U povodu 135. obljetnice smrti sestre Kćeri Božje ljubavi Luke Liengitz, koja je blago preminula u Gospodinu 1890. godine u Sarajevu, na sestarskom groblju Betanija u predgrađu glavnog grada Bosne i Hercegovine 29. ožujka okupile su se sestre Kćeri Božje ljubavi i drugi štovatelji ove sestre poznate po pobožnom življenju vlastitoga redovništva te ljubavi prema djeci i siromasima.
Na poziv poglavarice samostanske zajednice sv. Josipa na Banjskom Brijegu u Sarajevu s. Fidelis Lučić, Misno slavlje predvodio je mons. Ivo Tomašević, katedralni župnik župe Presvetog Srca Isusova u Sarajevu na čijem se teritoriju nalazi i ovo groblje. Uvodeći u Svetu misu pohvalio je molitvu okupljenih sestara i vjernika te zahvalio Bogu da im je u ovim kišnim danima darovao vrijeme bez kiše upravo tijekom Svete mise. „Okupili smo se u ovom prekrasnom krajoliku izvan gradske vreve da slavimo Boga te molimo da život s. Luke i njezino ponizno služenje Gospodinu u siromasima i malenima bude poticaj za sveto i pobožno življenje u našoj svakodnevici“, rekao je katedralni župnik.
U prigodnoj propovijedi mons. Tomašević podsjetio je da je s. Luka nosila krsno ime Elizabeta te da je rođena u Austriji kamo su njezine roditelji, iz gospodarskih razloga, doselili iz Poljske u Korušku. Dodao je da se ona s 20 godina pridružila tadašnjoj mladoj Družbi sestara Kćeri Božje ljubavi u Beču te da je, odmah poslije prvih zavjeta, bila poslana u Sarajevo gdje je u Zavodu sv. Josipa na Banjskom Brijegu vršila službu vratarice. Kazao je da se brojni ljudi rado fotografiraju s poznatim osobama iz društvenog i vjerskog života kojima su povjerene vrlo odgovorne službe, ali i da će se rijetko tko poželjeti fotografirati se ili napraviti selfi s portirom ili nekom osobom koja vrši neku, naizgled, neznatnu službu. „Bog je po Blaženoj Djevici Mariji, koja sebe naziva neznatnom službenicom, i po tolikim, u ljudskim očima malenim osobama vršio i vrši svoja veličanstvena djela spasenja. S. Luka je svojom ljubavlju i brižnim postupanjem prema djeci, koju je dočekivala radosno i dodatno ih uređivala prije ulaska u razred, te osobito prema siromasima i onima koji su trebali riječ ohrabrenja i utjehe, pokazala da čovjek svoju službu, ma kako se činila malenom i neznatnom, može učiniti uistinu velikom u Božjim očima, ali i u očima mnogih ljudi koji znaju prepoznati ljubav“, kazao je mons. Tomašević. Pozvao je sve da s puno ljubavi vrše povjerene službe i koriste Bogom dane darove na način da ih, vlastitim služenjem u poniznosti, uklapaju u Božji plan spasenja.
„Mlada sestra Luka došla je u, za to doba daleku zemlju, ne poznajući jezik, kulturu i običaje. Međutim, u srcu je imala ono što je najvažnije, a to je ljubav prema Bogu i bližnjemu. Tu ljubav je živjela u svakodnevici ponizno služeći Isusu u malenima i potrebnima“, rekao je katedralni župnik. Podsjetio je na evanđeoski misni odlomak u kojem Isus donosi sliku farizeja, koji se tijekom molitve u hramu pred Bogom hvalio zbog vjernog vršenja zakona, i carinika, koji se ponizno kajao za svoje grijehe. Istaknuo je poniznost s. Luke koja je nastojala živjeti svetim životom, ali u poniznosti, otvorenosti i ljubavi prema drugima. „Nema svetosti bez poniznosti. Poniznost daje fini okus svakom našem govorenju i djelovanju i pomaže nam da prepoznajemo Božju ljubav, veličinu i dobrotu i svoj poziv kako bi, poput Isusa Krista, ‘prošli zemljom čineći dobro’“, rekao je mons. Ivo. Pozvao je okupljene da im redovničko i vjerničko pobožno življenje s. Luke, koju je Gospodin pozvao sebi već u tridesetoj godini života, bude poticaj na obraćenje i hod Kristovim putem posebno u korizmenom vremenu.
Na kraju Svete mise svi su se okupili oko groba s. Luke te molili za pokoj njezine duše i duša svih sestara koje počivaju na tom groblju kao i da vremenom u Crkvi bude prepoznat svet život članice Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Luke Liengitz.
Više o životu i djelovanju s. Luke može se pročitati na mrežnoj stranici sestara Kćeri Božje ljubavi. (kta)
