Mohamed je sa samo 9 godina napustio svoj dom u Maroku kako bi potražio budućnost u Europi. Nakon što je prošao kroz razne centre za zaštitu maloljetnika, zajednica časnih sestara ga je dočekala, dala stabilnost njegovom životu i pratila ga u ljudskom procesu koji ga danas vidi kako radi na sveučilišnom magisteriju i angažiran je u pomaganju drugim migrantima u Fundación. Centro Tierra de Todos.
Felipe Herrera-Espaliat – Cadiz, Španjolska
U uskim uličicama središta Cadiza u Španjolskoj nalazi se lice koje postaje sve poznatije jer često prati migrante koji stižu, posebice iz Afrike. To je lice socijalnog radnika Mohameda El Harraka, mladog stručnjaka marokanskog podrijetla koji radi za Fundación Centro Tierra de Todos i koji dobro poznaje patnje seobe, jer ih je sam iskusio.
Mohamed je imao samo 9 godina kada je njegov otac završio u zatvoru, ostavivši njega, njegovu majku i njegova tri starija brata u stanju napuštenosti u Ketami, ruralnom području u sjevernom Maroku, u Africi, gdje su živjeli u siromaštvu. Ali to je dijete čulo da luka Tanger nije tako daleko i da se odatle može stići u Španjolsku, svojevrsnu obećanu zemlju u kojoj su mnogi Marokanci uspjeli izgraditi budućnost.
Iako je dvije godine dobivao podršku raznih organizacija, Mohamed je bježao iz svih centara za zaštitu djece u koje je bio poslan.
Dakle, unatoč svojoj mladosti, Mohamed nije oklijevao. Pobjegao je od kuće, a do tog grada prešao je 220 kilometara. Nakon što je tjednima lutao njegovim ulicama i nakon bezbroj neuspjelih pokušaja, iskoristio je crveno svjetlo na semaforu da se popeo na kamion i sakrio u pretinac za rezervni kotač. Nekoliko sati kasnije vozilo je ukrcano na brod i stiglo u španjolsku luku Algeciras, gdje je policija odmah otkrila malog slijepog putnika.
“To je bio slučaj koji je izazvao skandal, jer je bilo novo da tako malo dijete dođe na način na koji sam ja. Nekoliko sam dana išao od jedne policijske postaje do druge prije nego što su me smjestili u prihvatni centar El Cobre,” prisjeća se Mohamed. Od tog trenutka započeo je putovanje koje ga je tijekom dvije godine odvelo u šest različitih zaštitnih domova u raznim gradovima španjolske regije Andaluzije. Prema službenim podacima, on je zapravo najmlađi maloljetnik bez pratnje koji je u Španjolsku stigao kao migrant bez dokumenata.
Privrženost zajednice časnih sestara, rad profesionalaca i topla dobrodošlica zajednice salezijanske škole promijenili su Mohamedov život i olakšali njegovu integraciju u Španjolsku.
Željena stabilnost
I sam priznaje da kao mlad nije imao samokontrolu i bio je sklon bježanju iz rezidencije jer se ničemu nije mogao prilagoditi. Tek kada je stigao u prihvatni centar za maloljetnike Divina Infantita u Cadizu, koji vode Služavke Bezgrješnog Djeteta, našao je željenu stabilnost. Trebao je navršiti 12 godina. Tamo ga je dočekalo pet časnih sestara koje su mu, zajedno s interdisciplinarnim timom stručnjaka, pružile odgovarajuću podršku i uspjele ga upisati u salezijansku školu, gdje mu se otvorio novi svijet, posebno karakteriziran dobrodošlicom svojih kolega iz razreda i njihovih obitelji.
“Cilj mi je bio dosegnuti njihovu istu jezičnu, kulturnu i akademsku razinu te slijediti njihove navike. Rekao sam sebi: kad sam već tu, moram se integrirati. Budio sam se i zaspao u knjižnici – kaže mladić kojemu su učenje i nogomet postali svakodnevica.
Mohamed je tako uspio završiti svoje školsko obrazovanje, a zatim stekao diplomu za pomoć ljudima u situaciji ovisnosti i drugu za socio-kulturnu i turističku animaciju. Ali to nije bilo dovoljno. Zahvaljujući stipendiji stekao je diplomu socijalnog rada na Sveučilištu u Cadizu, studij koji je pratio radeći četrdeset sati tjedno. To mu je omogućilo da se sam uzdržava i da ne izgubi boravišnu dozvolu koju mu je dala španjolska vlada, jer je sada bio punoljetan i morao je preuzeti odgovornost za sebe kao migranta.
Sa samo 25 godina, Mohamed je skupio životno i radno iskustvo koje mu omogućuje da odlučno i učinkovito odgovori na potrebe migranata koji danas stižu u južnu Španjolsku. (Giovanni Culmone/Globalni fond solidarnosti)
Najljepši trenutak
Mohamed je imao 20 godina kada se prvi put vratio u Maroko kako bi posjetio svoju obitelj. Već je bio u telefonskom kontaktu s roditeljima, koji su u međuvremenu u obitelj dobili još dvoje djece. “Bio je to najemotivniji trenutak u mom životu, jer sam otišao tamo da ih upoznam. Nikada ih nisam vidio i otišao sam po njih iz škole. Mislim da je to bio najljepši trenutak u mom životu”, uzbuđeno priča Mohamed.
Ali do tada je pustio korijene u Španjolskoj, gdje se vratio kako bi nastavio raditi u području socijalnih usluga. Danas pohađa magisterij iz medijacije radeći za Fundación Tierra de Todos, organizaciju ovisnu o Biskupiji Cadiz i Ceuta, koja je posvećena, među ostalim projektima, prihvatu i promicanju migranata.
Gotovo 12 godina nakon što je napustio svoju zemlju, Mohamed se vratio u Maroko i mogao je upoznati svoja dva mlađa brata, rođena tijekom njegove odsutnosti. Prema njegovim riječima, to je najljepši i najsnažniji trenutak u njegovom životu.
Ravnatelj Tajništva za migracije ove biskupije, skalabrijski misionar Sante Zanetti, dobro poznaje Mohamedovu priču, kao i one tisuće migranata koje je tijekom svog redovničkog života susreo u Europi i Americi. Za njega je najveći izazov migracije osigurati da ljudi ne budu prisiljeni izgubiti svoj identitet i vrijednosti te da nauče komunicirati s karakteristikama društva koje ih prihvaća.
„Radi se o ujedinjavanju sposobnosti, vrijednosti i projekata za stvaranje tog novog čovječanstva čiji nam je put naznačen od Isusa Krista. To zajedništvo snaga, projekata i vjere pomaže nam u izgradnji boljeg, bratskijeg i humanijeg svijeta”, kaže svećenik.
Otac Sante Zanetti, skalabrijski misionar, ravnatelj je Tajništva za migracije Biskupije Cadiz i Ceuta. Njegovo dugogodišnje iskustvo navodi ga na poticanje potrebe za poštovanjem identiteta onih koji dolaze u novu kulturu. (Giovanni Culmone/Globalni fond solidarnosti)
Mohamed je intimno uključen u ovaj projekt. Zbog svog podrijetla, jezika, iskustva i stečenih vještina igra temeljnu ulogu u dočeku i vođenju onih koji prvi put stižu u Cadiz iz Afrike.
“Moj cilj je uvijek bio biti primjer za njih. Kažem im da ostanu smireni, da budu strpljivi, da budu odgovorni, jer sve se postiže ako se ide pravim putem”, uvjerava Mohamed.
Dijete koje je pobjeglo iz Maroka sada ima 25 godina, a prije pet mjeseci dobilo je španjolsko državljanstvo. Tu činjenicu njegovi kolege izuzetno cijene jer, smatraju, daje veliki doprinos državi.
Unatoč iskustvu da je toliko godina bio odvojen od svoje obitelji i odrastao u ustanovama za maloljetnike, Mohamed održava blisku vezu ljubavi sa svojim roditeljima i braćom i sestrama.
Multidisciplinarni tim Fundación Centro Tierra de Todos u Cadizu svake godine odgovara na potrebe stotina migranata. Za mnoge od njih ova organizacija je prva ruka pomoći koju nađu. (Giovanni Culmone/Globalni fond solidarnosti)
Fundación Centro Tierra de Todos u Cadizu posebnu pozornost posvećuje djeci migranata i drugoj socijalno ugroženoj djeci, nudeći im posebne programe podrške. (Giovanni Culmone/Globalni fond solidarnosti)”
Ovo izvješće nastalo je u suradnji s Globalni fond solidarnosti.
