Postoji zajednička nit koja se provlači kroz učiteljstvo novog pape: on je predložio model kršćanske zajednice, misionarske naravi, u kojoj se živi zajedništvo, i koja je stoga sposobna služiti svima, počevši od najmanjih; zajednica predana poticanju dijaloga i mira. Crkva koja se ne “naslanja” na moćne niti brka poslanje s vjerskim marketingom, već zna biti kvasac jer odražava svjetlo Drugoga.
Autor Andrea Tornielli
Prošlo je šest mjeseci od onog poslijepodneva 8. svibnja kada se novi rimski biskup – prvi američki i prvi augustinski papa – pojavio u središnjoj loži bazilike svetog Petra. Kroz njegovo učiteljstvo provlači se zajednička nit: Crkva koja je znak jedinstva i zajedništva, postaje kvasac za svijet koji treba pomirenje usred ratova, mržnje i nasilja. Osim analize kontinuiteta i diskontinuiteta s njegovim prethodnikom (prirodna značajka svakog pontifikata), vrijedi se ponovno osvrnuti na neke ključne trenutke u ovom učiteljstvu, koje pokazuje kako se naviještanje bitnih stvari vjere nikada ne odvaja od svjedočanstva milosrđa i konkretnog zauzimanja za najmanje među nama, te za izgradnju pravednijeg društva. Iz njegove vrlo prve riječiizgovoren u čestitki neposredno nakon izbora:
„Mir vama svima! […] To je mir uskrslog Krista. Mir koji je nenaoružan i razoružavajući, ponizan i ustrajan. Mir koji dolazi od Boga, Boga koji nas sve voli, bezuvjetno. […] Moramo zajedno tražiti kako biti misionarska Crkva, Crkva koja gradi mostove, dijalog, uvijek otvorena za dobrodošlicu”.
Crkva, rekao je u svom propovijed za inauguraciju pontifikata 18. svibnja 2025., to jest ujedinjeno, “znak jedinstva i zajedništva, koje postaje kvasac za pomireni svijet“.
“U ovom našem vremenu još uvijek vidimo previše razdora, previše rana uzrokovanih mržnjom, nasiljem, predrasudama, strahom od različitosti i ekonomskom paradigmom koja iskorištava resurse Zemlje i marginalizira najsiromašnije. Sa naše strane želimo biti mali kvasac jedinstva, zajedništva i bratstva u svijetu.”
Srž misije: nestati da Krist ostane
Dan nakon izbora, u svom prvom slavlje s kardinalima u Sikstinskoj kapeli papa Lav XIV podsjetio je na “neizostavna obveza za sve one u Crkvi koji vrše službu vlasti. To je odmaknuti se kako bi Krist mogao ostati, učiniti se malim kako bi ga se moglo spoznati i proslaviti (usp. Iv 3,30), potrošiti se do krajnjih granica kako bi ga svi imali priliku upoznati i voljeti.”
U njegovom propovijed od 18. svibnja, Papa je govorio o “ljubavi i jedinstvu” kao dvjema dimenzijama zadaće koju je Isus povjerio Petru, te objasnio da je ta zadaća moguća samo zato što je Petrov vlastiti život bio “bio dirnut beskrajnom i bezuvjetnom Božjom ljubavlju, čak i u času njegova neuspjeha i nijekanja.” Jer, kako je rekao mladima okupljenim u Tor Vergata navečer 2. kolovoza“Naše postojanje nije proizašlo iz naše odluke, već iz ljubavi koja nas je željela.”
Ta nam ljubav prethodi, objasnio je Papa u katehezi na sv Opća audijencija od 20. kolovozagovoreći o Judi koji je primio zalogaj od Isusa na Posljednjoj večeri: “Isus nosi svoju ljubav naprijed i do njezinih dubina […] On zna da pravo oproštenje ne čeka pokajanje, nego se prvo nudi, kao besplatni dar, čak i prije nego što bude prihvaćeno.”
Poslanje Crkve je svjedočiti tu ljubav. Kako to učiniti, objasnio je papa Leo 7. lipnja 2025. tijekom Duhovsko bdijenje“ne trebaju nam moćni pokrovitelji, svjetovni kompromisi ili emocionalne strategije. Evangelizacija je uvijek Božje djelo. Ako se ponekad odvija kroz nas, to je zahvaljujući vezama koje omogućuje.“Crkvi ne treba ni razmjena usluga sa svijetom, ni marketinške strategije temeljene na emocijama ili pretjeranom protagonizmu. Evangelizacija je Bog na djelu.
Temelj misije je jedinstvo u različitosti – življeno zajedništvo. To je vjera koja, kako je naglasio 5. listopada 2025. tijekom Jubilej svijeta misionara“ne nameće se pomoću moći i na izvanredne načine”.
„Dosta je, doista, imati vjere veličine zrna gorušice da bismo činili nezamislive stvari (usp. Lk 17,6), jer ona u sebi nosi snagu Božje ljubavi koja otvara put spasenju. To je spasenje koje se ostvaruje kada preuzmemo odgovornost i, sa suosjećanjem Evanđelja, brinemo za patnju drugih..”
Vjera koju je predložio papa Lav XIV propovijed od 29. lipnja obraća pozornost na “upadanje u kolotečinu, rutinu, sklonost slijeđenju istih starih pastoralnih planova bez doživljavanja unutarnje obnove i spremnosti odgovoriti na nove izazove“, a to može dovesti do “otvorenošću promjenama, novim događajima, susretima i konkretnim situacijama u životu svojih zajednica, te spremnošću da promišljaju nove pristupe evangelizaciji kao odgovor na probleme i poteškoće s kojima se suočavaju naša braća i sestre u vjeri.”
To je vjera koja ne osuđuje druge niti čini da se osjećamo “savršeno”, jer, kako je objasnio na Angelus od 24. kolovoza, Isus dovodi u pitanje “sigurnost vjernika”:
Isus”govori nam da nije dovoljno ispovijedati vjeru riječima, jesti i piti s Njim slaveći euharistiju ili dobro poznavati kršćanski nauk. Naša je vjera autentična kada obuhvaća cijeli naš život, kada postaje kriterijem za naše odluke, kada nas žene i muškarce čini predanima da činimo ono što je ispravno i koji riskiramo iz ljubavi, kao što je Isus činio.”
Kršćani, rekao je Papa na Opća publika od 3. rujna, svjedoci su Boga koji je na križu”ne pojavljuje se kao pobjednički heroj, već kao molitelj ljubavi.”
„On se ne proglašava, ne osuđuje i ne brani, on ponizno traži ono što sam sebi nikako ne može dati. […] To je kršćanski paradoks: Bog ne spašava čineći, nego dopuštajući sebi da čini. Ne pobjeđujući zlo silom, nego prihvaćajući slabost ljubavi do samog kraja. Isus nas na križu uči da se čovjek ne ostvaruje u moći, nego u povjerljivoj otvorenosti prema drugima, čak i kad su neprijatelji i neprijatelji.”
Svjedočenje mira
Nakon što je to učinio u svom prvom pozdravu na dan svog izbora, papa Lav XIV nastavio je često govoriti o miru, pozivajući kršćane da ga konkretno svjedoče: “Nenasilje, kao metoda i stil, mora razlikovati naše odluke, naše odnose i naše djelovanje”, rekao je 30. svibnja pokretima i udrugama povezanim s “Arena mira.” Govoreći s talijanski biskupi 17. lipnja 2025. izrazio je nadu “da svaka biskupija može promicati putove obrazovanja o nenasilju, medijacijske inicijative u lokalnim sukobima i projekte dobrodošlice koji pretvaraju strah od drugoga u priliku za susret.”
Istodobno je Petrov nasljednik više puta dizao glas protiv ponovnog naoružavanja, kao što je to učinio krajem Opća publika od 18. lipnja: “Nikada se ne smijemo naviknuti na rat! Doista, treba odbaciti iskušenje da se pribjegne moćnom i sofisticiranom oružju.”
Papa Lav XIV. govorio je o lažnim vijestima koje se koriste kao izgovor za preventivne napade ili za potpirivanje novih ratova, kao što je učinio 26. lipnja primajući sudionike ROACOSkupština za pomoć istočnim Crkvama:
“Svi smo mi, svojom ljudskošću, pozvani ispitati uzroke ovih sukoba, identificirati one koji su stvarni i pokušati ih riješiti. Ali isto tako odbaciti one koji su lažni, rezultat emocionalne manipulacije i retorike, te uložiti sve napore da ih iznesemo na vidjelo. Ljudi ne smiju ginuti zbog lažnih vijesti.”
U tom istom obraćanju nalazimo i ovaj odlomak, karakteriziran realizmom i osjećajem za povijest koji su mnogi danas, čini se, zaboravili:
“Nakon stoljeća povijesti, kako itko može vjerovati da ratna djela donose mir, a da se ne obaraju onima koji ih počine? […] Kako možemo nastaviti izdavati želju naroda svijeta za mirom propagandom o gomilanju oružja, kao da će vojna nadmoć riješiti probleme umjesto da raspiruje još veću mržnju i želju za osvetom? Ljudi počinju shvaćati količinu novca koja završava u džepovima trgovaca smrću; novac koji bi se mogao koristiti za izgradnju novih bolnica i škola umjesto toga se koristi za uništavanje onih koje već postoje!”
Razoružanje na koje poziva rimski biskup ne tiče se samo vođa naroda – od kojih se traži da ne okreću bogatstvo “protiv ljudske osobe, pretvarajući ga u oružje koje uništava narode i u monopole koji ponižavaju radnike” (propovijed sv. 21. rujna u župi svete Ane u Vatikanu) — ali i svakoga od nas, jer kada Isusov poziv na razoružavanje ruke počinje pozivom na razoružavanje srca. Kako je rekao papa Leon na kraju Marijansko bdijenje za mir 11. listopada 2025.:
“Odloži mač” poruka je upućena moćnicima ovoga svijeta, onima koji upravljaju sudbinama naroda: imajte hrabrosti razoružati se! U isto vrijeme, to je poziv svakome od nas da prizna da nikakva ideja, vjera ili politika ne opravdavaju ubijanje. Prvo moramo razoružati svoja srca jer ako nemamo mir u sebi, ne možemo ga dati drugima.
To je poziv”prihvatiti drugačiju perspektivu, gledati svijet s niže pozicije: očima onih koji pate, a ne očima moćnih.”
Dana 10. listopada, u svom obraćanju g Pomoć Crkvi u potrebipapa Leo je također objasnio, citirajući papu Franju, da “ne može biti mira bez slobode vjere, slobode mišljenja, slobode izražavanja i poštivanja mišljenja drugih.”
Ljubav prema siromasima
U svojoj prvoj apostolskoj pobudnici, Dilexi teobjavljenom 9. listopada, papa Leo objasnio je da je pomaganje onima koji pate “nije stvar puke ljudske dobrote nego objave: kontakt s onima koji su niski i nemoćni temeljni je način susreta s Gospodarom povijesti.” Ljubav prema siromasima nije “neobavezan, ali uvjet pravog štovanja.”
„Činjenica da neki odbacuju ili ismijavaju karitativna djela, kao da su opsesija nekolicine, a ne goruće srce poslanja Crkve, uvjerava me u potrebu da se vratim i ponovno pročitam Evanđelje, kako ne bismo riskirali da ga zamijenimo mudrošću ovoga svijeta.”
i “svi članovi Božjeg naroda imaju dužnost da se čuje njihov glas, iako na različite načine, kako bi ukazali i osudili takva strukturalna pitanja, čak i pod cijenu da ispadnu glupi ili naivni.”
Papa Leo je objasnio, u kateheza od 28. svibnja, da „prakticiranje štovanja ne dovodi automatski do suosjećanja. Uistinu, prije nego što postane vjerska stvar, suosjećanje je pitanje ljudskosti! Prije nego što budemo vjernici, pozvani smo biti ljudi.”
Sastanak sa Apostolski nunciji Papa je 10. lipnja 2025. rekao:
„Računam na vas kako bi u zemljama u kojima živite svi znali da je Crkva uvijek spremna na sve iz ljubavi, da je uvijek na strani posljednjih, siromašnih i da će uvijek braniti sveto pravo vjere u Boga. […] Samo ljubav je dostojna vjere, pred patnjom nevinih, raspetih današnjice […]”
I 13. srpnja od Castel Gandolfopozvao je vjernike da – po uzoru na milosrdnog Samarijanca – ne “mimoilaze”, nego dopuste da naša srca “probodu” “svi oni koji silaze u grijeh, patnju i siromaštvo,” od “svi oni narodi koji su ogoljeni, opljačkani i opljačkani, žrtve tiranskih političkih sustava, ekonomije koja ih tjera u siromaštvo i ratova koji ubijaju njihove snove i njihove živote.”
Opisao je djela milosrđa, kao što je to učinio 10. kolovoza na sv Angeluskao “najsigurnija i najprofitabilnija banka kojoj možemo povjeriti blago svog postojanja […] U obitelji, župi, školi ili na radnom mjestu treba nastojati ne propustiti nijednu priliku za djelovanje s ljubavlju.”
na Jubilej pravde 20. rujna Papa nas je pozvao da ne skrećemo pogled s “stvarnost tolikih zemalja i naroda koji su “gladni i žedni za pravdom” jer su njihovi životni uvjeti toliko nepravedni i neljudski da su neprihvatljivi” podsjećajući na sve to “država bez pravde nije država.”
Govoreći s Narodni pokreti 23. listopada 2025. Petrov nasljednik podsjetio je da je danas “isključenost je novo lice društvene nepravde.
“Jaz između ‘male manjine’—1% stanovništva—i ogromne većine dramatično se povećao. […] Kao biskup u Peruu, sretan sam što sam doživio Crkvu koja prati ljude u njihovim žalostima, u njihovim radostima, u njihovim borbama i njihovim nadama. Ovo je protuotrov za širenje strukturne ravnodušnosti koja ne shvaća ozbiljno dramu ljudi koji su ogoljeni, opljačkani, otpušteni i dovedeni do siromaštva.”
Migranti, naša braćo i sestre
Papa Lav XIV., u homiliji za sv Jubilej misionarskog svijeta i migranata 5. listopada govorio o “priča tolike naše braće i sestara migranata […]
“Tragedija njihova bijega od nasilja, patnja koja ga prati, strah od neuspjeha, pogibeljni rizik putovanja duž obale, njihov krik tuge i očaja. Braćo i sestre, oni brodovi koji se nadaju ugledati sigurnu luku, te oči ispunjene tjeskobom i nadom tražeći stići do obale, ne mogu i ne smiju pronaći hladnoću ravnodušnosti ili stigma diskriminacije!”
I u svom obraćanju na Narodni pokreti 23. listopada govorio je o temi sigurnosti:
“Države imaju pravo i dužnost štititi svoje granice, ali to bi trebalo biti uravnoteženo moralnom obvezom pružanja utočišta. Uz zlostavljanje ranjivih migranata, svjedočimo ne legitimnom vršenju nacionalnog suvereniteta, već teškim zločinima koje je država počinila ili tolerirala. Usvajaju se sve nehumanije mjere — čak i politički slavljene — koje tretiraju te “nepoželjne” kao da su smeće i a ne ljudska bića, s druge strane, odnosi se na Boga koji je ljubav, koji nas stvara i poziva da živimo kao braća i sestre.”
Obraćenje na brigu za stvoreno
Papa je više puta govorio o brizi za stvoreno, na tragu enciklike Laudato sí svog prethodnika Franje, kao što je to učinio 9. srpnja, uvodeći „Misa za stvaranje”:
“Na početku mise molili smo za obraćenje, naše vlastito obraćenje. Želio bih dodati da trebamo moliti za obraćenje mnogih ljudi, unutar i izvan Crkve, koji još ne prepoznaju hitnu potrebu za brigom za naš zajednički dom. Mnoge prirodne katastrofe koje vidimo da se događaju gotovo svakodnevno u našem svijetu, u toliko mnogo mjesta i zemalja, također su djelomično rezultat ekscesa ljudskih bića i našeg načina života. Moramo se zapitati jesmo li i mi sami prolazimo to obraćenje. Koliko nam je to potrebno!”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
