Rime Newsroom, 15. travnja, 2025. / 14:26
Trinitarni red osnovan je krajem 12. stoljeća kako bi se oslobodili progonjenih kršćana. Danas i dalje tiho i ponizno pomaže onima koji su progonjeni zbog njihove vjere.
Među užurbanim ulicama Rimskog susjedstva Trastevere, nekoliko koraka od rijeke Tiber, stoji jedan od najstarijih rimskih bazilika, onog svetog Krizoga, koji je služio trinitarni poredak – službeno poznat kao Red najopseže i kapetana – od 1850. godine.
Otac Antonio Aurelio, general vikar Trinitarnog reda, s uvjerenjem je u intervjuu s ACI Prensom, CNA-inim vijest o vijestima na španjolskom jeziku, da smo “rođeni da bismo išli u Dungeone.”
U velikoj dvorani, pod pogledom svih superiornih generala reda čije portreti krase sobu, Aurelio – noseći svoju nepogrešivu bijelu naviku svojim plavim i crvenim križem – objasnio je zašto je trinitarni poredak označio prekretnicu u Katoličkoj crkvi.
Misija: osloboditi kršćane
“Osnivanje reda 1198. godine bio je jedinstven događaj u povijesti Crkve, jer je do tada postojao samo monaški život”, rekao je Aurelio.
Prema Aureliou, sveti Ivan Matha, njegov utemeljitelj, stvorio je prvi red koji je izašao iz samostana kako bi pomogao onima u potrebi, posebno kršćanima koji su bili zarobljeni tijekom godina križarskih ratova (1096–1291), za koje su platili otkupnine, pa čak i promijenili mjesta.
Trinitarni poredak uspostavljen je misijom spašavanja i otkupa kršćanskih zarobljenika i muslimana, uspostavljajući novi model vjerskog života usredotočen na akciju i službu izvan samostana. General vikar također je napomenuo da su Trinitarci išli u ratne zone “u ime mira, ne s oružjem, već s križem.”
„Zovu nas otkupničima jer slijedimo isti put koji slijedi Otkupitelj. On napušta svoje mjesto, da tako kažem, o slavi i spušta se u svijet. Odlazi tražiti potrebe, tražiti slabosti čovjeka, da ga oslobode, da ga izvuče iz te tame. I Trinitari, daju istim putem da daju svoje domove u potrebu da ih daju u domovima da ih daju u toku domova u njihovu domovima tamnice “, rekao je.
U stvari, trenutno postoje trinitarci U procesu beatifikacijekao što su Antonio da Conceiçao, portugalski kalcirani trinitarki, i José de la Madre de Dios i Ignacio Tavares, koji su umrli u zatvoru nakon što su se zamijenili za kršćanske zarobljenike.
“Bilo je religioznih koji, kad novac ne ulazi i vidjeli su da će zatvorenici biti u strašnom tjesnacu, zauzeti svoja mjesta, doslovno nudeći svoje živote za zarobljenike”, dodao je Aurelio.
Zarobljenici 21. stoljeća
Sa željom da se vrati podrijetlu svog osnivanja, Trinitarna međunarodna solidarnost (TIS) osnovan je 1999. godine. Njegova misija je pomoći progonjenim kršćanima i raditi na vjerskoj slobodi.
Prema 2023. Svjetsko izvješće o vjerskoj slobodi Pomoću crkvi u potrebi, kršćani su i dalje najupečatljiva vjerska skupina. Ukupno 28 zemalja, u kojoj se nalaze više od polovice svjetskog stanovništva (51,5%), spadaju u “crvenu” kategoriju progona. Od toga je 13 u Africi, gdje se situacija ozbiljno pogoršala.
Danas Trinitari nastavljaju nasljeđe svog reda, posvećujući svoj život zarobljenicima 21. stoljeća, onima koji trpe progon zbog svoje vjere. Naredba trenutno ima 54 zajednice u Europi, 22 u Sjedinjenim Državama i Kanadi, 21 u Latinskoj Americi, 10 u Madagaskaru, dva u Indiji i dvije u kontinentalnoj Africi.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Pored trinitarnih svećenika, redoslijed uključuje i trinitarne redovnice i sestre, distribuirane među kućama u Rimu i raznim lokacijama u Španjolskoj, kao i lainitari.
Slijedeći primjer svetog Ivana od Mathe
“Osam stoljeća kasnije“Je dokumentarni film na španjolskom jeziku koji daje glas i stavlja lice na zaboravljene kršćane koji pate u mjestima poput Sirije, Nigerije i Sjeverne Indije, ali koji ne gube nadu zahvaljujući” tihoj “pomoći koju je TIS ponudio.
“Sveti Ivan Matha jedan je od najvažnijih svetaca koji postoje; nikad nije govorio o sebi”, rekao je Aurelio. Oslanjajući se na poniznost, diskreciju i tišinu utemeljitelja, naredba je htjela snimiti dokumentarni film u kojem se reflektore daje onima koji pate u ekstremnim situacijama, današnjim zarobljenicima.
“Željeli smo da oni govore. Neka budu oni koji će se izraziti, da nam kažu”, objasnio je Aurelio.
Dokumentarni film odražava srčanu situaciju djevojaka u Nigeriji, oteli i silovali teroriste Boko Harama. Također naglašava napuštanje kršćana u Siriji, nekada zamišljeno kao “Švicarska” Istoka, a sada je opustošen ratom, kao i nedostatak vjerske slobode u Indiji. “Tamo je prisutna trinitarna obitelj, kao što kažemo, u tišini, ali tamo je prisutna”, naglasio je Aurelio.
Za nadređene trinitarne, ono što “ne govori ne postoji”, iako je dodao da bi kršćani trebali biti zainteresirani za učenje o stvarnosti njihove progonjene braće i sestara, a da ne gledaju drugi način.
“Toliko smo navikli na vlastite rutine, svoje vlastite načine, da se sve drugačije ne registrira. Drugim riječima, klizi se poput vode na kabaču, to se ne natapa. I to se događa na Zapadu, što se događa u Europi i što se događa u Sjedinjenim Državama”, požalio je.
U tom je kontekstu pojasnio da trinitarni poredak nije nedenominacijska, nevladina organizacija (NVO), „već smo religiozni. Naš je koncept religiozni stav, a budući da ne možemo zaustaviti ove ratove, jer to je izvan naše moći, barem ono što možemo učiniti ne ostavljaju ljude da se brinu za sebe, ne napuštaju ih.“
Aurelio je žalio relativizam u društvu u razvijenim zemljama i nedostatak “čistoće vjere”.
“Ne možemo ih napustiti. Izuzetno nas boli da Zapad tako teško razumije da postoje ljudi koji se brzo drže iste religije i spremni su dati svoj život da ostanu vjerni toj religiji”, rekao je ACI Prensa.
Na pitanje o glavnoj motivaciji koja dovodi do progona kršćana ili postoji li uobičajeni faktor među progoniteljima, španjolski svećenik je bio jasan: “Kršćanska poruka je ono što ih plaši. Kršćanstvo je jedina religija koja je potaknula demokratski kontekst, sloboda među ljudima. Tamo gdje su kršćani progonjeni, tamo su bitno prihvaćene.”
“Kršćanstvo”, nastavilo je Aurelio, “jedina je religija na filozofskoj i teološkoj razini koja na tu osobu gleda kao i ona, i stoga traži svoje dobrobit.” U kršćanstvu je “jedan od životnih temelja sloboda.”
Naglasio je da kršćanstvo svakoj osobi daje osjećaj slobode, nešto što “zastrašuje diktature … bilo što što je suprotno potrazi za općim dobrom osobom, što je kršćanstvo, mora biti progonjeno”, istaknuo je.
Također je naveo podčinjenost i poslušnost prakticirana u nekim religijama, posebno islamu. „Nije prihvaćeno; koncept ličnosti ne postoji u tim religijama. Postoji koncept ”Sunnet“Niz propisa koji upravljaju socijalnom interakcijom, ali osoba nema identitet”, održao je.
“Čini se da ovih dana puno govorimo o općem dobrom”, rekao je. “To je moderna ideja općeg dobra, ali prva osoba koja je upotrijebila tu riječ bila je sveti Pavao, u svojim pismima. Cijela ova želja da se na tu osobu promatra kao na središte te slobode, tog blagostanja, plaši svaku diktaturu koja postoji u svijetu, a samim tim i oni koji prihvaćaju ovaj život.
Ova priča prvi je objavljen autor ACI Prensa, CNA-ov vijest o španjolskom jeziku. CNA ga je prevela i prilagodila.
Almudena Martínez-Bordiú dopisnica je Rim za ACI Prensa i Ewtn.
