Susret grkokatoličkih biskupa srednje Europe – baštinika Bečke sinode biskupa iz 1773. kada su grkokatoličke Crkve na području Habsburške monarhije pravno ustrojene, održan je u utorak, 14. svibnja 2024. u Križevcima.
Susret je počeo u ponedjeljak, 13. svibnja Večernjom u katedrali Presvete Trojice i susretom nazočnih biskupa i predstavnika Crkvi. Okupilo se desetak biskupa i predstavnika Crkvi iz Hrvatske, Slovačke, Mađarske, Ukrajine, Makedonije i Austrije.
Uz biskupa domaćina križevačkog vladiku Milana Stpića, sudjelovali su: nadbiskup Debrecen-Hajdudoroga i metropolit Mađarske grkokatoličke Crkve Peter Füllöp Kocsis, nadbiskup Prešova i metropolit Slovačke grkokatoličke Crkve Jona Maxim, biskup Košica Cyril Vasil, biskup Nyireghyhaze Atanaz Oros, biskup Miškolca Abel Szocska, strumičko-skopski biskup Kiro Stojanov, pomoćni biskup Bratislave Milan Lach, umirovljeni biskup Marian Andrey Pacak iz Slovačke, generalni vikar biskupije Mukačevo o. Ferenc Demko, predstavnik Grkokatoličkog vikarijata Bečke nadbiskupije o. Taras Šagala te svećenici i đakoni u njihovoj pratnji.
Sudionici su se bavili temom identiteta grkokatoličkog svećenika i obitelji u 21. stoljeću, osobito glede sadašnje situacije u srednjoj Europi gdje djeluju katoličke Crkve bizantskog obreda.
Biskupi, svećenici i đakoni u utorak su nastavili susret Božanskom liturgijom sv. Ivana Zlatoustoga u križevačkoj katedrali, koju je predslužio slovački metropolit i nadbiskup Prešova vladika Jona Maxim.
Na početku je sve pozdravio vladika Stipić. Naglasio je da su nazočni predstavnici Crkvi zajednički nasljednici slavne povijesti grkokatoličkih Crkava koje su nekad i mukom krčile put svoga opstanka na prostorima srednje Europe, ali se sada nalaze pred posve drugačijim izazovima u pastoralu te su zbog sličnih ekonomskih, političkih i društvenih okolnosti u kojima žive upućene na suradnju pred novim vremenima.
Nakon što su predstavnici ukratko predstavili svoje mjesne Crkve, prvo predavanje održao je o. Taras Šagala. Prikazao je rezultate nekoliko anketa provedenih među svećenicima Europe, posebno Ukrajine. Iz anketa proizlazi zaključak da treba pojačano i ciljano raditi s novim naraštajima svećeničkih kandidata da bi se uspješnije mogli suočiti s pastoralnim izazovima u svijetu koji se munjevitom brzinom mijenja, u kojem ratni sukobi (kao u Ukrajini), brzi razvoj elektronskih i globalizacijskih dostignuća, ekonomska situacija koja utječe na migraciju stanovništva, te odlazak domaćih a dolazak novih vjernika i stanovnika na područja povijesnih europskih Crkvi, postavljaju posve nove pastoralne izazove.
Anketa je pokazala da mnogi grkokatolički svećenici računaju na podršku svojih obitelji u svom pastoralnom radu, kao i na razumijevanje i pomoć središnjih biskupijskih ustanova. Grkokatolički svećenici su većinom zadovoljni i sretni u svom pozivu, premda im se stavovi o brojnim pitanjima razlikuju s obzirom na životne, ekonomske i društvene okolnosti u kojima žive i rade.
Predavanje o identitetu grkokatoličkog svećenika i obitelji održao je vladika Peter Füllöp Kocsis. Polazeći od rečenice koju je još kao mladi bogoslov čuo od starijih svećenika da „župna kuća ima zidove od stakla“, metropolit Kocsis je razvio temu kako svećenik ne može imati život koji bi bio odvojen od onoga što on ontološki i stvarno jest, a to je sveti Božji službenik i poslanik preko kojega Božje milosrđe ulazi u svijet.
Budući da su mnogi svećenici danas pod pritiskom globalizacijskih procesa, ekonomskih i informacijskih stvarnosti koje se munjevito mijenjaju i razvijaju, više no ikada treba raditi na očuvanju duha sakramentalnosti, jačanju duha molitve i osnaživanju svijesti o svetom poslanju koje je nezamjenjivo i koje se ne može nadomjestiti nijednom drugom aktivnošću.
Čitava svećenička obitelj je pozvana biti vidljivim znakom žive kršćanske vjere u sredini u kojoj živi i djeluje jer danas ljudi manje slušaju što im se govori, a više gledaju kako se živi. Mons. Kocsis je također istaknuo važnost poštovanja mladih i njihove slobode izbora, pri čemu je najviše što se može učiniti pristupanje njihovim traženjima i zahtjevima s poštovanjem i razumijevanjem, ne namećući im vjeru kao sustav, nego pažljivo ih uvodeći u otajstva kršćanske vjere da bi unutar nje našli odgovor na svoja sasvim opravdana i legitimna egzistencijalna pitanja. Pritom je od velike važnosti svjedočanstvo osobnog duhovnog života i autentičnosti, osobito unutar same svećeničke obitelji.
Prof. dr. Ružica Razum s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorila je o evangelizaciji mladih i o pristupu današnjim mladim generacijama kada je u pitanju prenošenje vjere. Sažela je izlaganje u nekoliko konkretnih točaka, među kojima je naglasila različite pristupe različitim dobnim skupinama i temperamentima.
Naglasila je načela razumijevanja, poštovanja osobnosti i privatnosti te jasnih stavova, što mladi osobito cijene, a to lakše i učinkovitije otvara njihova srca prema razumijevanju kršćanske poruke. Iako je upravo odgoj mlađih naraštaja jedan od ključnih zadataka odrasle dobi, kod odraslih se primjećuje nedostatak odgojne odlučnosti i djelotvornosti, a odrasli kao da su se odrekli svoje zadaće i svoje odgovornosti odgoja mlađih naraštaja – upozorila je, zaključivši da je važno poraditi na tome.
Naglasila je da danas u „vječnom adolescentu“ ima mjesta za sve osim za Boga i Crkvu te je lanac prenošenja vjere prekinut, pa „nevjera“ mladih potječe izravno iz te nove figure odrasle osobe, koja se sve više očituje postkršćaninom. Stoga je potrebno da se u našemu pastoralu zaustavimo na pitanju odrasle osobe, zrelog vjernika, a naša je pastoralna pozornost još uvijek uglavnom usmjerena na djecu te eventualno na starije osobe. Želimo li da novi naraštaji i dalje budu uvjereni i uvjerljivi kršćani, našu pozornost i snagu valjalo bi usmjeriti prema formaciji i osnaživanju odraslih kršćana – istaknula je prof. dr. Razum.
Đakon dr. sc. Janoš Nyiran iz nadbiskupije Debrecen-Hajdudorog, govorio je o životu obitelji grkokatoličkih svećenika i đakona, polazeći od iskustava iz vlastite obitelji u kojoj ima petero djece. Osvrnuo se na konkretne poteškoće po pitanju odlazaka u crkvu na bogoslužja ili obdržavanje posta u okolnostima kada djeca imaju prenatrpan raspored raznih aktivnosti.
Kazao je da iz iskustva može posvjedočiti da se sve mogućnosti koje pruža današnji suvremeni život ne moraju nužno kositi sa vjerskim životom i razvojem duhovnosti unutar obitelji ako se ima hrabrosti, volje i mudrosti uskladiti vrijeme te, na djeci razumljiv način, sve popratiti razumijevanjem, razgovorom, ljubavlju i objašnjenjem koje je prilagođeno njihovu shvaćanju.
Osvrnuo se osobito na sve pozitivne i negativne elemente koje na djecu mogu imati ovisnosti od medija, mobilnih telefona i različitih sportsko-zabavnih aktivnosti. I u njima se može naći mjera, iskoristiti prednosti medijskih mogućnosti za prenošenje vjere i ne izgubiti u obitelji i kod djece osjećaj za sveto i duhovno. Duhovnost svećeničke i đakonske obitelji u mnogome ovisi o duhovnosti samog svećenika i đakona te njihovih supruga, o zajedničkom sudjelovanju u molitvi i liturgiji Crkve. O. Nyiran naglasio je da njihove obitelji trebaju i mogu biti model i uzor drugim kršćanskim obiteljima.
Na kraju skupa dogovoreno je da se idući sastanak grkokatoličkih biskupa održi 2025. godine u Košicama u Slovačkoj te da će nazočni biskupi uputiti zajedničko pozdravno pismo svetom ocu Franji u Rim, koje će naknadno biti objavljeno. Moderator skupa bio je generalni vikar Križevačke eparhije o. mr. sc. Vladimir Simunović. (kta/ika)
