U opsežnom intervjuu za Vatican News, otac Roger J. Landry, novi nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u SAD-u, pozdravlja svoju odgovornost rekavši da je, budući da je bio mali dječak čitajući živote velikih misionarskih mučenika, imao želju širiti vjeru.
Od Deborah Castellano Lubov
“Još kao mali dječak, čitajući neke od života velikih mučenika misionara, uvijek sam imao želju širiti vjeru…”
U opširnom intervjuu za vatikanske medije vlč. Roger J. Landry, novi nacionalni direktor Papinska misijska djela SADizrazio je kako “ponizno” pozdravlja svoju novu odgovornost, napomenuvši da je to također razlog zašto je postao svećenik.
Papinska misijska djela (TPMS) svjetska su mreža u Papinoj službi koja podupire misije i mlade Crkve molitvom i milosrđem.
Tijekom razgovora, svećenik biskupije Fall River, Massachusetts, koji trenutno služi kao katolički kapelan na Sveučilištu Columbia u New Yorku, osvrnuo se na novu ulogu koju službeno preuzima u siječnju, kao i na vitalnu ulogu misija za katolička crkva.
Papinski misionar milosrđa, koji je bio crkveni pomoćnik Aid to the Church in Need USA, pripremio se za Deseti nacionalni euharistijski kongres pomažući u vođenju rute Seton Nacionalnog euharistijskog hodočašća od New Havena, Connecticut, do Indianapolisa od svibnja do srpnja 2024. .
Fr. Roger Landry
Diplomirao je na Harvard Collegeu i Papinskom sjevernoameričkom koledžu u Rimu, vlč. Landry je također služio kao ataše pri Stalnoj promatračkoj misiji Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u New Yorku od 2015. do 2022. godine.
Oče Landry, što za vas znači ovo imenovanje, kao novog nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela u Sjedinjenim Državama?
Biti imenovan novim nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela u Sjedinjenim Državama za mene je ponizna čast. Od vremena kada sam bio mali dječak, čitajući neke od života velikih mučenika misionara, uvijek sam imao želju širiti vjeru. To je jedan od razloga zašto sam svećenik. I sada, nekoliko desetljeća kasnije, imati punu odgovornost za stvaranje misionarske duhovnosti, ili njezino poticanje ili povećanje, u Sjedinjenim Državama, kao i pomaganje svima onima koji obavljaju misijsko djelo Crkve na prvoj liniji dovođenja samog Krista u sakramenata, kao i donošenje evanđelja onima koji ga trebaju jednako kao i mi, tako je nevjerojatan i uzbudljiv izazov za mene. Prezadovoljan sam zahtjevom. Vidim Božje otiske iza toga. A ako iza toga stoje Božji otisci, onda znam da će milosti biti tu da mi pomognu obaviti ovaj posao što bolje mogu.
Možete li rasvijetliti djelovanje udruga za one koji možda nisu toliko upoznati s tim?
U Crkvi postoji 1100 misionarskih teritorija, a Papinska misijska djela diljem svijeta nastoje omogućiti njihov rad. Pomažemo im u svakodnevnom životu. Gradimo njihove crkve, gradimo njihove škole, gradimo njihova sjemeništa i redovničke domove za formiranje budućih svećenika i redovnika. Pomažemo u mnogim njihovim potrebama za širenje vjere. Oni imaju vrlo konkretne, opipljive potrebe za koje nastojimo osigurati potrebna sredstva.
“Pomažemo im u njihovom svakodnevnom životu. Gradimo njihove crkve, gradimo njihove škole, gradimo njihova sjemeništa i redovničke domove za formiranje budućih svećenika i redovnika. Pomažemo u mnogim njihovim potrebama za širenje vjere…”
A u isto vrijeme, ovdje u Sjedinjenim Državama, američki katolici su izuzetno velikodušni kad god ima potrebe. Ali ponekad dajemo iz milosrđa, a ne iz misionarskog identiteta. Svi mi, kako voli inzistirati papa Franjo, nemamo poslanje, ali mi jesmo poslanje. Zbog toga smo živi. Nastavljamo koristiti ovaj veliki nalog s kraja Evanđelja svetog Mateja, a neki od nas će to činiti na prvim linijama, poput misionara i misionarskog teritorija, ali svi mi trebamo poduprijeti misije svojim molitvama . Svi bismo ih trebali uzdržavati u onoj mjeri u kojoj nas je Bog blagoslovio materijalnim sredstvima, a također i našim žrtvama, uključujući i prinošenje nekih patnji za širenje Evanđelja. I tako će te odgovornosti biti moj glavni zadatak sljedećih pet godina.
Misijska područja
Spomenuli ste neke konkretne, opipljive potrebe koje su vrlo važne u određenim dijelovima svijeta. Možete li elaborirati ili odabrati par za koji smatrate da zaslužuje posebnu pozornost, a koji se možda zanemaruje?
Diljem svijeta postoje različita misionarska područja s različitim potrebama, ali u gotovo svim okolnostima, postoji potreba ne samo da se usredotočimo na sadašnjost, već i na budućnost. Preko jednog od Papinskih misijskih djela, a to je Družba svetog Petra apostola, podupiremo sjemeništarce, podupiremo izgradnju novih sjemeništa kako bismo u osnovi osigurali budućnost tih misionarskih zemalja tako da više ne moraju primaju pomoć misionara koji dolaze izvana. Ali oni mogu podignuti vlastito svećenstvo koje će služiti tim potrebama. Ono što smo otkrili ovdje u Sjedinjenim Državama je podržavanje misija toliko desetljeća, sada nam pomaže ‘plod’ ‘sjemena’ koje smo posijali tijekom desetljeća.
Mnoge župe u Sjedinjenim Državama, na primjer, sada profitiraju od pomoći koju su Katolička Crkva i Sjedinjene Države dale za izgradnju misija u Latinskoj i Srednjoj Americi, za izgradnju misija u Indiji, za izgradnju misije u raznim zemljama Afrike.
Primamo plodove svećeničkih zvanja, vraćaju nam se u pomoć u vremenu u kojem su nam potrebna veća zvanja. Oni imaju mnogo veća zvanja kao rezultat našeg misionarskog rada. Primamo velike milosti koje nam je Gospodin dao kroz te misije koje nam omogućuju da ovdje održimo i rastemo svoju vjeru.
A što vidite kao najveće izazove koji su pred vama?
Jedan od velikih izazova s kojima se Crkva posvuda susreće je sekularizam koji je papa Benedikt definirao kao život kao da Bog nije dan, život kao da Bog ne postoji. To svugdje utječe na poruku Crkve. Drugi veliki izazov je vjerski indiferentizam čak i među vjernicima. Mnogi ne prepoznaju poseban dar kršćanske vjere. Mnogi počnu razmišljati, dobro, ako netko samo negdje živi dobrim životom, zašto se ljudi moraju svega odreći? Idite daleko od kuće kako biste prenijeli Evanđelje u druge zemlje. Taj tip mentaliteta zarazio je Crkvu na određenim mjestima, gdje je žar koji bi doveo svetog Franju Ksaverskog da ode i usadi Evanđelje u tri vrlo različite zemlje. Vrsta revnosti koja je vodila svetu Tereziju, Mali cvijet u samostanu, neprestano moli za misionarstvo i rast evanđelja.
Takva vrsta fokusa ponekad može biti prigušena i zamračena u našim crkvama. To je drugi veliki problem. Treći problem su uvijek resursi. Bog nam daje i bio je nevjerojatno velikodušan s nama, ali ponekad, umjesto da budemo veliki upravitelji tih resursa, gradimo veće kante za žito, da upotrijebimo Isusovu biblijsku analogiju, umjesto da koristimo te vrste stvari da ih uložimo u najveća sredstva moguće. Takvo ulaganje moglo bi pomoći u širenju blaga naše vjere tako da će mnogi drugi moći otkriti i zgrabiti taj dragocjeni biser, koji smo kao kršćani i kao katolici imali toliko sreće da nam je dan.
Afričke župe u kojima djeluju Papinska misijska djela
Gledajući sve što ste postigli i učinili tijekom života, kako vas je sve ovo pripremilo? Kako vas to osnažuje za ovo imenovanje?
Jedna od ugodnih stvari, budući da su me zamolili da preuzmem ove nove odgovornosti, jest ponovno pratiti svoj život i kako me Bog pripremio. Upravo sam proslavio svoju 25. obljetnicu svećenika i bilo je to vrijeme velike molitve za mene.
Razmišljajući o svom iskustvu u misiji Svete Stolice, imao sam privilegiju moći naviještati evanđelje svim narodima odjednom. Činili smo to uglavnom kroz katoličko socijalno učenje, ali taj globalni osjećaj Crkve bio je nešto što se pojačalo tijekom mojih sedam godina pomaganja Stalnoj promatračkoj misiji Svete Stolice pri UN-u.
Što se tiče mog iskustva Papinskog misionara milosrđa, najveće milosrđe koje donosimo je utjelovljeno milosrđe, sam Isus, a to je pritok u veliku rijeku misionarskog djelovanja Crkve. Tamo želim donijeti skupove vještina Misionara milosrđa. Morali smo propovijedati milosrđe, a ja ću morati propovijedati misije. Trebali smo biti nositelji tog milosrđa i tjelesnih i duhovnih djela milosrđa. To je ono što pokušavamo omogućiti u cijelom svijetu. Isto tako, trebao sam biti netko tko je sposoban sakramentalno proširiti milosrđe na druge. To je ono što pokušavamo učiniti kroz Papinska misijska djela, kako bi ispovjednici diljem svijeta mogli činiti ono što rade Misionari milosrđa. Vrijeme koje sam proveo kao crkveni pomoćnik za pomoć Crkvi u nevolji također je bila velika priprema za to.
kako to
Pomažemo progonjenoj Crkvi koja pati diljem svijeta, a mnogi od ljudi kojima pomažemo nalaze se na misionarskom području. Taj opseg i priprema, i uvid u to što je Pomoć Crkvi u nevolji učinila diljem svijeta, također je usredotočio moju viziju na neke od gorućih potreba koje imamo tamo na misionarskim teritorijima. I na kraju, ovo iskustvo, jedan od najvećih vrhunaca mog života, mogućnosti da nosim Gospodina Isusa u euharistiji 65 dana diljem zemlje, je, mislim, slika misijskog rada cijele Crkve da Isusa iznese iz naše crkve, uzimajući Isusa iz naše vlastite veze s Njim i donoseći ga u svijet.
“Pomažemo progonjenoj i patnoj Crkvi diljem svijeta, a mnogi od ljudi kojima pomažemo nalaze se na misionarskom području”
Platio je tako dragocjenu cijenu na Kalvariji da bi se otkupio, a Papinska misijska djela ne pokušavaju samo prenijeti Božje riječi, već i Riječ koja je tijelom postala diljem svijeta, sve do kraja svijeta. S obzirom na to, to euharistijsko hodočašće je bila nevjerojatna priprema, ne samo za objektivan rad, nego subjektivno za mene.
Na koji način?
Razgovarao sam s Isusom o ovom novom zadatku, dok je dva mjeseca bio dva centimetra od mog nosa, tražeći snagu i razne milosti za koje On zna da će mi trebati kako bih to postigao. Taj fizički čin izvođenja Isusa na put ono je što se nadam učiniti, pomažući u vođenju misionarskih napora Crkve.
Fr. Landry nosi Presveti Sakrament tijekom nacionalnog euharistijskog hodočašća
Oče, želite li još nešto dodati? Znam da nas također dijeli još skoro mjesec dana od nedjelje Svjetskih misija, koja se održava 20. listopada…
Svjetska misijska nedjelja uvijek se održava treće nedjelje u listopadu diljem svijeta. Vrijeme je da Crkva doista bude katolička, u kojem je ujedinjena sa svima ostalima diljem svijeta. Svi se usredotočujemo na bit Crkve, a to je da smo poslani da nastavimo Kristovu spasiteljsku misiju sve do kraja svijeta. To je mjesto gdje se okupljamo i zajedno molimo kao ujedinjena Crkva na nedjelju Svjetskih misija.
Koliko je važno da razmišljamo o onima koji pokušavaju širiti vjeru na prvim linijama i 1100 misionarskih teritorija diljem svijeta. Moramo se sjetiti kako nas je Bog blagoslovio i podijeliti neke od tih blagoslova s onima koji imaju daleko manje kako bi mogli graditi crkve, graditi škole, graditi samostane, graditi sjemeništa, kako bi Crkva ojačala u ta područja. Velika je to milost za cijelu Crkvu. 20. listopada ove godine prilika je za sve nas da se usredotočimo na ono što jesmo, a zatim da postanemo više onakvi kakvi Krist traži od nas da budemo: nastavak Njegove spasenjske misije.
“Moramo se sjetiti kako nas je Bog blagoslovio i podijeliti neke od tih blagoslova s drugima oni koji imaju daleko manje da bi mogli graditi crkve, graditi škole, graditi samostane, graditi sjemeništa, kako bi Crkva bila jaka na tim područjima.”
Poslušajte cijeli razgovor s vlč. Roger J. Landry:
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
