Godinu dana Sudanom – ionako oslabljenom zemljom – bjesni „rat generala“. Stanovništvo je u agoniji, misionari su primorani napustiti zemlju, a mala kršćanska zajednica se smanjuje, piše portal Katoličkog tjednika Nedjelja.
„Još jednom pozivam sukobljene strane da zaustave ovaj rat koji je toliko štetan za ljude i budućnost zemlje. Molimo da se uskoro pronađu putovi mira kako bismo izgradili budućnost dragog Sudana“, molio je papa Franjo uz molitvu Anđeo Gospodnji 18. veljače, a od tada se nije mnogo promijenilo…
„Rat generala“
Naime, još od 15. travnja 2023. vode se teške borbe između sudanske vojske kojom zapovijeda trenutni „prijelazni“ predsjednik, general Abdel Fattah al-Burhan i Snaga za brzu potporu (RSF), paravojne skupine koju vodi potpredsjednik, general Mohammed Hamdan Dagalo, koji je poznat i pod nadimkom Hemedti. Ova dva protagonista zajednički su srušila prijelaznu vladu uspostavljenu nakon smjene diktatora Omara al-Bashira 2019. Međutim, odmah nakon toga njih su se dvojica posvađala oko integracije RSF-a u regularnu vojsku i podjele bogatstva zemlje. Sudan je treći najveći proizvođač zlata u Africi, a Hemedti posjeduje nekoliko rudnika zlata na sjeveru zemlje. Al-Burhan je, s druge strane, povezan s vojskom koja posjeduje mnoge zgrade i razne poslovne subjekte koje je nevoljko prepustio civilnoj vladi koju ne kontrolira.
Kako nijedna od zaraćenih strana ne odustaje, budućnost se čini mračnom, a „rat generala“ dovodi do polagana odumiranja sudanskog stanovništva. Posljednje službene brojke pokazuju više od 13 900 mrtvih i 8,1 milijun raseljenih osoba, od kojih je otprilike 1,8 milijuna izvan zemlje.
„S obzirom na intenzitet ovog rata, mnogi lokalni ljudi se pitaju kako dvije strane imaju toliko oružja na raspolaganju nakon godinu dana borbi i, prema tome, tko ih financira“, kazala je koordinatorica projekta međunarodne katoličke dobrotvorne organizacije Aid to the Chruch in Need (ACN) u Sudanu Kinga Schierstaedt.
Stanovništvo umire od gladi i žeđi, a čini se kako je veliki dio međunarodne zajednice zaboravio na sukob.
Bez sjemeništaraca
Mjesna se Crkva u međuvremenu smanjuje. „Prije rata predstavljala je 5% stanovništva, ali je tolerirana i mogla je voditi bolnice i škole – čak i ako nije bilo dopušteno otvoreno naviještati vjeru“, objasnila je Schierstadt. Pad Omara al-Bashira donio je određena poboljšanja u pogledu vjerskih sloboda, a kazne prema šerijatskom kaznenom zakonu su ukinute. Upravo je u ovoj fazi ACN uspio financirati i pomoći Biskupiji El Obeid, što je bilo nemoguće prethodnih godina. Ali ova novostečena sloboda bila je kratka vijeka…
Iako manjinska, Crkva je oduvijek bila „sigurna luka“ za stanovništvo i mnogi su ljudi prirodno pobjegli u crkve početkom rata. Sada je i samo ovo utočište postalo krhko. Mnogi misionari i redovničke zajednice morali su napustiti zemlju, a župe, bolnice i škole su prestale s radom. Pripremno sjemenište u Khartoumu, gdje studenti provode godinu dana pripremajući se za svoju svećeničku formaciju, moralo je zatvoriti svoja vrata. Srećom, neki sjemeništarci koji su uspjeli pobjeći mogli su nastaviti svoju formaciju u Biskupiji Malakal u susjednoj državi Južnom Sudanu.
Nada usred tame
Nadbiskup Michael Didi iz Khartouma bio je u Port Sudanu, na obali Crvenog mora, kada je izbio rat i nije se mogao vratiti u svoj grad, a biskup Tombe Trile, iz Biskupije El Obeid, morao se preseliti u katedralu jer mu je kuća djelomično uništena. Mnogi su kršćani pobjegli pješice ili preko Nila i smjestili se u izbjegličke kampove gdje je opstanak svakodnevna borba. Danas je samo postojanje Crkve u Sudanu dovedeno u pitanje.
Međutim, prema jednom od ACN-ovih projektnih partnera, još uvijek postoji nada usred tame: „Iako je istina da rat traje, on ne može ugasiti život. Šesnaest novih kršćana kršteno je u Port Sudanu tijekom Vazmenog bdjenja 30. ožujka, a 34 odrasle osobe krizmane su u Kostiju!“
Crkva također ostaje vrlo aktivna u Južnom Sudanu pomažući izbjeglicama iz Sudana i sudanskim sjemeništarcima nastaviti njihovu formaciju, zahvaljujući potpori ACN-a, između ostalih.
„Vraćajući se iz Južnog Sudana, zemlje koja je susjedna Sudanu i koja dijeli istu biskupsku konferenciju, bila sam iznenađena kad sam vidjela u kojoj mjeri neki svećenici, koji su i sami izbjeglice, koriste svoju energiju za katehizaciju u svojoj novoj župi i za potporu drugim izbjeglicama. Crkva u Južnom Sudanu priprema se za budućnost pomažući sudanskim kršćanima da se pripreme za sutrašnji mir“, zaključila je Kinga Schierstadt. (kta/nedjelja.ba)
