Jeruzalem, 24. ožujka 2024. / 06:00 ujutro
Godine 1852. osmanski sultan Abdul Majid II izdao je dekret kojim je naredio guverneru Jeruzalema i njegovom vijeću, kao i svim crkvama, da ne vrše nikakve promjene na svetim mjestima u gradu. Dekret je postao poznat kao Status Quo.
Od tog dekreta članovi kršćanskih zajednica s pravom na Baziliku Svetog groba žive, slave, čiste, ulaze i izlaze prema drevnim ritmovima. Čak ni promjena vremena – sa solarnog na ljetno računanje vremena – ne stupa na snagu unutar bazilike, ostavljajući vremenski razmak od nekoliko mjeseci unutar i izvan slavne crkve.
Korizma i Uskrs obično su vremena kada je precizno određivanje vremena u slavljima i raznim liturgijama na svetim mjestima kao što je Sveti grob ključna kako bi se izbjegla neželjena preklapanja i zadržao prioritet u odnosu na dodijeljene prostore.
“Ono što danas radimo promatramo barem od 1880-ih,” rekao je otac Athanasius Macora, američki franjevac koji je bio tajnik Komisije za status quo Kustodije Svete zemlje više od 25 godina. “Obično je poteškoća [with] hodočasnike, jer se borite da prijeđete s jednog mjesta na drugo i u svemu tome ostanete na vremenu. Bez hodočasnika, kao ove godine, trebalo bi biti lako, pa makar i jako tužno.”
Sljedeća godina, rekao je, bit će drugačija: “Čeka nas težak posao, jer je Uskrs isti dan za katoličku i pravoslavnu crkvu. To znači tisuće hodočasnika zajedno.”
Što radi Status Quo?
Status Quo odnosi se na posjedovanje i prava katoličkih i pravoslavnih kršćanskih zajednica na važna svetišta uključujući Baziliku Svetog groba, Baziliku rođenja u Betlehemu, Kapelu Uzašašća (koja je u vlasništvu muslimana) i Grobnicu sv. Djevice Marije u Jeruzalemu. Nekršćanska sveta mjesta regulirana statusom quo uključuju Rahelin grob u Betlehemu i Zapadni zid (Kotel) u Jeruzalemu.
“Svaka crkva ima svoju komisiju i članove koji su uvijek ovlašteni sastajati se”, objasnio je Macora. “U svakom slučaju, poglavari crkava su oni koji su zaduženi za status quo.”
U svojoj ulozi Macora sudjeluje u dogovorima i pregovorima između triju kršćanskih crkava odgovornih za Baziliku Svetog groba: Katoličke crkve (koju predstavlja Kustodija Svete zemlje), Grčke pravoslavne crkve i Apostolske armenske crkve.
Zapravo, postoji pet zajednica koje mogu koristiti prostor u bazilici Svetoga groba, uključujući Kopte i Sirijce, kao i Etiopljane, koji imaju pravo posjeda na krovu i prostoru kapele koji se otvara u dvorište. Ali samo katolici, grčki pravoslavci i Armenci imaju pravo odlučivati o popravcima i promjenama u bazilici.
“Osmanski mandat nije kodeks, pravilnik, kao što mnogi vjeruju, već dekret koji nam nameće da ne možemo napraviti nikakve promjene”, rekao je Macora za CNA. “Mogli bismo to usporediti sa sporazumom o prekidu vatre između crkava.”
Tekst je dug oko 1000 riječi preveden na engleski. “Ne ide u detalje pa ne govori o mnogim stvarima koje danas živimo”, rekao je.
Prije mnogo godina, prisjetio se Macora, “postojao je problem koja je zajednica bila odgovorna za sjećanje na zavjetne svijeće sa željeznih nosača postavljenih oko edikule s Isusovim grobom na kraju dana. Ovo se ne spominje u [decree].”
Stvar je u konačnici riješena uklanjanjem željeznih nosača za restauratorske radove edikule 2016.-2017.
Kultne ljestve izvan glavnog pročelja također ostaju simbolom dalekog vremena.
“Ljestve pripadaju Armencima i pokazuju da je ovaj dio fasade njihov posjed, čak i ako je razlog zašto je tu na neki način izgubljen u povijesti”, rekao je Macora. „Mislim da ljudi ne znaju zašto je danas tamo… Mislim da više nema razloga biti tamo jer odvlači pažnju od središnjeg narativa Crkve, to jest smrti i uskrsnuća Gospodina. Da bi ga premjestili, Armenci bi morali pristati. Možete napraviti promjenu ako postoji dogovor među trima crkvenim zajednicama.”
Za svaku manju promjenu ili neočekivani događaj, tri zajednice ne samo da se moraju osvrnuti na prošlost (dekret i starije tradicije), već su “obvezne” uključiti se u dijalog kako bi pronašle rješenja i dogovore za napredak. Primjer su različiti građevinski restauratorski radovi koji su utjecali na Baziliku Svetog groba u posljednjim desetljećima, uključujući one koji su trenutno u tijeku i uključuju cijeli kat bazilike.
Obnove su imale posljedice na dnevne aktivnosti, poput procesija.
S obzirom na kretanje franjevaca u bazilici, Macora je rekao: „Morali smo napraviti neke privremene promjene, poput ulaska ili izlaska na način koji inače ne činimo, ili korištenjem drugog stubišta. Sve su to stvari o kojima treba razgovarati. U normalnim okolnostima promjene rute ne bi bile dopuštene. Razgovarao sam s ostalim nadređenima o tome, ali to nije problem. Shvatili su… Svi smo zajedno — samo treba paziti, paziti da nešto ne poduzmeš kad je vrijeme za drugu zajednicu; Moramo se poštivati, to je osnovni princip.”
U svojoj 25-godišnjoj službi Macora je vidio uspone i padove u odnosima između triju zajednica odgovornih za Baziliku Svetog groba, kao i s drugim pravoslavnim zajednicama koje imaju svoje vlastite prostore i liturgijske trenutke.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
“Općenito svaka zajednica inzistira na svojim pravima, pa ponekad odnosi mogu biti složeni, a neka pitanja se pokreću s vremenom. Ali općenito su naši odnosi pozitivni.” Puno toga “ovisi o osobnostima poglavara crkava i njihova vodstva”, dodao je.
Macora je doživio vrlo teške trenutke, poput “opsade Bazilike rođenja Kristova” i drugih čudnih pojava.
“Najčudnija situacija bila je pokušaj obnove zahoda u bazilici Svetog groba jer je jedna od zajednica to pokušala iskoristiti kao polugu za nešto drugo što su htjeli, neku vrstu ucjene.”
Jedno od Macorinih najintenzivnijih sjećanja je posjet pape Ivana Pavla II.
“Morali smo učiniti neke posebne stvari — poput potpunog zatvaranja crkve, dopuštanja ulaska ljudima samo s posebnim dozvolama ili ulaznicama — a osiguranje je bilo jako. Osim toga, bilo je to nedjeljom, kada i druge zajednice imaju liturgije. Nije bilo lako, ali zajednice su bile vrlo kooperativne.”
Rođena i odrasla u Italiji, Marinella Bandini profesionalna je novinarka od 2008. Radi za nekoliko novinskih agencija i internetskih novina u katoličkom prostoru. Trenutačno smještena u Jeruzalemu, surađuje s Kustodijom Svete zemlje.
