Stanovnici gornjeg dijela istočnog Tennesseeja u blizini granice sa Sjevernom Karolinom rade na tome da ponovno sastave svoje živote usred razaranja koje je izazvao uragan Helene.
A katoličke župe ove regije udružuju se kako bi predvodile napore za pomoć u katastrofama dok se zajednice nalaze bez vode, osnovnih potrepština, pa čak i cesta za pristup pomoći.
“Trebaju molitvu. Trebaju našu podršku i ljubav i moraju znati da nisu sami na putu koji je pred njima”, rekao je biskup Mark Beckman iz Knoxvillea nakon posjeta pogođenim zajednicama 2. listopada.
Katastrofa se dogodila 27. rujna kada je uragan Helene puhao prema sjeveroistoku nakon što je stigao do Floride. S jakim vjetrovima i tamnim oblacima nabujalim s rekordnom količinom oborina, Helene se iskrcala na planinama zapadne Sjeverne Karoline, što je poslalo bujice vode niz planinske pritoke i u rijeke Nolichucky, Pigeon i French Broad koje teku kroz istočni Tennessee.
Gotovo bez upozorenja, rijeke su se izlile preko svojih korita i progutale sve što im se našlo na putu, uključujući poduzeća, usluge, ceste, mostove i što je najvažnije, stanovnike.
Gradovi Erwin, Newport, Mountain City, Hampton i Greeneville u istočnom Tennesseeju još uvijek se bore s razaranjem tjedan dana kasnije. Zajednice su bile bez vode, a neke ceste koje su povezivale gradove odnijele su vode.
Interstate 40 na granici Tennesseeja i Sjeverne Karoline zatvoren je nakon što se inače mirna i slikovita rijeka Pigeon pretvorila u bijesni brzac koji je odnio dio I-40. I međudržavnu cestu 26, koja povezuje gornji istočni Tennessee kod Johnson Cityja s Ashevilleom u Sjevernoj Karolini, također su odnijele žestoke, brze struje rijeke Nolichucky.
Te glavne arterije bit će zatvorene mjesecima, prema dužnosnicima Ministarstva prometa.
Agencija za upravljanje hitnim situacijama Tennesseeja potvrdila je gotovo desetak smrtnih slučajeva u poplavama u istočnom Tennesseeju, dok se još ljudi vodi kao nestalo. Agencija i dalje prima pozive o nestalim stanovnicima.
Tijekom svog posjeta, Beckman se susreo sa župnim pastorima koji su na prvoj crti pomoći u katastrofama i koji također služe članovima obitelji svojih voljenih koji su poginuli u poplavama, kao i onima koji su preživjeli poplavu.
Kad je Beckman stigao u Crkvu svetog Mihovila Arkanđela u Erwinu, jednom od najteže pogođenih područja, dočekala ga je grupa koja je sudjelovala u savjetovanju za tugu dok su dijelili svoja iskustva spašavanja od brzo rastućih poplavnih voda i željnog iščekivanja vijesti o nestalih voljenih.
“Dva trenutka koja su mi najviše ostala u sjećanju su prvi trenutak kada smo ušli u crkvu u Erwinu, i tamo smo upoznali ovaj krug zajednice koji je sudjelovao u potpori ožalošćenim”, rekao je Beckman za The East Tennessee Catholic, biskupijsku publikaciju Knoxvillea.
“Gledanje lica onih koji su izgubili voljene u poplavi, onih koji su preživjeli i svjedočili onome što se dogodilo ljudima, kao i onih kojima se još uvijek vode nestali voljeni koji još nisu pronađeni, ostavilo je golem utjecaj”, rekao je. . “Neizmjerna tuga i tuga u sobi su ostali sa mnom. Stvarno su traumatizirani.”
“Drugi trenutak koji mi je bio jako bolan bila je tiskovna konferencija na kojoj su ljudi koji su nestali voljeni držali slike svojih nestalih članova obitelji i molili vlasti da im pomognu pronaći”, nastavio je. “Mogli ste doista osjetiti njihov očaj i njihove vapaje za pomoć. I oni moraju znati da nisu sami. Oni su cijenjeni članovi naše zajednice, a mi ćemo učiniti sve što možemo da im pomognemo.”
Katolička dobrotvorna društva istočnog Tennesseeja, služba biskupije Knoxville, preuzela je vodeću ulogu u naporima za pomoć u katastrofama. Agencija od 28. rujna koordinira kamione pune vode, hrane, proizvoda za bebe, potrepština za osobnu higijenu i drugih potrepština u pogođena područja.
Poslao je i osoblje Katoličkih dobrotvornih organizacija u ta područja kako bi pomogli u prikupljanju i distribuciji izvora, kao i prevoditeljskih usluga za tamošnje velike latinoameričke zajednice.
Materijali su počeli stizati do najteže pogođenih područja dok stanovnici čekaju nastavak opskrbe vodom i strujom.
Potreba za pomoći trajat će još neko vrijeme dok se vlasti i stanovnici pomire s razmjerima razaranja.
“Razmjeri štete su zaista nezamislivi, pogotovo ako niste prije bili u poplavnom području. U nekoliko dana od najgoreg događaja obavili su značajne radove čišćenja. Snaga vode koja pomiče kuće, uništiti mostove i međudržavne ceste, neodoljivo je”, rekao je Beckman. “Ako još niste bili na takvom poplavnom području, to je zaista nezamislivo dok to sami ne vidite.”
Otac Tom Charters, kućni misionar Glenmaryja, koji je pomoćni pastor Svetog Mihaela Arkanđela, i njegova zajednica volontera predvode bdijenja krunice i molitvene službe u crkvi i srednjoj školi okruga Unicoi u Erwinu, koja služi kao utočište za raseljene zbog katastrofe.
Beckmanu su se u posjeti Erwinu, Hamptonu, Elizabethtonu i Johnson Cityju pridružili otac David Boettner, rektor katedrale Presvetog Srca Isusova u Knoxvilleu, đakon David Duhamel, izvršni direktor Katoličkih dobrotvornih društava Istočnog Tennesseeja i sestra Mary Lisa Renfer, redovnica milosrdnica, liječnica koja vodi kliniku St. Mary’s Legacy Clinic za biskupiju Knoxville.
Uz dopiranje do zajednica i župljana u župama Sv. Mihaela Arkanđela, St. Elizabeth u Elizabethtonu i St. Mary u Johnson Cityju, sestra Mary Lisa planirala je posjet mobilne medicinske klinike Sv. Mihaelu Arkanđelu 11. listopada. , gdje će pružati besplatnu medicinsku pomoć svima iz poplavljenih područja.
Beckman i Boettner izjavili su da su zahvalni što katoličke župe u pogođenim područjima pomažu zajednici i što su dio služenja ljudima kojima je potrebna podrška.
“Bio sam zahvalan što sam mogao ići s timom iz Katoličkih dobrotvornih društava, naše mobilne medicinske klinike i našeg biskupa i biti pastoralno prisutan s ljudima u tim zajednicama koji su povrijeđeni”, rekao je Boettner. “Bilo je nadahnjujuće vidjeti našeg biskupa Marka dok se sastajao i molio s obiteljima koje su izgubile voljene u poplavi u Erwinu. Njihov pastor, otac Tom Charters, jednostavno radi nevjerojatan posao.”
“Kamo god smo išli s ocem Chartersom, svaka osoba u Erwinu poznaje oca Toma i tješila ga je njegova prisutnost bez obzira gdje smo bili”, dodao je.
Boettner je također istaknuo važnost boravka u srednjoj školi okruga Unicoi u Erwinu, koja služi kao sklonište, i prisutnosti svećenika onima koji su povrijeđeni jer su im domovi uništeni, kao i volonterima koji služe u skloništu.
“Kako napori oporavka napreduju, još uvijek se pronalaze skupine ljudi koje je poplava razdvojila i sada se ponovno spajaju s članovima obitelji. Nažalost, u Erwinu su najmanje četiri smrtno stradala, a sedam ih se vodi kao nestali”, istaknuo je Boettner. “Bilo je potresno vidjeti bol i patnju kroz koju te obitelji prolaze i neizvjesnost koju sada proživljavaju.
“Stvar koja daje nadu je to što su u isto vrijeme kada smo posjećivali sve te pogođene zajednice, ljudi diljem istočnog Tennesseeja donosili zalihe vode, hrane i donacije u novcu kako bi pomogli tim zajednicama. Dakle, mogli smo ih uvjeriti da nisu zaboravljeni i da su s nama ujedinjeni ne samo u molitvi nego i u zajedništvu koje pruža ruku i nogu Kristu u tim opustošenim zajednicama“, dodao je Boettner.
