Dok Crkva obilježava šesnaestu nedjelju kroz godinu, vlč. Marion Nguyen, OSB, iznosi svoja razmišljanja o dnevnim liturgijskim čitanjima pod temom: „Dođi i odmori se“.
Od FR MARION NGUYEN, OSB *
Sveti Grgur potiče župnika: „U svojoj zaokupljenosti vanjskim stvarima, župnik neka ne popusti u brizi za nutarnji život, niti neka njegova briga za nutarnji život prouzroči zanemarivanje izvanjskoga“ (Pastoral II; 7). Evanđelje ove nedjelje dirljivo pokazuje ovaj poziv na ravnotežu između molitve i službe. Kad su se učenici vratili i izvijestili o svemu što su činili i naučavali, čak do te mjere da su zanemarili jelo, Isus ih poziva: “Dođite sami na samotno mjesto i odmorite se malo” (Mk 6,31). Ovaj počinak u Isusovoj prisutnosti izravno je povezan sa srcem koje je bilo ganuto suosjećanjem s mnoštvom kad su se iskrcali: “srce mu se sažali nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira” (Mk 6,34).
Kad župnik zanemari unutarnji život, on će se na kraju pokazati u aktivnoj službi i početi nalikovati Jeremijinom opisu zlih pastira, “koji zavode i raspršuju stado” i “ne mare za njih” (Jer 23,1-2). . Umjesto suosjećanja i revnosti, pastir će klonuti kao glava i posljedično, članovi neće imati snage, kaže sveti Grgur. Polako, njegovo propovijedanje neće podići um i njegova opomena ne obuzdava greške jer je njegova zaokupljenost zemaljskim stvarima uzburkala zemaljsku prašinu i zaslijepila ga. Čak će i učinjena dobra djela izgubiti svaku zaslugu jer iako su učinjena u Učiteljevo ime, lažni proroci će dobiti svečanu izjavu: “Nikada vas nisam poznavao. Odstupite od mene, zlotvori“ (Mt 7,23; usp. Ps 6,9).
Isus je sam oblikovao ovu ravnotežu unutarnjeg života i službe, jer Sveto pismo bilježi mnoge trenutke kada je Isus molio: na svom krštenju (Lk 3,21), povlačenju iz mnoštva (Lk 5,16), nakon ozdravljenja bolesnih i opsjednutih (Mk 1 :35), prije izbora Dvanaestorice (Lk 6,12) i kod Preobraženja (Lk 9,29). Jednom od tih prilika, učenik je primijetio Isusa u molitvi i prišao mu s molbom: “Učitelju, nauči nas moliti” (Lk 11,1).
Potreba za uravnoteženjem djelovanja i kontemplacije je za sve, ali posebno za one koji su zaduženi za brigu o drugima. Sjećam se jedne epizode tijekom mojih godina sjemeništa u Rimu koja je učvrstila važnost i ljepotu molitve. Bio je to prvi put da sam ušao u baziliku Svetog Petra i zagledao se u Michelangelovu Pietà. Bio sam zapanjen njegovom ljepotom, posebno Marijinim licem. Umjesto izraza boli i agonije, njeno lice odiše mirom, refleksijom i čistoćom. Zbog udaljenosti i kuta nisam mogao vidjeti Isusovo lice. Po izlasku iz bazilike, zakoračio sam u Libreria Ancora odmah izvan kolonada tražeći knjigu o Pietà. Sa slikama izbliza Pietà, mogao sam ispitati ljepotu lica Isusa i Marije; oni su izvrsni. Vratio sam se u sjemenište i te je večeri rektor održao konferenciju o molitvi prepričavajući ovu priču: Jedna priča ispričana o svetom Ivanu Vianneyju, pastoru Arsa u Francuskoj, jest da je često vidio farmera kako sjedi u stražnjem dijelu župne crkve. . Svetac je primijetio da seljak ondje provodi dugo vremena prije euharistije. Konačno ga je jednoga dana svetac upitao što je radio za vrijeme klanjanja. Farmer je jednostavno odgovorio: “Ja gledam u njega i on gleda u mene”.
* Opat opatije sv. Martina
Lacey, Washington
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
