Mnogima je spiritizam zanimljiv jer žele biti “u dodiru” ili ostati povezani s pokojnima. Spiritizam sa svojim seansama nudi razne manifestacije. Kršćanska interpretacija te fenomene objašnjava kao demonsko djelo ili trik. Izvan sumnje je kako Stari zavjet odbacuje svaki pokušaj da se služimo medijima ili da kontaktiramo s mrtvima.
Povijest spiritizma
Korištenje medijem za stjecanje znanja ili informacija “s onoga svijeta”, dakle iz svijeta mrtvih ili duhova je veoma staro i postoji u svim kulturama. Pojavljuje se u raznim “religijskim” aktivnostima pod raznim nazivima.
Od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća spiritizam doživljava preporod. Suvremeni spiritizam potječe iz sredine 19. st. kada u Americi postaje moderna parapsihološka iskustva i automatsko pisanje, tj. pisanje pod nadzorom duhova. Pogrešno je spiritizam smatrati parapsihološkim fenomenom – on to jest, ali je i religija. Spiritisti tvrde kako je to znanost koja ispituje, analizira i klasificira podatke u vezi s duhom u raznim pojavnostima.
Tvrdnja kako je spiritizam “znanost” ne stoji iz više razloga:
- NE znači bilo kakvo ispitivanje neke stvarnosti da je to znanost. Znanost je pokus koji se pod jednakim uvjetima može ponoviti i pri tom dobiti jednake rezultate – to je kriterij da neko ispitivanje postane znanstveno.
- “Bavljenje duhom u njegovim raznim manifestacijama” podrazumijeva da je “duh” neutralan, ili da je “univerzalna sila” koja nema ništa s moralnim vrijednostima, naizgled nije ni “dobar” ni “zao”.
Činjenica je da u duhovnom svijetu nema neutralnih – postoji Duh Božji i duh oprečan Bogu (đavao i njegovi sljedbenici). (Ef 6,12).
Privlačnost spiritualizma
Mnogima je spiritizam zanimljiv zbog zanimanja “što je na drugome svijetu?”, te zbog želje da budu “u dodiru” s pokojnima. Znatiželja i tuga su vrlo jaki motivatori, osobito kada spiritisti tvrde kako imaju konkretne dokaze o životu poslije smrti. Evo ulomka njihovog objašnjenja iz Nacionalnoga spiritista, američkog lista koju izdaje Spiritistička udruga. “Sve religije, osim spiritualizma, su teorijske po svojoj teologiji i praksi. Spiritualizam ne teoretizira, već je u izravnom dodiru s voljenima u vječnom životu. Spiritizam ne obećava nesigurnu budućnost u životu poslije smrti, nego podučava i pruža iskustvo duhovnoga života ovdje i sada. U spiritističkoj crkvi nema obreda koje svi sudionici ne bi razumjeli, nema teoloških misterija, zahtijeva se samo da spiritist bude ozbiljan u svojoj žudnji za više shvaćanja ljepote kontakta s univerzalnom istinom. ”
Spiritizam sa svojim seansama nude manifestacije koje se dijele na dva tipa:
- tjelesne (npr. lupkanje po stolu, pisanje na pločici, kucanje, materijalizacija, levitacija i operacije na Ouija ploči i drugo)
- duševne (mentalne) (automatsko pisanje, clairvoyance i govor u transu i drugo)
Kršćanska interpretacija te fenomene objašnjava na tri načina:
- trik
- psihička sila
- demonsko djelo
Nije uvijek lako znati o kojemu se objašnjenju radi u pojedinu slučaju.
Dokazano je kako neki spiritisti rabe trikove, a i sami priznaju kako primljene poruke često odražavaju psihu medija. Oni potvrđuju da “svijet duhova sadržava zloduhe” i “lažne i varave duhove” te da primljeni savjeti mogu imati tragične posljedice. Njihovo pravilo je da “religija spiritizma mora potpuno nijekati sve kršćanske istine…” (iz Religijska tijela Amerike, 4.izd.).
Evo nekih njihovih krivih tumačenja:
Spiritizam se zasniva na Bibliji, koja je istinita i inspirirana ‘medijima’, stoga, i kršćanstvo (Biblija) počiva na istoj osnovi kao i spiritizam. Samo spiritizam ne dokazuje svoju autentičnost i istinitost.
Spiritisti vjeruju u božanstvo Isusa Krista ali i svakog čovjeka – jer je svaki čovjek dijete Božje i baštinik duhovne (božanske) naravi… Isusa priznaju kao jednog od mnogih spasitelja, koji su u raznim razdobljima dolazili na svijet da ga prosvijetle. U Isusovoj smrti spiritizam ne vidi otkupiteljsku vrijednost … Po njima je Isus bio velik ‘posrednik ili medij’, koji je prepoznao osnovna načela spiritualizma i prakticirao ih…
Prema spiritualizmu nema osobnoga Boga, nema raja niti pakla. Spiritizam niječe kršćanstvo u njegovoj biti – u otkupiteljskoj smrt Isusa i uskrsnuću.
Danas postoje brojne knjige koje opisuju živote spiritista i njihovo obraćenje Isusu Kristu: Raphael Gasson u Izazovu varke i Victor Ernest u Razgovarao sam s duhovima – opisuju svoje strašne bitke sa silama tame do trenutka oslobođenja po Gospodinu našem Isusu Kristu.
To su živa svjedočanstva, razotkrivanje izvora i opasnosti spiritizma i oslobađanje jedino po Isusu Kristu.
Biblija o spiritualizmu
Pripadnici ovog pokreta često tvrde kako je spiritizam pravi nasljednik onakva kršćanstva kakvo opisuje Novi zavjet: “Kršćanstvo je rođeno na seansi. Pravi početak kršćanstva i njegova pokretačka sila je ‘duh’… došli su, ne iz rođenja i smrti Isusove, već iz Duhova, najveće seanse u povijesti…” Spiritisti tvrde kako postoji “nekoliko odlomaka u Starome zavjetu koji brane ”prakticiranje komuniciranja s duhovima”. Činjenica je, ipak, kako se u Izraelu na nekromancije (dozivanje mrtvih) gledalo kao na otpadanje od Jahve i zločin koji se kažnjavao najtežim kaznama.”
Stari zavjet o spiritizmu
“Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare;
ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili.
Ja sam Jahve, Bog vaš!”
Lev 19,31
“Ako se tko obrati na zazivače duhova i
vračare da se za njima poda javnom bludu,
ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i
odstranit ću ga iz njegova naroda.”
Lev 20,6
“Čovjek ili žena koji među vama
postanu zazivači duhova ili vračari,
neka se kazne smrću; neka se kamenuju, i
neka njihova krv padne na njih.”
Lev 20,27
“Neka se kod tebe ne nađe nitko
tko bi kroz oganj gonio
svoga sina ili svoju kćer;
tko bi se bavio gatanjem,
čaranjem, vračanjem ili
čarobnjaštvom;
nitko tko bi bajao ili zazivao duhove i
duše predaka ili
se obraćao na pokojnike.”
Pnz 18,10-11
“Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru,
kojom se iznevjerio Jahvi:
nije držao Jahvine zapovijedi i,
povrh toga je pitao za savjet bajačicu,
a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i
prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida.”
1 Ljet 10,13-14
“Reknu li vam: ’Duhove pitajte i
vrače koji šapću i mrmljaju’
– Dakako, narod mora pitati svoje ’bogove’, i
za žive u mrtvih se raspitivati!
Uza zakon! Uza svjedočanstvo!
Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati”.
Iz 8,19-20
Izvan sumnje je kako Stari zavjet odbacuje svaki pokušaj da se služimo medijima ili da kontaktiramo s mrtvima. Nema ni najmanjega znaka da Novi zavjet ukida tu zabranu. Štoviše, Novi nas zavjet vodi ka razlikovanju sile Duha Svetoga koja dolazi od Boga i onoga što ne dolazi od Njega.
Tko god vjeruje: »Isus je Krist«,
od Boga je rođen.
1 Iv 5,1
