Na dan kada Ukrajina slavi Dan neovisnosti, tri i pol godine nakon ruske invazije, major nadbiskup Sveatoslav Shevchuk govori o patnjama i nadama ukrajinskog naroda. Glava grčke katoličke crkve također izražava zahvalnost za međunarodnu solidarnost i potvrđuje svoje potpuno povjerenje u Boga.
Autor Svitlana Dukhovych
Danas Ukrajina slavi 34. obljetnicu svoje neovisnosti od bivšeg Sovjetskog Saveza. Dana 24. kolovoza 1991. ukrajinski parlament proglasio je neovisnost, kasnije je popularni referendum potvrdio 1. prosinca, kada je preko 90% glasalo za. Ova prekretnica također je preoblikovala ulogu grčke katoličke crkve, koja je do 1989. godine bila prisiljena u podzemlje. Tako objašnjava glavni nadbiskup iz Kyiv-Halycha, sveatoslav Shevchuk, u intervjuu za Vatikan News. Ispod je cijeli transkript:
Vaša beatuitude, kako se uloga grčke katoličke crkve promijenila nakon neovisnosti 1991. godine?
Čak i tijekom svojih podzemnih godina pod sovjetskom vladavinom – i prije, kada nijedna ukrajinska država uistinu nije postojala – crkva je bila jedina društvena struktura koja predstavlja narod. To je istinito pod poljskom litvanskom zajednicom, austrijskim i ruskim carstvima i drugom poljskom republikom. Crkva je često bila jedini glas koji je branio Ukrajince, preuzimajući uloge obično rezervirane za državu u zaštiti prava građana. Grčka katolička crkva uvijek je podržavala čežnju naroda za vlastitom stanjem, a ne najmanje tako građanske odgovornosti da je dugo bilo koje bi moglo biti povjereno vladi.
Crkva je igrala odlučujuću ulogu tijekom sovjetskog kolapsa i rođenja neovisne Ukrajine. Nastavio je utjeloviti katoličko socijalno učenje: braniti ljudsko dostojanstvo, promicati odgovornost, služiti općem dobrom i poticati identitet. Devedesetih godina prošlog vijeka, ukrajinska crkva bila je ključna za pretvaranje društva iz postsovjetske i postkolonijalne u demokratsko. Uistinu je služio kao Mater et Magistra—Motera, učitelj i vodič prema svojim ljudima.
Ovogodišnji Dan neovisnosti također obilježava tri i pol godine punog rata. Kako je ovo iskustvo oblikovalo crkvu?
Mnogo je lekcija koje još trebaju apsorbirati, ali neke su već jasne. Prvo smo vidjeli pojavu novog građanskog i političkog društva. Moj prethodnik, Lubomr Husar, rekao je da su podjele Ukrajine nikada govorile o jeziku, etničkoj pripadnosti ili denominaciji – bili su između onih koji vole Ukrajinu i onih koji to ne čine. Rat je ovo učinio nepogrešivim.
Drugi važan razvoj je Ukrajinski inkluzivni identitet. Danas je Ukrajinska ne odnosi se samo na etničku pripadnost, kulturu ili jezik, već i u obrani neovisne Ukrajine. Židovi, muslimani mnogih podrijetla, Rusi, Poljaci, Mađari, Grci – svi koji ovdje žive i brani zemlju dio ovog ukrajinskog identiteta. Nitko ne kaže, niti će nikada reći, “Ukrajina samo za Ukrajine.” Nitko se ne treba boriti za prava manjina – oni se prirodno poštuju.
Ta se inkluzivnost ogleda u humanitarnom i socijalnom radu crkava: pomoć se nudi svima, ne pitajući tko pripada kojoj crkvi ili naciji. Takva solidarnost, ukorijenjena u kršćanskom identitetu, sada se proteže na sve i tajna je Ukrajinske otpornosti. Povijest pokazuje da ljudi rastu ujedinjeni u zajedničkim suđenjima, a ovaj rat je takvo suđenje. Ruske rakete ne razlikuju pravoslavne ili katolike, kršćane, muslimane ili Židove. Svi su ranjeni podjednako, a sve je potrebno zacjeljivanje. Kroz tragediju Ukrajina raste u jedinstvu, a Dan neovisnosti sada se osjeća kao proslava nacionalnog jedinstva i zajedničkog projekta: obnova jače, jasnije definirane, uistinu europske Ukrajine.
Što radite od nedavnih međunarodnih napora da okončamo rat?
Odražavam misli ljudi: Velika se nada da bi ti međunarodni napori, čak i na najvišim razinama, mogli okončati ovaj slijepi i besmisleni rat. A “besmisleno” je upravo prava riječ. Za Ukrajinke, obrana sebe je stvar života i smrti. No, uz vojnu obranu, diplomatski i ekonomski napori jačaju našu sposobnost da se odupre.
Obični ljudi vide nešto bez presedana: otkad je rat počeo, nikad nije postojao tako snažan međunarodni pritisak na Rusiju da prestane ubiti Ukrajina. Samo prošli tjedan svi su se europski čelnici pridružili našem predsjedniku u Washingtonu kako bi podržali sigurnosna garancija Ukrajine. To pokazuje da Ukrajinu vide kao dio Europe kulturno i ekonomski. U budućnosti bi Ukrajina osigurala sigurnost europskih granica. Ukrajina je već dio stvarnosti Europe, a danas se odlučuje o budućnosti Ujedinjene Europe.
Ovo je jubilarna godina nade. Kakvu nadu crkva donosi tako mračno vrijeme?
Pored ljudskih napora, mi kršćani uvijek dodajemo ono što je središnje u našem identitetu: molitva i povjerenje u Boga. Ne oslanjamo se samo na ljudsku snagu. Vidimo da se Gospodinova moć manifestira u ovom ranjenom narodu – to je i temelj i predmet kršćanske nade. Nadamo se u Boga, a oni koji se nadaju u njemu nikada neće biti razočarani. Ova je nada jača od bilo kojeg ugovora ili sporazuma. Zato se Ukrajina moli.
Vjera obnavlja našu snagu, prije svega našu sposobnost da učinimo dobro. Kao što je Husar rekao: Kad učinimo dobro, snažni smo. Svatko tko danas želi testirati svoju snagu može to učiniti služenjem onima koji su u potrebi, svom narodu, njihovoj naciji. Dobro nadvladava umor, obnavlja unutarnju snagu – ljudski i kršćanski – koju nosimo u nama. Zbog toga, osim svih ljudskih napora, Ukrajinci dodaju kršćansku nadu, što nikad ne uspijeva.
Želite li dodati još nešto?
Želim, prije svega, zahvaliti narodima Europe, koji sve više prepoznaju da ono što se danas događa u Ukrajini izravno utječe na njihova društva, crkve i njihove projekte za mirnu, sigurnu i prosperitetnu Europu. Zahvaljujem kršćanima u Europi i širom svijeta na neizmjernoj solidarnosti koju osjećamo iz lokalnih crkava svugdje. Nedavno smo dobili pisma s konferencije brazilskih biskupa i iz nekatoličkih crkava, posebno pravoslavnih i protestanata.
Zahvaljujem svim kršćanima i svim muškarcima i ženama dobre volje, koji pokazuju svoju podršku na konkretne i opipljive načine – kroz humanitarne projekte za Ukrajinu i, na vrijeme, za obnovu naše zemlje. Iznad svega, zahvalni smo na molitvama, jer je molitva ogromna moć koja nas održava na životu i održava nas u tim dramatičnim uvjetima.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
