Na mjesnom groblju u Oštarijama pokraj Ogulina, 3. srpnja 2025. pokopana je Katarina Rašpica, majka svećenika Matije Rašpice, župnika Župe sv. Jurja mč. u Lovranu i kanonika riječkog Metropolitanskog kaptola. Sprovodne obrede uz sudjelovanje većeg broja svećenika, obitelj, rodbinu, mještane Oštarija, kao i velikog broja župljana iz Lovrana te ostalih mjesta u kojima je vlč. Matija služio kao svećenik predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Na početku molitvenog oproštaja od pokojne Katarine obitelji i nazočnima Nadbiskup se obratio tumačeći evanđeoski ulomak o Kristovoj smrti na križu, o trenutku Isusovog umiranja koje zauvijek mijenja smrt. „Ono što se dogodilo u Isusovoj smrti, u trenutku u kojem je ispustio duh, promijenilo je smrt. Smrt više nije kraj. Smrt je početak novog života jer je Gospodin uskrsnuo iz groba i s njime ćemo i mi suuskrsnuti na novi život.“ Pokojnu Katarinu nadbiskup je opisao kao majku koja je cijeli svoj život, kao i svaka majka molila za svoju djecu i za svoju unučad, ali je snagom svoje vjere u Krista, kroz slušanje njegove Riječi i vršenje iste mogla i nadići granice vlastite obitelji i ostvariti kršćanski poziv koji dolazi podno Kristovoga križa, tj. da bude Isusova majka i majka svećenika.
„Poziv na slušanje i vršenje Riječi Božje kako bismo na taj način rađali Isusa za ovaj svijet poziv je upućen cijeloj Crkvi i svakome od nas pojedinačno. Pokojna Katarina ga je za svog života vršila. Zato možemo reći da je sada blažena. Blažena je jer nije bila samo majka svoje djece već je po svojoj vjeri koju je živjela na svoj način bila i Isusova majka i majka svećenika.“
Nakon obreda na groblju u župnoj crkvi – svetištu Gospe od Čudesa za pokojnu Katarinu slavljena je sveta misa zadušnica. U svojoj homiliji, temeljenoj na liturgijskim čitanjima blagdana sv. Tome ap. nadbiskup je naglasio još jedno blaženstvo koje u evanđeoskom ulomku uskrsli Gospodin objavljuje: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! „Među takve blaženike možemo ubrojiti i pokojnu Katarinu koja je cijeli svoj život bila vjernica.“ O tome što zapravo znači biti vjernikom u konkretnom ljudskom životu nadbiskup je predstavio ono što donosi sv. Pavao u poslanici Efežanima kada govori kako vjernici nisu stranci i pridošlice u nebeskoj stvarnosti već sugrađani, dio obitelji, dio građevine kojoj je sam Krist temelj. Na taj se temelj nazidavaju apostoli a potom i svi ostali.
„U jednom povijesnom trenutku u tu građevinu ugradila se i pokojna Katarina. Ne samo da se ugradila u tu građevinu po svom krštenju već je po svom kršćanskom življenju, po prenošenju vjere svojoj obitelji bila također i njen graditelj.(…) Kao što se svojim vjerničkim življenjem ugradila i izgrađivala građevinu Crkve ovdje na zemlji danas molimo da je Gospodin učini i dijelom nebeske građevine, nebeskog Jeruzalema, u zajedništvu sa svima svetima i Blaženom Djevicom Marijom koja se u ovoj njezinoj rodnoj župi časti kao Gospa od Čudesa.“ zaključio je nadbiskup.
Na koncu misnog slavlja, svim prisutnima koji su se svojim molitvama došli oprostiti od pokojne Katarine, u ime cijele njezine obitelji, zahvalio je njezin sin, svećenik Matija Rašpica.
Objavljeno: 4. srpnja 2025.
