Redovnica 19 – Euharistija je život duše
Kršćanski život

Redovnica 19 – Euharistija je život duše

Redovita homilija 19

11. kolovoza 2024

Euharistija je život duše

Godine 303. car Dioklecijan započeo je najžešći progon kršćana diljem Rimskog Carstva. Zabranio im je posjedovanje primjerka Svetoga pisma i zabranio sva nedjeljna okupljanja za slavljenje euharistije. U Abiteneu, gradu u sjevernoj Africi, skupina od 49 kršćana odlučila je da se ne može pokoriti ovom diktatu, pa su se počeli potajno okupljati kako bi slavili misu svake nedjelje. Jedne su ih nedjelje izdali, uhitili vojnici i sudili im.

Guverner ih je upitao: “Čuvate li primjerak Svetog pisma u svojim domovima?” Odgovorili su: “Ne, mi držimo Pismo u svojim srcima!” Zatim, okrećući se prema vođi skupine, guverner ga upita: “Zar ne znaš da kršiš zapovijed cara okupljajući se nedjeljom?” Vođa, čovjek po imenu Emeritus, odgovorio je u ime svih njih: “Bez nedjelje ne možemo živjeti.”

Pisac iz četvrtog stoljeća, koji je pisao povijest 49 mučenika Abitena, komentirao je: “O glupo i smiješno pitanje suca! Kao da kršćanin može biti bez nedjeljne euharistije! Ne znate li da je nedjeljna euharistija ta koja čini kršćanina, tako da jedno bez drugoga ne može opstati?”

Moje srce gori od povezanosti Euharistije i život. Vidimo Iliju u prvom čitanju kako se tuži: “Uzmi moj život, Gospodine, jer nisam bolji od svojih otaca.” Pa, fizički je Elijah bio dobro – bilo je njegovo duhkoja je umirala u njemu. Ali kad se okrijepio kruhom od Gospodina, povratila mu se snaga i mogao je nastaviti svoju misiju.

Isto tako, Isus sebe proglašava “Kruhom života”. Postoje tri grčke riječi za život. Postoji biosiz čega dobivamo “biologiju” – fizički život tijela. Postoji psiheodakle dobivamo “psihologiju” – život uma u čovjeku koji je svjestan i razmišlja. Ali onda postoji zoešto znači život u izobilju, ispunjenje, sreća, postizanje naše temeljne svrhe. Isus koristi zoe kada kaže: “Ja sam kruh života”. Što znači, ja nisam samo nešto što drži vaše tijelo na okupu, poput obične hrane – ne, ja sam obilan život duše za kojim žudi vaše srce.

Doista, euharistija je život duše, jer je euharistija božanski život samoga Krista. Ako ste ikada brali bobičasto voće na obiteljskoj farmi Jones, primijetili ste kako su svježe ubrane bobice daleko, daleko bolje od onih kupljenih u trgovini. Dio razloga za to je možda to što berete i jedete bobice koje su živne stoji na polici tri tjedna. Na isti je način običan kruh mrtav – zrna su samljevena i pečena – ali euharistija je živ – i stoga postaje život duše.

Još u listopadu 1995. papa sv. Ivan Pavao Veliki posjetio je Baltimore (Bio sam blagoslovljen prisustvovati toj misi u Oriole Parku – iako sam bio puno više fasciniran činjenicom da je to bio moj prvi posjet baseball stadionu nego na činjenicu da je to bio papa!). Nakon njegovog pretrpanog rasporeda, posljednji događaj dana bio je susret i pozdrav na ulaznim stepenicama sjemeništa u Baltimoreu. No Papa se, po svom običaju, nije želio susresti samo sa sjemeništarcima – želio je posjetiti Presveti Sakrament. Kad je to rekao svojoj pratnji, morali su krenuti u akciju i obaviti sigurnosnu provjeru zgrade. Doveli su pripadnike Tajne službe sa spasilačkim psima, koji su bili obučeni da pronađu ljude koji se skrivaju ili zarobljeni u ruševinama. Psi i njihovi vodiči pretražili su cijelu zgradu u potrazi za lošim momcima koji su se unutra sakrili, ali srećom cijelo je mjesto bilo sigurno. Međutim, njihova posljednja postaja bila je kapelica, a kada su psi ušli, otišli su ravno do tabernakula i sjedili i cviljeli, odbijajući se pomaknuti. To je ono za što su bili obučeni da rade ako pronađu nekoga skrivenog. Voditelji su bili u čudu – psi su prepoznali da postoji Osoba u Svetohraništu, i da je ta Božanska Osoba živa!

To čak i znanost potvrđuje. Svako euharistijsko čudo koje je znanost ispitala prepoznala je da jest život meso, a ne mrtvo meso. U jednom od najnovijih euharistijskih čuda u Buenos Airesu 1996. godine, Euharistija se promijenila u vidljivo tijelo. Mali dio je uzet i poslan dr. Fredu Zugibeu, vodećem forenzičkom patologu, u New Yorku – bez obavijesti odakle je uzorak došao. Dr. Zugibe ga je bez problema pregledao pod mikroskopom i izjavio da se radi o srčanom tkivu, očito uzetom od žive osobe s crvenim i bijelim krvnim zrncima koja su još bila aktivna u trenutku uzimanja uzorka. Ovaj eminentni znanstvenik bio je zapanjen kada mu je rečeno da dolazi od euharistijske hostije iz Argentine!

Ova živa euharistija daje život duši. Razmislite – kakva je sudbina duše? To znači provesti vječnost ujedinjeni s Bogom na Nebu. Euharistija je, dakle, predokus toga sjedinjenja. U Nebu ćemo biti savršeno jedno s Bogom; u Euharistiji smo nesavršeno jedno s Bogom – još uvijek slabi grešnici, ali istinski prožeti Njegovom Stvarnom Prisutnošću. Na nebu ćemo vidjeti Boga. U Euharistiji je Bog skriven – ali ipak ondje istinski. U Nebu ćemo s Njim sigurno prebivati ​​u našoj domovini; ovdje, konzumiramo Ga dok nastavljamo na našem putovanju. Naime, posljednja sveta pričest koju netko primi u životu ima poseban naziv: zove se Viaticum, što znači “hrana za put” – posljednji obrok prije puta u život vječni.

Dakle, prijatelji moji, dajem vam dvije povezane stvari. Prvo, zapamtite da svaka prava duhovnost mora biti euharistijska. Mnogi ljudi u našem svijetu su “duhovni, ali ne i religiozni”, ili misle da mogu imati duhovnost i mimo mise. Ali duhovnost je u biti želja za sjedinjenjem s Bogom, a jedinstvo s Bogom se postiže kroz Euharistiju. Drugo, i povezano s tim, je odlučiti u svojim srcima da nikada propustiti nedjelju kako bi dostojno primili Svetu Euharistiju. Zapravo, primite ga što češće možete – dođite na dnevnu misu ako imate vremena! Najveća utjeha koju ćemo ikada imati u životu bit će vrijeme kada smo dostojno primili Euharistiju ovdje na zemlji, jer je to pripremilo našu dušu za konačno sjedinjenje s Bogom na nebu.

Tijekom tog rimskog progona, koji je stvarno trajao naizmjenično tri stoljeća, Crkva se nije smanjila. Nasuprot tome, dosljedno je rastao i širio se Rimskim Carstvom. Ali sličan progon pojavio se u Japanu kasnih 1580-ih, i trajao je tri stoljeća – a kada je katoličkim svećenicima dopušteno 1860-ih, pronašli su samo malen ostatak. Zašto je Crkva rasla u jednom progonu, a u drugom je postala gotovo nepostojeća? Jer u Rimu su još uvijek imali euharistiju, dok su u Japanu svi svećenici protjerani i kršćani nisu imali euharistiju. Uistinu, bez nedjeljne euharistije ne možemo živjeti, jer euharistija je život duše.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Papa sv. Pio V.: Dominikanski reformator

Katoličke vijesti

3 izazova koja morate znati prije nego što odlučite svoju djecu školovati kod kuće

Katoličke vijesti

Nakon smrti mog supruga Marka, utjeha dolazi iz vjere i nade u Isusa

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti