Postanite ono što ste suđeni, kako je savjetovala sveta Katarina.
Junaci velikih epova često se slave zbog svog vodstva i izvanrednih transformacija. Likovi poput Aragorna, Ebenezera Scroogea, Elizabeth Bennet i Lukea Skywalkera odjekuju u našim srcima, utjelovljujući univerzalnu želju za veličinom, utjecajem i promjenom.
Ta je želja upisana u ljudsko srce, a kao vođa koji je godinama bio mentor tisućama mladih katoličkih vođa, svjedočio sam kako su mnogi pojedinci otkrili svoj poziv i težili veličini. Sveta Katarina Sijenska jednom je rekla: “Ako postanete ono što ste suđeni, zapalit ćete svijet.” Bez obzira na godine ili okolnosti, svatko može otkriti svoj potencijal. Kada se dogodi ovo samootkrivanje, ljudi postaju strastveni, paleći one oko sebe Božjom ljubavlju.
Ali kako se samospoznaja povezuje sa samodarom i kako razumijevanje sebe može dovesti do života služenja?
Poziv na samospoznaju
Bog nas je obdario jedinstvenim darovima, snagom, iskustvima i željama, a sve je dio njegovog božanskog plana. Da bismo postali ono što nam je suđeno, moramo krenuti na put samootkrivanja, gledajući unutra kroz molitvu i razmišljanje. Nadbiskup Luis Martinez je to lijepo izrazio u svojoj knjizi, Posvetitelj, “Ideja reproduciranja Isusa toliko je uzvišeno da ga nitko ne može ispuniti na odgovarajući način… ali Bog je htio da ga svaka duša reproducira na svoj način.” Svaka duša odražava različitu Isusovu sliku, pokazujući božansko savršenstvo i jedinstvo.
Ovo putovanje samorefleksije vodi do otkrivanja snaga, omogućujući da se razvije veličanstvena vizija života. Samospoznaja je cjeloživotni proces i ključni korak prema samodaru. Pomaže u prepoznavanju snaga, a istovremeno otkriva područja za rast. Izazov je iskoristiti snage i njegovati ta područja razvoja.
Radost samosvladavanja
Izreke kažu: “Vidiš li čovjeka vješta u svom poslu? Stajat će pred kraljevima” (Izreke 22,29). Ovaj poziv na izvrsnost prati samosavladavanje. Samosvladavanje uključuje namjerno korištenje naših darova i pronalaženje načina da ojačamo svoje slabosti. Na primjer, vođa kojeg poznajem prepoznao je svoj talent za treniranje, ali je tražio daljnji napredak upisom u program treniranja i posvećivanjem vremena razvoju svojih vještina.
Poboljšanje slabijih područja može biti izazovno, ali uz razmišljanje o rastu, razvoj vještina je moguće postići kroz promišljenu praksu. Također je korisno razmatrati Tijelo Kristovo; možemo razmišljati o “tko, a ne kako”. Tko u vašoj zajednici posjeduje darove koji nadopunjuju vaše slabosti? Što netko više razumije svoje snage i slabosti, to je bolje opremljen da pomogne drugima da napreduju.
Velikodušna vizija
Nismo pozvani ostati samo u načinu osobnog razvoja; Kristovo vodstvo ukorijenjeno je u odnosima. Kao bića koja je stvorio Bog, koji je Odnos, mi želimo veze i veze s drugima. Sveti Ivan Pavao II je rekao: “Biti osoba znači težiti samoostvarenju … što se može postići samo iskrenim darivanjem sebe” (Mulieris Dignitatem). Samodarivanje je krajnji oblik ljubavi, jer vođenje drugih zahtijeva od nas da se predamo za njih.
Sveti Pavao je primijetio da Isus nije “jednakost s Bogom smatrao nečim za što se treba uhvatiti, nego se ispraznio, uzevši lik sluge” (Filipljanima 2,6-7). Oponašajući Isusa, postajemo ono što trebamo biti, i čineći to, budimo posebnu velikodušnu viziju koju je Bog stavio u naša srca.
Prihvaćanje ovog putovanja omogućuje nam da ispunimo svoj potencijal i nadahnemo one oko sebe, postajući u konačnici svjetlo u svijetu koje odražava Kristovu ljubav i milost. Ovaj preobrazbeni proces nas poziva da živimo svoje jedinstvene vizije i pridonesemo preobrazbi svijeta i širenju Božjeg kraljevstva u svakom dijelu društva.
Nathan Stanley je viši direktor razvoja talenata i vodstva u FOKUS.
