Proslava naslovne svetkovine u Karmelu sv. Josipa
BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Svečanom večernjom euharistijom 19. ožujka 2025. proslavljena je svetkovina sv. Josipa, zaštitnika Karmela u Breznici Đakovačkoj. Slavlje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić u koncelebraciji s o. Jakovom Kuharićem, OCD, vlč. Mirom Tomasom, župnikom u Levanjskoj Varoši, vlč. Domagojem Lackovićem, župnikom u Slavonskom Brodu, vlč. mr. Stjepanom 
Matezovićem, duhovnikom u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, vlč. Nikolom Klemenom, bilježnikom Nadbiskupskog ordinarijata te vlč. Markom Obradovićem, tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata, a u asistenciji je bila veća grupa bogoslova iz đakovačkog Sjemeništa.
Spava li sv. Josip
Na početku svoje homilije nadbiskup Đuro ukazao je na neobičnu pojavu u zadnje vrijeme, a to je učestalost prisutnosti kipova koji prikazuju sv. Josipa kako spava te je rekao: „Je li sv. Josip pospanac, pa ga tako prikazuju? Promotrimo li njegov život vidimo da on o Božjoj riječi intenzivno razmišlja i čuje ju uvijek, čak i u snu. On je uvijek budan i pozoran na Božju riječ, čak i dok spava. Anđeo svaki puta u snu 
donosi kratku poruku, no i to mu je dovoljno da preuzme brigu za Mariju i Isusa, da postupi kako mu Bog kaže.“ Uputio je da sveti Josip tako čovjeku pokazuje kako se prepustiti u povjerenju Bogu i kako učiniti onaj korak koji Bog stavlja pred njega. Svojom poslušnošću sv. Josip je nadvladao svaku poteškoću i spasio Mariju i Isusa, pojasnio je đakovačko-osječki nadbiskup i nastavio: „Anđelov glas je uvijek Božja riječ, Božja poruka na koju je Josip pozoran čitav život. Vrši je bez razmišljanja. Ne bježi od života u neodgovorno sanjarenje; on radi i odmara se, i u snu sluša Božju riječ“, rekao je i naglasio kako je san onaj dio ljudskog života koji nije pod njegovim nadzorom i tu postaje otvoren za susret s Bogom.
Biti Božje čudo
„Josip je dar za svakog vjernika. Zaštitnik je Crkve, našeg naroda. Nije 
propovijedao, nije učinio nijedno čudo, ali je sam bio istinsko čudo odgajajući i brinući se za Isusa i Mariju. U svakom trenutku ostavlja sebe i svoja očekivanja kako bi prihvatio stvaran tijek života oko sebe. Ne zna i ne razumije, ali prihvaća. Nije pasivan ni rezigniran, ne kuka, nego je hrabar i proaktivan čovjek“, uputio je nadbiskup Hranić. Zatim je naglasio kako je sv. Josip svaki problem znao pretvoriti u mogućnost – 
pouzdavajući se u Boga, te na taj način poziva i svakog vjernika da sam bude čudo u životu svojih bližnjih. Da preuzme inicijativu te bude znak Božje brige i ljubavi za svakoga, kao što je to sv. Josip bio u životu Isusovu i Marijinu. On je Isusov čuvar i učitelj poslušnosti Bogu u svakoj situaciji, pa i u smrtnoj borbi. „Sv. Josip uči nas da ne očekujemo čudesa, nego da se s povjerenjem i puni nade znamo prepustiti Božjem vodstvu. Da ne gledamo na ono što je meni komotnije, da izaberemo teže, ne samo moje dobro, nego i za dobro drugoga. Da se znamo prepustiti Božjoj providnosti vjerujući Bogu, znajući poput sv. Josipa, da nas Bog nikad ne ostavlja“, rekao je mons. Hranić pozivajući na kraju sve vjernike da se utječu sv. Josipu moleći da i sami budu čudo u životu svojih bližnjih.
Josipovo bezuvjetno povjerenje
Prijepodnevno misno slavlje predvodio je o. Jakov Kuharić, prior karmelićanskog samostana na Buškom Blatu. Na početku svoje homilije o. Jakov ukazao je kako postoje dvije vrste vjere, dva čovjekova pristupa Bogu. Prvi je loš – trgovački i legalistički odnos. Čovjek skuplja zasluge, izvršava razna djela kako bi kupio Božju naklonost i usluge. A drugi je pristup odnos povjerenja. Svijest da Bog nama ništa ne duguje, a da je sve njegov dar. 
Oznaka židovskog naroda je upravo ta vjera i bezuvjetno predanje, posebno u najtežim situacijama, svijest da ga Bog nikad neće iznevjeriti. Jedan takav veliki lik vjere je i sv. Josip. „Josip je čovjek koji je bio teško kušan. Gdje god se spominje sv. Josip u Svetome pismu uvijek ga nalazimo u jako teškim situacijama. Teško kušan, ali kroz sve kušnje je prolazio s Bogom. Iskusio je da Bog uvijek proviđa, u nadi protiv svake nade, susretao je Boga u ovim najbezizlaznijim situacijama imao je bezuvjetno povjerenje u njega.“ Josip nije tražio druge nagrade osim da bude pod istim krovom s Isusom i Marijom, rekao je o. Jakov i zaključio: „Molimo i mi od sv. Josipa da i nama sam Bog bude dovoljan, da imamo beskrajno povjerenje u Boga i onda ćemo moći sve.“
Na kraju oba misna slavlja bila je prilika i za milost dobivanja potpunog oprosta prema redovitim uvjetima propisanima za Jubilarnu godinu, budući da je sv. Josip zaštitnik crkve karmelićanki.
Trodnevnica
Svetkovini koja je proslavljena 19. ožujka, prethodila je i trodnevna duhovna obnova. Misna slavlja predslavili su vlč. dr. Antun Japundžić – profesor na đakovačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu te duhovnik studenata laika istog fakulteta, vlč. Matija Aušić – župni upravitelj župa u Vrbanji i Soljanima, koji je došao s autobusom hodočasnika iz svojih župa, uz autobus hodočasnika iz Županje, te vlč. dr. Ivan Benaković, 
profesor na đakovačkom KBF-u. Slušati Božju Riječ i slijediti Isusa nasljedujući kreposti šutnje, samozataje, povjerenja u Boga po primjeru sv. Josipa, živeći u konkretnosti i jednostavnosti života ono što je on živio, misli su kojima su misnici u svojim poticajnim homilijama poticali hodočasnike.
Uz misna slavlja, molitvu krunice, časoslova, pjesme i druge molitve 
u čast sv. Josipa, veliki broj vjernika pristupio je i sakramentu pomirenja te obredu oblačenja Gospina škapulara.
s. Teodora Lešić
