Budući da je Marija Magdalena dobila privilegiju naviještanja uskrsnuća, dobila je naslov “Apostol apostolima”.
Sveti Luka u svom Evanđelju govori kako je jednog dana žena koja je bila notorna grešnica ušla u kuću u kojoj je Isus stolovao s prijateljima, i, na zaprepaštenje svih u prostoriji, kleknula, okupala mu noge svojim suzama, a zatim ih osušila njih s njezinom kosom. Luka ne navodi pokorničino ime, ali tradicija koja datira barem od pape svetog Grgura Velikog tvrdi da je ona sveta Marija Magdalena. Od tada su umjetnici prikazivali Svetu Mariju s raskošnom kosom, obično crvenom ili kestenjastom bojom. Zato su frizeri uzeli Mariju Magdalenu za svoju zaštitnicu.
Sada, maknimo ovo s puta od samog početka: Sveta Marija Magdalena nije bila notorno promiskuitetna. A ona sigurno nije bila prostitutka. Ipak, gotovo 1700 godina anonimna žena koja je plakala nad našim Gospodinom identificirana je kao Sveta Marija Magdalena. Za to su krivi sveti Jeronim i sveti Grgur Veliki, koji su spojili tri različite žene u evanđeljima u jednu osobu.
Oba crkvena učitelja ustvrdila su da su neimenovana grešnica koja je svojom kosom obrisala Isusove noge, i Marija, sestra Marte i Lazara, i žena koja je prva vidjela uskrslog Krista, sve Marija Magdalena. Ponekad se za ženu preljubnicu koju je Krist spasio od kamenovanja također kaže da je Marija Magdalena.
Dakle, sada kada smo identificirali svu ovu zbrku, tko je bila prava Marija Magdalena? Sveti Luka kaže da je Isus istjerao sedam đavla iz Marije. Njezino prezime, Magdalena, odnosi se na njezin dom, Magdala, ribarsko mjesto na sjeverozapadnoj obali Galilejskog jezera. Također znamo da je Marija bila jedna od žena koje su putovale s Kristom i dvanaest apostola.
Marija Magdalena pratila je Gospodina na Kalvariju, stajala je podno križa s Blaženom Majkom i svetim Ivanom i šačicom vjernica, te svjedočila Kristovoj smrti i ukopu. Prvog uskršnjeg jutra Marija je susrela uskrslog Krista u vrtu, ali ga nije prepoznala dok nije izgovorio njezino ime. Tada ju je Gospodin poslao da javi apostolima da je uskrsnuo od mrtvih.
Budući da je Marija Magdalena dobila povlasticu naviještanja uskrsnuća, sveti Hipolit (oko 170. – oko 235.) dao joj je naslov “Apostol apostolima”. Jedinstvena milost koju je Marija primila slavi se svakog Uskrsa u nizu, Victimae paschali laudes, kada Crkva pita: “Reci nam Marijo, što si vidjela na putu?” A Marija odgovara: “Vidjela sam grob živoga Krista i slavu njegova uskrsnuća. Vidio sam anđele svjedoke, platno koje je pokrivalo njegovo lice i pokrov. Krist nado moja uskrsnu!”
Kao i kod mnogih Gospodinovih učenika, legenda pruža detalje koje Novi zavjet izostavlja. Najupornija tradicija tvrdi da su tijekom progona Crkve u Jeruzalemu židovske vlasti pustile Mariju Magdalenu, Martu, Lazara i Maksimina (jednog od 72 Gospodinova učenika) da plutaju u čamcu bez vesla. Vjetar i struja odveli su malu skupinu na jug Francuske. Marta i Lazar otišli su propovijedati evanđelje. Maksimin je postao prvi biskup Aixa. Ali Marija Magdalena povukla se u špilju istočno od Marseillea i provela ostatak života kao pustinjak. Tamo je živjela toliko dugo da joj je odjeća postala krpa i spala s tijela. Da bi sačuvao njezinu skromnost, Bog je učinio da joj kosa naraste toliko dugo i gusto da je prekrila Marijinu golotinju. Špilju, poznatu kao La Sainte-Baume, posjećuju hodočasnici najmanje od 5. stoljeća. Legenda dalje kaže da su Mariju, kad je umirala, anđeli odnijeli u kuću svetog Maksimina kako bi je on posljednji put pričestio. Tamo je umrla i Maksimin ju je pokopao u svojoj kapeli — mjestu danas poznatom kao Sv. Maksimin. Hodočasnici još uvijek dolaze u kriptu srednjovjekovne crkve opatije kako bi se molili na grobu svete Marije Magdalene i častili njezine relikvije, uključujući pramenove njezine bujne kose.
Ovaj se članak izvorno pojavio 22. srpnja 2017. u Registru.
