Redovno vrijeme 10
9. lipnja 2024
Razdjelnik
Volimo razmišljati o Švicarskoj kao o neutralnoj zemlji mira, ali to nije bio slučaj u kasnim 15. stoljeću. Zemlja je bila podijeljena na različite gradove-države, koje su bile ujedinjene i štitile jedna drugu. Upravo su uspješno vodili rat protiv napadačkih sila i bili su toliko uspješni da su osvojili milijune zlatnika u plijenu – i ujedinjena zemlja počela se raspadati. Svaki grad se počeo boriti s drugima oko tog novca – i odjednom su počeli prijetiti građanskim ratom.
Jedan od guvernera poznavao je savršenog čovjeka za rješavanje ove svađe: Svetog Nikolu iz Flue. Iako je nekoć i sam bio vojnik, Nikola je sve predao za Krista kao svetac i redovnik, živeći u Alpama u molitvi i kontemplaciji. Već je bio obdaren mnogim mističnim darovima, uključujući i to da za hranu ne konzumira ništa osim Euharistije. Guverner je pozvao Svetog Nikolu na sastanak na kojem su se svi guverneri tukli, vikali i prijetili jedni drugima. Bili su na rubu građanskog rata.
Nikolaj je otišao na sastanak i ušao – a gomila je utihnula, čuvši za njegovu svetu reputaciju. Nije trebao ništa reći, već je pokazao prema nebu, podižući oči prema nebu. Svi su dobili mig – zašto su se borili oko praha ove zemlje, kada su trebali uživati u slavama Neba? Sastanak se raspao bez daljnjih rasprava, a sama država je spašena.
Podjela. Ima ga posvuda u našem svijetu. Sam početak ljudske povijesti pokvaren je podjelama – Eva je trebala biti Adamova partnerica, a oboje su trebali hodati u zajedništvu s Bogom. Ali kad je istočni grijeh ušao u sliku, vidimo par odvojen od Boga – skrivaju se u grmlju – i skrivaju se jedno od drugoga, dok se oblače u smokvino lišće. Adam čak krivi i Evu i Boga za svoj grijeh – “To je bila ta žena koju si TI stavio ovdje sa mnom!” a Eva također prebacuje krivnju na druge: “Nisam ja kriva! Bio sam prevaren!”
Riječ “đavo” dolazi od grčke i aramejske riječi dijablos što doslovno znači “raspršivač, razdjelnik”. Sotona je vrlo stvarno biće, a jedna od njegovih glavnih taktika je podjela. Da nas odvoji od Boga i jedne od drugih. A jedan od glavnih načina na koji to čini, u današnjem modernom svijetu, su društveni mediji.
Razmislite o tome – Sotona većinu nas ne dovodi u iskušenje da budemo ubojice ili da varamo svog supružnika. On zna da to neće upaliti – prozreli bismo to. Ali on nas može odvratiti od postavljanja dubokih životnih pitanja bezumnim skrolanjem po Instagramu…može nas natjerati da ignoriramo Boga trošenjem vremena na TikTok videozapise umjesto da razvijamo pravi molitveni život…može nas navesti da mrzimo jedni druge kroz to oštri Tweetovi koji ruše umjesto da grade.
Da, znam, društvene mreže su samo alat. Pravo. Kao i radijalna pila. I malom djetetu možemo dati odvijač, a ne radijalnu pilu. Kad se radi s opasnim alatom, treba biti svjestan opasnosti i dovoljno zreo rukovati njime bez uništavanja sebe i drugih. Mislite li da većina ljudi posjeduje tu zrelost? Pogledajmo opasnosti i “priručnik s uputama” koji će nas naučiti kako dobro koristiti opasan alat društvenih medija.
Poluistine društvenih medija su najopasnije. Upamtite – Sotona rijetko govori otvorene laži. Umjesto toga obično nam govori poluistine. Kako je natjerao Evu da padne? Rekao je: “Oh, ako pojedete ovo voće, nećete umrijeti, postat ćete poput bogova koji će razlikovati dobro od zla.” Nije lagao – nisu odmah umrli kad su pojeli voće, i doživjeli su, na nov način, ispravno…a posebno pogrešno. Ali zanemario im je reći o gubitku milosti, pomračenju intelekta, sklonosti grijehu te patnji i smrti koje će ući u svijet ovim izborom.
Isto tako, društveni mediji nam daju mnogo poluistina. To nam govori da samovrijednost imamo samo ako imamo mnogo lajkova. To nam govori da mi očajnički potrebnasaznati što svi drugi rade u svojim životima, u svakom trenutku. Govori nam da je digitalna “veza” na neki način zamjena za stvarne prijatelje i interakcije. To nam govori da moramo imati mišljenje o apsolutno svemu pod suncem – još uvijek sam pomalo zapanjen koliko je ljudi osjetilo goruću potrebu komentirati prošlomjesečni govor Harrisona Butkera.
Nemojte pogrešno shvatiti – društveni mediji sami po sebi nisu zlo. Kao i većina milenijalaca, imam Facebook i super je povezati se sa starim prijateljima i dijeliti slike i vijesti. I, naravno, Evanđelje se može dijeliti na društvenim medijima, i može utjecati na mnoge tisuće duša.
Ali takvo oruđe treba koristiti Kristovim umom i srcem. Kako ćemo to učiniti? Prvo, ograničavanjem našeg vremena na to – ono mora biti uravnoteženo sa stvarnim unutarnjim životom molitve i dobrim duhovnim praksama. Drugo, prisjećajući se da su svi na društvenim mrežama stvarna, živa ljudska bića, stvorena na sliku i priliku Božju. Kada vodimo živu raspravu, odbacite uvrede i ljutinu koja tako karakterizira ove online interakcije i shvatite da su to ljudi za koje je Krist umro! Treće, pazimo kojim glasovima vjerujemo. Nisu svi vrijedni vjerovanja. Postoji mnogo kreštavih glasova koji bi rado podijelili meme koji je potpuno lažan – a mi se ne trudimo to istražiti. Moramo biti duboko utemeljeni u Svetom pismu i učenjima Kristove Crkve kako bismo mogli procijeniti ono što nam se govori kroz leću istine. Konačno, moramo čuvati svoja osjetila – naše će oči jednoga dana gledati Kristovo Lice, a naše će uši čuti Njegov glas – a to može biti jednostavno poput torbe Dolce & Gabbana koja izaziva pohlepu u našim srcima ili gledanja slika nečijeg odmora i odjednom ispunjena zavišću, ili svi oskudno odjeveni ljudi koji nas mame da ih svedemo na samo tijelo.
Društveni mediji su poput većine stvari na ovom svijetu – neutralna stvar koja se može koristiti za dobro ili za zlo. Može nas dijeliti od Boga i jedne od drugih, ili nas može povezivati i približavati Bogu. Poput svetog Nikole iz Flue, pozvani smo podići pogled i koristiti se sve stvari na takav način da imamo na umu nebo. Danas trebamo poslušati riječi sv. Pavla: “Ne gledajte na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer ono što se vidi je prolazno, ali ono što se ne vidi je vječno.”
