajednice u Ukrajini.
Zaređen 2016., Bohomaz je služio u nekoliko župa u Melitopolu i okolici, koji se nalazi nekih 135 milja južno od Zaporožja. Ruske snage zauzele su značajan dio regije Zaporizhzhia (iako ne i sam grad) nedugo nakon svoje opsežne invazije u veljači 2022., uhitile svećenika u prosincu 2022. i “deportirale” ga na teritorij pod kontrolom Ukrajine, odakle je nastavio svoj pastoralno djelovanje u regiji.
Istog mjeseca, vlasti koje je instalirao Kremlj u okupiranoj regiji Zaporizhzhia “zabranile” su Ukrajinsku grkokatoličku crkvu, Vitezove Kolumba i katoličku humanitarnu organizaciju Caritas.
Dvojica svećenika redemptorista koji služe u regiji Zaporožja, patri Ivan Levitsky i Bohdan Geleta, u ruskom su zarobljeništvu od studenoga 2022. jer su odbili napustiti svoje župljane u Berdjansku. Glavni nadbiskup Sviatoslav Shevchuk, poglavar svjetske Ukrajinske grkokatoličke crkve, izvijestio je da su oba svećenika bila podvrgnuta mučenju. Prema barem jednoj skupini za promatranje ljudskih prava, Levitsky je nedavno premješten u zatvor u Rusiji.
Ipak, čak i dok je bio pod okupacijom – i unatoč najmanje sedam ispitivanja od strane ruskih okupacijskih dužnosnika – Bohomaz je posjećivao župe, organizirao biblijske studije, vodio recitacije krunice, dijelio sakramente i koordinirao kampove za mlade, rekao je u intervjuu nedugo nakon što je protjeran iz svoje župe da “nije htio (samo) preživjeti” nego “živjeti, makar i u (danim) uvjetima”.
Sličan duh vladao je i tijekom ratnog međugorskog hodočašća; naime, oko petero djece “išlo je na prvu ispovijed”, rekla je Lucija. “Jako smo slavili, jer smo bili tako sretni.”
Radost je bilo dobrodošlo olakšanje nakon nemilosrdnih ruskih napada na ukrajinske civile, koji su eskalirali kako je zapadna pomoć posustala.
Pokrenuta 2014. godine, ruska invazija proglašena je genocidom u dva zajednička izvješća Instituta New Lines i Centra za ljudska prava Raoul Wallenberg. Međunarodni kazneni sud izdao je četiri naloga za uhićenje ruskih dužnosnika, uključujući i državnog čelnika Vladimira Putina.
“Jako smo umorni, ponekad i očajni”, priznala je Lucija, dodajući da smo još tijekom putovanja “dobili poruke da su mnogi vojnici, ljudi koje poznajemo – rodbina i prijatelji – umrli na fronti”.
“Gubimo nadu da se nešto može promijeniti”, rekla je. “Ali ovdje (u Međugorju) djeca mole i traže od Marije … svoje nakane, ali prva nakana svakog djeteta je mir u Ukrajini.”
Vrijeme u Međugorju ponudilo je “olakšanje”, a mladi su “sada mirniji”, rekla je. “Osjećaju da su svoje nevolje, svoje terete ostavili na vrhu planine, blizu križa. Pa se nadam da nam to može pomoći da živimo više u miru sa samima sobom, iu dobrom odnosu s Marijom. … Ona sluša naše molitve.”
Dok se hodočasnici vraćaju u grad Zaporizhzhia – gdje se neprestano čuju zračne uzbune i eksplozije, i samo 80 milja od nuklearne elektrane pod ruskom okupacijom u kojoj su sigurnosni uvjeti opasno degradirani – Lucia ima poruku za svijet.
“Pridružite nam se u našoj molitvi”, molila je. “Nemojte prestati moliti za mir u Ukrajini. Nema drugog načina da zaustavite rat; samo molitvom. Molimo ljude da mole i podržavaju Ukrajinu koliko god mogu, jer bez vaših molitvi – bez pomoći Božje, Marije — nećemo preživjeti.”