Uskrs 7 – Da svi budu jedno
Kršćanski život

Uskrs 7 – Da svi budu jedno

Homilija za Uskrs 7

12. svibnja 2024

Da Sve može biti jedno

Ima mnogo prekrasnih svetaca po kojima možete nazvati svoju djecu, ali nemojte, molim vas, nazvati svoju djecu po svetom Jošafatu. Unatoč svom imenu, on je doista bio izuzetan svetac. Rođen je u Ukrajini u vrijeme velikih previranja. Kršćanstvo se raspadalo stoljećima – prvo su se pravoslavci odvojili od Katoličke crkve, a zatim su protestanti započeli svoj ustanak. Josafat je živio na nišanu ove podjele: Ukrajina je imala mnogo različitih pravoslavnih i protestantskih ogranaka, i nažalost stalno su se borili jedni s drugima – ponekad riječima, ponekad nasiljem.

Stoga je sveti Josafat za svoju životnu misiju učinio rad za jedinstvo kršćana. Postao je redovnik i počeo se tako neprestano moliti za jedinstvo kršćana da se govorilo da još uvijek šapuće molitve dok spava! Postio je i žrtvovao se, ponekad čineći ekstremne tjelesne pokore poput cijele noći molitve na snijegu bez tople odjeće, kako bi se odvojena braća vratila Katoličkoj Crkvi. Ljudi su polako počeli prepoznavati njegovu svetost, pa su mnogi pravoslavni i protestantski roditelji slali svoje sinove u samostansku školu. Kad god bi njihova djeca imala sv. Jošafata za učitelja, djeca bi se neizbježno obratila da postanu katolici (ponekad, protivno željama svojih roditelja!). Roditelji bi tada dolazili i raspravljali s Josaphatom, koji bi se prema njima odnosio s milosrđem, ali bi se uvjerljivo zalagao za istinitost katolicizma, a mnogi od njih završili su preobraćanjem na Pravu vjeru! Bio je toliko učinkovit da je dobio nadimak “Otmičar duša” – na što je on odgovorio: “Da, ugrabit ću sve duše i odvesti ih u nebo sa sobom!”

Krist je toliko žarko želio kršćansko jedinstvo da je to učinio svojom posljednjom molitvom zabilježenom u Svetom pismu – “Oče, da svi jedno budu!” U svijetu je bio takav skandal da je kršćanstvo postalo toliko slomljeno: naša istočna braća i sestre često prakticiraju pravoslavlje u njegovim brojnim podjelama, dok postoji preko 33 000 protestantskih denominacija. To je žalosno, jer Tijelo Kristovo ne bi smjelo imati podjela! O tome govori i sam sveti Pavao obraćajući se Korinćanima: „Nemate li među sobom podjela kad tko govori? Ja pripadam Paulu ili Ja pripadam Apolonu?” Tako je isto tako skandal kada su kršćani podijeljeni.

No, zar je onda važno kojoj vjeri pripadamo? Ne bismo li jednostavno trebali pronaći Crkvu koja radi za nas? Naprotiv, to radi bez obzira kojoj Crkvi pripadamo – jer želimo pripadati Crkvi koju je sam Isus utemeljio. Kao katolici, svoju duhovnu lozu možemo pratiti do samih apostola – papa Franjo je 267.th nasljednika Šimuna Petra kao prvog pape. Sam Krist je bio taj koji je rekao Petru: “Ti si stijena, i to na ovoj stijeni [ofyour faith] Sagradit ću svoju Crkvu.” Ne samo da vučemo duhovnu lozu od apostola, mi podučavamo iste stvari koje je On podučavao. Možda ste prije nekoliko tjedana u vijestima vidjeli da se Ujedinjena metodistička crkva nedavno okupila kako bi glasovala za redefiniranje braka kao braka koji više nije samo između muškarca i žene. Zašto bismo pripadali Crkvi koja nije vjerna onome što je sam Isus Krist poučavao svoje apostole, već sama odlučuje u što će vjerovati?

Kao katolici, postoje tri elementa u našoj Crkvi koji su izvor jedinstva. Prvo, Euharistija. Nevjerojatno je znati da se posvuda u svijetu slavi ista misa, s istim čitanjima i molitvama. Drugo, dijelimo ista učenja – ne samo u današnjem svijetu, već kroz povijest – vjerujemo u iste stvari u koje je vjerovao sveti Ignacije prije pet stoljeća, ili sveti Franjo prije osam stoljeća, ili sveti Benedikt prije petnaest stoljeća. Lijepo je znati da smo kroz učenja i euharistiju povezani s onim što zovemo Crkva pobjedonosna – sveci na nebu. Treće, ujedinjeni smo i preko Pape. Rani crkveni otac, sveti Ambrozije, napisao je ove poznate retke: “Gdje je Petar, tu je i Crkva. A gdje je Crkva, tamo nema smrti, nego život vječni.” Razlog zašto postoji 33 000 protestantskih denominacija, koje sve ispovijedaju istu Bibliju, je taj što nitko nema ovlasti autentično tumačiti Bibliju, pa ako se dva protestanta ne slažu, jednostavno se odvoje jedan od drugoga i osnuju vlastitu crkvu. Kakav je blagoslov znati da IMAMO autentičnog tumača Biblije – to je Katolička Crkva, u jedinstvu s Papom. Ako se odvojimo od Pape – što se zove raskol – tada znamo da smo napustili Crkvu koju je Krist utemeljio.

Trebamo dakle moliti i raditi za jedinstvo kršćana – to jest da svi muškarci i žene uđu u Katoličku Crkvu. Ponekad se ustručavamo pozvati druge iz straha od prozelitizma – ali nije pretjeran pritisak dijeliti bogatstvo koje imamo u katolicizmu s onima izvan stada!

Naša Crkva službeno uči extra ecclesia nulla salus – izvan Crkve nema spasenja. To ne znači nužno da nekatolici automatski idu u pakao, ali jest radi znači da bilo koji od tokova milosti koji su prisutni u drugim crkvama dolazi iz izvora Katoličke crkve. Biblija? Došao iz Crkve. Osobni odnos s Isusom? Zvuči kao nešto što su apostoli imali i prenijeli. Klanjajuća glazba? “O Come, O Come Emmanuel” napisana je 800-ih, dok je “Be Thou My Vision” došla iz 600-ih – obje su katoličke pjesme. Sveti Toma Akvinski je napisao “Tantum Ergo” koji pjevamo na klanjanju, a sveti Franjo je napisao pjesmu koja je postala “Sva stvorenja našega Boga i Kralja”. Zajedništvo? Katolici su izmislili tu ideju – rana misa bila je dio veće večere s kolačima zvane “Agape ljubavna gozba” – zvuči kao zabava kojoj bih želio prisustvovati! Svaka dobra stvar u bilo kojoj drugoj kršćanskoj denominaciji ima svoje korijene u katolicizmu. Punina Istine i punina sredstava spasenja postoji unutar Katoličke Crkve.

Donesimo odluku, ovdje i sada, da ćemo ostati u zagrljaju Katoličke Crkve do smrti. Crkva je dobra Majka i Učiteljica – možda nas ponekad ispravlja, ali i tješi i hrani te nam pomaže da izrastemo u svece kakvi smo rođeni.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Prikaz knjige: Opasnosti prepoznavanja lica

Katoličke vijesti

Intervju: Klaudija Meseš – ljubav prema tradicijskom nakitu pretvorila je u posao od kojega živi

Katoličke vijesti

Neobične stvari koje radim na misi — a vi?

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti