Washington, DC Newsroom, 13. rujna 2024. / 08:51
Kako bi pro-life pokret postigao svoj cilj eliminacije pobačaja, prvo mora pomoći da se dođe do dramatične promjene u društvenoj seksualnoj etici, prema novom eseju Ryana T. Andersona, predsjednika Ethics and Public Policy Center.
“Sve dok se očekuje izvanbračni seks, veliki će broj Amerikanaca na pobačaj gledati kao na nužnu hitnu kontracepciju”, zaključuje Anderson u svom eseju pod naslovom “Put naprijed nakon Dobbsa”, objavljenom u ekumenskom časopisu pod vodstvom katolika. Prve stvari.
“Sve dok stope sklapanja brakova opadaju i dob za stupanje u brak se odgađa – ali ljudski seksualni nagon i dalje postoji – stope pobačaja ostat će visoke”, piše Anderson.
Poništavanje Roe protiv Wadea 2022., tvrdi on, iako je velika pobjeda za pokret za život, došlo je u vrijeme kada je podrška pobačaju već postala čvrsto ukorijenjena u kulturi.
“Generacije Amerikanaca katehizirane su u uvjerenjima da je abortus pravo i da nerođena djeca nemaju nikakva prava – i da nemamo dužnosti prema nerođenima”, piše Anderson, koji je katolik.
“Ipak [the] Dobbs [Supreme Court decision] napravio važan posao da popravi dio štete našem ustavnom poretku, to ne – nije moglo – izbrisati pola stoljeća političke i društvene korupcije,” rekao je Anderson.
Anderson tvrdi da je promjena u javnom mnijenju u korist pobačaja koja se dogodila posljednjih godina rezultirala nedavnim porazima pro-life pokreta na glasačkim izborima. Iako su neke države donijele zakone koji učinkovito ograničavaju pobačaj, svaka inicijativa za glasanje koja je dobila izravan glas naroda liberalizirala je politiku pobačaja, au nekim slučajevima nadglasala je pro-life zakone na državnoj razini.
“Teško je prihvatiti promjene u javnom mnijenju u proteklom desetljeću, ali pokret za život treba učiniti upravo to”, rekao je Anderson.
Kada je Roe protiv Wadea još bio na snazi, rekao je Anderson, “bilo je lakše potvrditi dostojanstvo djeteta u maternici” jer je takva potvrda “bila apstraktna i nije implicirala prijetnju ničijem ‘izboru’.”
“Čini se da većina Amerikanaca, čak i neki koji se smatraju zagovornicima života, podržavaju četiri iznimke: silovanje, incest, život majke i… ‘moj slučaj’”, nastavio je Anderson. “Ili ‘slučaj moje kćeri’ ili ‘slučaj moje djevojke’.”
Iako neki ljudi koji omogućuju pobačaje “znaju da pobačaj zaustavlja otkucaje srca”, piše Anderson, “nije im uvijek stalo ili… nisu uvijek voljni podnijeti osobne žrtve koje slijede.” Napomenuo je da se većina pobačaja pribavlja kada se trudnoća dogodi izvan braka i da je jedan od korijena problema “više generacija seksualne kulture koja potiče pobačaj”.
Prema Andersonu, temeljni uzrok je “seksualna revolucija, revolucija protiv koje se konzervativci nikada nisu pokušali boriti na održiv način, unatoč mnogim jednokratnim kampanjama i sukobima”.
Seksualna revolucija započela je 1960-ih s pokretom za povećanje društvenog prihvaćanja seksa izvan braka. Pratio ga je pokret za oslobođenje žena i odobrenje Uprave za hranu i lijekove prve kontracepcijske pilule.
“Naš primarni zadatak nije uvjeriti ljude u humanost nerođenih – svatko tko je ikada vidio ultrazvuk zna sve o tome – već promijeniti način na koji ljudi vode svoje seksualne živote”, kaže Anderson. “Imamo pokret za život, ali može li itko ozbiljno predložiti da imamo pokret za brak ili čistoću?”
Anderson napominje da statistike pokazuju da je među sekularnim Amerikancima spolni odnos prije braka vrlo čest. To je čak uobičajeno među kršćanima koji redovito posjećuju crkvene službe, piše on.
“Prije nego što pokušamo uvjeriti sekularni svijet u kršćansku seksualnu etiku, mogli bismo pokušati uvjeriti kršćane”, kaže on.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Anderson potiče svećenike i pastore da propovijedaju o životu i čistoći s propovjedaonice, za što tvrdi da to čine prerijetko. Također kaže da su pokretu potrebne “organizacije koje stvaraju kulturu i mišljenje”, što je nazvao “zastrašujućim zadatkom”.
“Naš kulturni inkrementalizam može biti širokog spektra: nove TV emisije i filmovi koji nisu izvanškolski specijaliteti, politike za zaštitu djece od štetnosti društvenih medija i online pornografije, učinkovite crkvene službe,” dodaje Anderson. “Zadatak je ogroman. Ali nismo tome posvetili dovoljno vremena, blaga ili sofisticiranosti.”
Anderson također tvrdi da bi se pro-life pokret trebao “politički organizirati i pomoći političarima da pronađu put do uspjeha – ne tražiti od njih da se uključe u političke samoubilačke misije.” Napominje da iako su pro-life napori putem glasačkih referenduma propali, mnogi pro-life političari još uvijek su uspjeli u državama u kojima je stanovništvo glasovalo za širenje pobačaja.
“Političke varalice moraju osmisliti učinkovitu politiku za brak”, zaključuje Anderson. „Kulturni poduzetnici moraju primijeniti profesionalizam konzervativnog pravnog pokreta u našim institucijama koje oblikuju kulturu. Ono što je najvažnije, Crkva mora osmisliti službe koje će preobraziti živote, jer bez religioznog oživljavanja, nijedna od promjena koje trebamo neće biti moguća.”