07. listopad 2024.
Župa Svete Terezije od Djeteta Isusa proslavila je svetkovinu svoje zaštitnice
BEŠKA (TU) – U prepunoj župnoj crkvi svečanim misnim slavljem u 17 sati župa Beška proslavila je crkveni god. Uz domaće župljane, kako one koji žive u Beški, tako i one koji su iselili, prisustvovali su i hodočasnici iz drugih župa Srijemske biskupije te gosti, uz predstavnike Veleposlanstva Republike Hrvatske, te drugih nacionalnih vijeća i Udruga.
Svečanu svetu misu predvodio je dr. sc. Zdenko Ilić, profesor kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, uz koncelebraciju generalnog vikara Srijemske biskupije mons. Josipa Ivešića, dekana zemunsklog dekanata preč. Zdravka Čabrajca, domaćeg župnika vlč. Aleksandra Kovačevića, i drugih svećenika Srijemske i Subotičke biskupije, te Đakovačko-osječke i Beogradske nadbiskupije.
Predsjedatelj se u homiliji osvrnuo na važnost ljubavi prema Bogu i čovjeku, tumačeći evanđeoski odlomak te naglasio kako je jedini kriterij prihvaćanja Isusa, a time i samoga Oca, je utkati u svoj život dobro čovjeka kao temeljnu i svetu vrijednost.
“Snažan je to poziv jedne nevjerojatne blagosti: „Dođite k meni svi vi“. – rekao je propovjednik, te nastavio: “Isus sve poziva, „izmoreni i opterećeni“. Zašto su izmoreni i opterećeni? Zbog zakonâ, propisâ i zapovijedi koje je nemoguće obdržavati – 613! A to obdržavanje Zakona i propisa čini ih umornima, opterećenima, ugnjetenima, jer ne uspijevaju obdržavati ih te se zbog toga osjećaju krivim pred Gospodinom. I evo Isusova navještaja: „i ja ću vas odmoriti“. Isus kao da im kaže: „Ja sam taj dah, taj odmor“. Stoga, svima onima koji se osjećaju ugnjetenim, opterećenim svim tim propisima da bi se uopće približili Bogu, Isus im govori: „prihvatite mene i ja ću biti vaš dah, ja ću biti onaj koji će vam omogućiti da dišete, da se odmorite“.
Krivnja zbog neobdržavanja zapovjedi spriječava nas iskusioti Božju ljubav, istaknuo je prof. Ilić, te podsjetio na život sv. Male Terezije, koja je sa samo 15 godina ušla u najstroži karmelićanski red u Francuskoj, no usprskos strogom životu klčauzuirnih redovnica unutar svih pravila i propisa pronašla način za jednostavno življenje Božje ljubavi, posvećujući samu sebe i svoje patnje, duhovne i fizičke, za spoasenje duša, misije i svećenike! I danas nas primjerom svoga života i u svojim spisima potiče kako prihvatiti tu Božju ljubav i dalje ju prenositi.
Podsjetio je da je Sv. Tereziju iz Lisieuxa papa Pio XI. proglasio blaženom 1923., a svetom dvije godine poslije, dok ju je sveti papa Ivan Pavao II. 1997. godine proglasio crkvenom naučiteljicom! Njezin je životni put ostavio bitnog traga, tako da je s jedne strane bila vrlo zahvalna, jednostavna, pobožna, ponizna, ona koja je na poseban način osjećala Isusovu blizinu, ali je istovremeno bila i “vrlo osamljena i nezadovoljna svojom duhovnošću, zbog čega je vrlo patila i izrazito teško proživljavala vrijeme duhovne suhoće i vjerske kušnje, iz čega su nastali i njezini poznati autobiografski zapisi – Povijest jedne duše, koji svjedoče o tome da je sveta Mala Terezija samo htjela biti ponizna Isusova službenica, njegov cvjetić koji je nastojao sve što čini činiti tako da bude na korist malim dušama i na njihovo spasenje, kako je voljela nazivati one koji su, poput nje, težili takvoj posebnoj jednostavnosti i poniznosti.”
Umrla je u Lisieuxu 30. rujna 1897. od tuberkuloze, sa svega 24 godine, ali koje je vrlo intenzivno proživjela, bivajući svjesna činjenice da je svaki trenutak koji je protekao onaj koji se ne može nadoknaditi.
Na kraju je propovjednik zaključio sa snažnim poticajima sv. Terezije koji i nama mogu biti svakodnevna misao vodilja:
“Prije nego govoriš usrdno se pomoli Bogu!”
“Iskaži svoje mišljenje jednostavno i skromno. Ništa odviše ne uzdiži, ništa odviše ne pokudi.”
“Radi male stvari s velikom ljubavlju.”
Nakon svete mise, vjernici su s vjerom, ljubavlju i poštovanjem, noseći svoje potrebe u srcu, pristupali relikvijama Svete Terezije od Djeteta Isusa te relikviji njezinih svetih roditelja – sv. Louisa Martina i sv. Marie-Zélie Guérin, prvog kanoniziranog bračnog para, koje su za vrijeme svete mise bile izložene pred oltarom. Župnik je na kraju mise zahvalio svima koji su doprinijeli večerašnjem slavlju, kao i svima koji su svojim darovima i odricanjem pomogli realizaciju projekta prekogranične suradnje, kojim su u crkvi postavljene nove klupe i klecala, novi suvremeni razglas te nova rasvjeta u svetištu. Najavio je i još mnogo radova koji predstoje kako bi se crkva do kraja uredila.
Slavlje je nastavljeno veselim zajedničkim druženjem domaćih vjernika i gostiju u dvorištu župne crkve, uz tamburaše i čašćenje, te večerom za goste. Vjernici su se dugo zadržali u radosnom zajedništvu!
