Detroit, Mich., 14. travnja 2024. / 08:00 ujutro
Počevši od jeseni, sjemeništarci Sacred Heart Major Seminary u Detroitu imat će više vremena za molitvu i manje vremena ispred ekrana.
Šesto izdanje Programa svećeničke formacije Konferencije katoličkih biskupa SAD-a, ili PPF, koji se počeo provoditi prošle godine u sjemeništima diljem zemlje, nalaže “propedeutsku” (pro-pih-DOO-tic) godinu za sve muškarce prvi put u bogosloviju.
Slijedeći ove smjernice, Sacred Heart Major Seminary u Detroitu će provesti godinu pripreme za sjemeništarce prve godine počevši od jeseni 2024., kada će se muškarci koji razaznaju svećeništvo usredotočiti na osobni i duhovni rast, a manje na akademski rad.
Ključno obilježje propedeutičke godine — „propedeutičke” što znači pripremne ili preliminarne — bit će ograničeno vrijeme pred ekranom i uređajem te više vremena posvećenog oblikovanju osjećaja kolegijalnosti među sjemeništarcima, pomažući im da razviju duhovni život ukorijenjen u molitvi dok razaznaju zvanje na koje ih Bog poziva, rekao je o. Stephen Pullis, ravnatelj postdiplomske pastoralne formacije na Sacred Heart Major Seminary, koji će voditi program propedeutske godine u sjemeništu.
“Počeli smo s tim u maloj fazi ove godine za one koji su završili srednju školu, ali sljedeće godine će stupiti na snagu za sve nove sjemeništarce,” Pullis je rekao Detroit Catholic. „Nova je godina na početku koja se više fokusira na ljudsku i duhovnu formaciju. Ima manje predavanja, drugačiji ritam života koji im pomaže da se prilagode rastu u svojoj ljudskoj formaciji, kao i duhovnom rastu.”
Prva godina sjemenišne formacije bit će oko navikavajući se na život u sjemeništu, formiranje dobrih molitvenih navika i rast u kreposti i prijateljstvu s kolegama sjemeništarcima i s Bogom, rekao je Pullis. Kako bi se to postiglo, od seminarista će se tražiti da ograniče vrijeme koje provode uz tehnologiju, uključujući korištenje pametnih telefona, kako bi bili prisutniji u svojoj okolini.
Promjena rasporeda dolazi nakon preporuka Svete Stolice o tome što seminarska formacija treba obuhvatiti kako bi se formirali svećenici usredotočeni na molitvu, rekao je Pullis.
“Jedan od izazova s kojima se često susreću muškarci koji dolaze u sjemenište jest da su prije bili vrlo zaposleni”, rekao je Pullis. “Navikli smo na život na uređajima, društvenim medijima, e-poštom, puno buke, a to može biti teška prilagodba na slušanje Gospodinova glasa.”
Propedeutička godina ne zamjenjuje ništa u sjemenišnoj formaciji, što znači da će sveukupna svećenička formacija trajati jednu dodatnu godinu, ali ne bi trebala predstavljati dodatna opterećenja. Cilj nije izbjegavati tehnologiju, rekao je Pullis, već postaviti tehnologiju i svjetovne potrebe na mjesto koje im pripada.
“Radi se o formiranju navika čovjeka kojemu se Božji narod može obratiti kao svećeniku”, objasnio je Pullis. “To uključuje navike vezane uz korištenje tehnologije, korištenje slobodnog vremena i međusobne odnose na dobre, zdrave načine, posebno u svijetu s takvim naglaskom na tehnologiju gdje je ona prešla iz alata u nešto što dominira nama. ”
Točna pravila i tehnološka ograničenja za sjemeništarce prve godine u propedeutskoj godini još se razrađuju, ali opći cilj je pomoći muškarcima da bolje čuju Božji glas dok se privikavaju na život u sjemeništu.
“Mi gledamo na sjemenište kao što bi netko gledao na izlaske ili zaruke prije braka,” rekao je Pullis. “Vrijeme je da kažete: ‘Je li ovo mjesto gdje me Bog zove?’ Naravno, svaki čovjek koji je odlučio ući u sjemenište već je molio, ali naš odnos s Gospodinom morat će se nastaviti i rasti.”
Papa Benedikt XVI. proglasio je da svećenici trebaju postati stručnjaci za duhovni život, istaknuo je Pullis. Ali da bi to učinio, čovjek prvo mora učiniti svoj život tišim kako bi lakše čuo Gospodinov glas.
“Izazovi za čovjeka koji ove godine uđe u sjemenište drugačiji su nego kad sam ja ušao u sjemenište,” rekao je Pullis. “Mnogo toga je tehnologija i tjeskoba i brzina stvari u svijetu. Nešto od toga je dobro — dovodi nas u kontakt s ljudima koje inače ne bismo poznavali. Ali toliko toga može biti smetnja ili iskušenje da se pouzdamo u sebe umjesto u Gospodina. Propedeutska godina, iako puna usta riječi, posebno je potrebna ljudima koji sada ulaze u sjemenište izvan svijeta.”
Propedeutička godina je instalirana u drugim sjemeništima diljem zemlje i polučila je pozitivne rezultate za sjemeništarce koji cijene vrijeme da se isključe iz vanjskog svijeta i ponovno povežu s ljudima i zajednicom ispred sebe, rekao je Pullis.
Povlačenje iz javnosti radi odlaska na molitvu nasamo praksa je koja postoji još od Starog zavjeta. Crkva je uvijek vidjela mudrost u dekompresiji kako bi bolje razaznala Božju riječ.
Ipak, sjemeništarci koji prolaze kroz propedeutsku godinu neće postati redovnici ili pustinjaci; oni će i dalje živjeti u zajednici, posjećivati obitelj i svoju rodnu župu, ali to će im omogućiti da se oslobode stalnog niza označavanja, dijeljenja, retvitanja i ponovnog objavljivanja, rekao je Pullis.
“Vidio sam kako kod potencijalnih sjemeništaraca i mladih ljudi općenito, tako iu vlastitom životu, način na koji društveni mediji mogu dovesti do ogromnog nemira i osjećaja da se mjerim s onim što drugi ljudi rade; može dovesti do ideje da moj život mora biti savršen. To je ‘Instagram-ifikacija’ mog života koja pokazuje najcool odmor, najegzotičniju hranu, da se najbolje provodim u životu, a to naravno ne odgovara stvarnosti”, rekao je Pullis. “Ali to također postaje stvarna distrakcija od mjesta na koje me Bog stavio.”
Za razliku od knjige ili filma, s početkom, sredinom i krajem, društvene mreže se uvijek mogu osvježiti, stvarajući generaciju koja neprestano provjerava nečije obavijesti.
“To stvara apetit koji nema ograničen kraj i ne ispunjava nas”, objasnio je Pullis. “Vidite da sa znanstvene strane, kako to može promijeniti naše mozgove, čini nas manje pažljivima prema ljudima koji su ispred nas.”
Pullis je dodao da će sjemeništarci prve godine pronaći mnoštvo prilika da popune tu prazninu društvenih medija: bavljenje hobijima kao što su filmovi i sport, razgovori ili čak planiranje sve rjeđih odmora za kojima ljudi žude u 21. stoljeću: samo biti radi biće.
Za vjernike u klupama, imati svećenike koji su bolje prilagođeni sadašnjosti može biti samo dobra stvar, rekao je Pullis.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
“Crkva se pita: ‘Kako možemo pomoći Božjem narodu da ima najbolje moguće svećenike?’ Budući da živimo u svijetu, to će ovisiti o darovima i izazovima svijeta. Koje su potencijalne zamke?” On je rekao. “Crkva želi da vi i vaša obitelj imate najbolje moguće svećenike.”
Ovaj je članak bio prvi put objavljen u Detroit Catholic i ovdje je ponovno tiskan uz dopuštenje.
Daniel Meloy je reporter za Detroit Catholic.
