Spomendan sv. Faustine Kowalske obilježen je u subotu, 5. listopada, u pulskoj crkvi Misericordia jutarnjom misom koju je predvodio generalni vikar Porečke i Pulske biskupije preč. Rikard Lekaj, koji je ujedno io župnik pulske katedralne Župe Uznesenja BDM.
U uvodnom dijelu homilije, propovjednik je podsjetio kako se baš u toj crkvi slavi spomendan sv. Faustine, jer su, osim u kapeli sv. Polikarpa, sestre Milosrdnog Isusa i u toj crkvi raznim proslavama i duhovnim sadržajima provodile svoj apostolat i širenje pobožnosti Milosrdnom Isusu i sv. Faustini. „Sv. Faustina bila je posvećena štovanju Milosrdnog Isusa i Gospe od Milosrđa“, podjsetio je propovjednik.
U osvrtu na misno evanđelje, preč. Lekaj je posebno ukazao na riječi, da su se učenici ‘vratili radosni’. „Prije nekoliko dana slušali smo, kako Isus šalje 72 da propovijedanju i naviještaju Radosnu vijest. Nakon što su naviještali Božju ljubav i propovijedali Radosnu vijest u njima je prisutna radost. Izvor radosti je Bog. Onaj kršćanin koji živi u Bogu, koji je uronjen u molitvi u Kristu, on je radostan unatoč trpljenjima, boli“.
„Pratimo li život sv. Faustine, nije bio savršen. Ona je i trpjela, ali je bila radosna jer je bila uronjena u Krista, u molitvu, i ta molitva bila je izvor i snaga radosti, ljubavi i milosrđa“, rekao je propovjednik, te nastavio „netko će reći: blago njoj jer je svojim očima vidjela Isusa. I mi imamo priliku svakoga dana gledati Kristovo lice prisutno u euharistiji. No, Isusa može vidjeti i čuti samo onaj koji je malen“, rekao je propovjednik, te je u tom vidu ukazao na drugi dio misnoga evanđelja, gdje Isus zahvaljuje Ocu što se objavio malenima. „Mi kad molimo imamo tolike nakane za sebe i druge, no molimo li za malenost i poniznost? Teško priznajemo da nismo ponizni, da smo oholi, a Bog se objavljuje malenima. On govori malenima. Zato danas slaveći spomendan sv. Faustine molimo za malenost, da budemo maleni poput te svetice. Ona je molila za dar poniznosti, molila je da je Gospodin oslobodi od oholosti, te je u svojoj poniznosti mogla vidjeti Gospodina.“
U susretu sa živim Isusom mijenja se naš život, u tom susretu kušamo Njegovu ljubav da smo ljubljeni, i ako smo svjesni da nas Bog ljubi, onda i mi postajemo širitelji Njegove ljubavi. Kada dozvolimo da Božje milosrđe obuzme naša srca, onda i mi postajemo širitelji toga milosrđa. Našim životom postajemo misionari Božjega milosrđa poput sv. Faustine. Ona je svjedočila da je Krist, živi Krist, prisutan u našim životima, u našoj svakodnevici unatoč svim poteškoćama, jer On nikada ne ostavlja svoje stado. On je prisutan tamo gdje je istinska molitva, jer se tu rađa zajedništvo, ljubav, mir. Ali, nažalost, kad ljubav nije ona prava, istinska koja nas sjedinjuje sa nebeskim Ocem, onda nastaje nered. Nažalost i u Crkvi među nama: molimo površno, pa nemamo zajedništvo, molimo površno, nemamo ljubavi, nemamo duh opraštanja, nemamo duh milosrđa i tada počinju klevete, ogovaranja, sudovi, kritiziranje, ljubomora, zavist“, posvijestio je preč. Lekaj, te na kraju homilije pozvao vjernike „zaljubimo se u život koji je živjela sveta Faustina, a živjela je uvijek gledajući milosrdnog Isusa, te su njezine oči postale Kristove oči pune ljubavi i milosrđa prema drugome. Budimo svaki od nas širitelji Božjega milosrđa, budimo oni koji će svakoga dana živjeti u malenosti i poniznosti, živeći i svjedočeći Božje milosrđe u svijetu tamo gdje nas Gospodin šalje“.
Misnom slavlju prethodilo je cjelonoćno klanjanje.
G. Krizman
