Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.
U organizaciji udruge „Križ“, na posljednji dan mjeseca svibnja i na blagdan Pohoda bl. Djevice Marije u dvorani župe sv. Ivana Krstitelja u Puli, organizirano je predstavljanje knjige don Anđelke Kaćunka „Otmica nevjeste“. To je njegova dvanaesta knjiga.
Nakon pozdrava koji je uputio svima nazočnima domaćin o. Đuro Hontić župnik i gvardijan, o autoru knjige „Otmica nevjeste“, govorila je tajnica udruge „Križ“ gospođa Liljana Lili Benčik.
Slušateljstvo je upoznala sa životopisom don Anđelka Kaćunka, koji je trenutno u na službi kao svećenik u Otočcu. Don Kaćunko je rođen u Splitu, a potječe iz brojne obitelji, u kojoj je on najstariji od devetero djece. Nakon osnovne škole u Docu Donjem i sjemenišne klasične gimnazije završio Teološki fakultet u Splitu i 24. lipnja 1979. zaređen za svećenika.
1980. godine u Zagrebu upisuje na Filozofskom fakultetu studij klasične filologije, a 1989. studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Paralelno sa studijem angažiran je u Katoličkom zboru MI, gdje je bio direktor lista mladih i izdavačke djelatnosti zajednice MI. Njegov literarni opus je veoma bogat, od brojnih članaka i kolumni u Fokusu, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Areni do Hrvatskog tjednika. Aktivan je i u Katoličkim medijima; IKA, Glasu Koncila…
Sudjelovao je u izradi monografije „ Vojni ordinarijat u RH“ (2007.) i monografije „Kompolje-mjesto i župa“ (2021.).
Napisao je samostalno jedanaest knjiga, a sa akademikom Josipom Pečarićem knjige o pjesnikinji Mariji Dubravac i biskupu dr. sc. Mile Bogoviću.
U samom predstavljanju knjige „Otmica nevjeste“, don Kaćunko je najprije spomenu kako je došlo uopće do ideje da je on kao novinar počeo pisati knjige, bilo je to na poticaj profesorice Manje Kostelac-Gomerčić, čija je „Baštinica“ izdavač knjige „Otmice nevjeste“.
U prvom dijelu Kaćunko donosi deset pripovijedaka. Prvih osam priča nastalo je u okviru literarnog ciklusa Otočki koronameron (kao nastavak projekta Otočki dekameron), u kojem je dvadesetak sudionika pisalo priče tijekom korona pandemije, a dvije zadnje napisane su poslije. Cijelo ovo djelo možemo svrstati u žanr književne satire i književnog humora. U drugom dijelu ove knjige, Kaćunko pod pseudonimom ženskog autora vrlo dojmljivo komentira društvena, politička i crkvena zbivanja u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o deset jedinstvenih pripovijedaka, koje su “pisane pretežito u dijalektu, jednostavno, prohodno, živahno i aktualno. Ovdje je riječ o kolumnama, a one su bile svojedobno objavljene u mjesečniku grada Solina.
Nadalje spomenuo je don Kaćunko da je u tome drugom dijelu nazvanom Cro Nikine priče-kolumne, koje je autor godinu dana pisao za Solinsku kroniku pod pseudonimom Cro Nika, izuzetno zanimljive i duhovite, a ostvarene su trima elementima. Uzevši naoko ‘slabi’ lik, srednjoškolsku profesoricu koja često govori da nešto ne zna ili ne razumije, dobio je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti, jer ni mi često ne razumijemo što se to događa u svijetu oko nas i tko zapravo vuče konce. S druge strane dobio je osobu koja može javno reći ono što većina ljudi misli, dakle zagovarati vrijednosti, one kršćanske, domoljubne, obiteljske, i čuditi se, a ponekad i plašiti, nadolazećim rušenjima svega toga.
Budući da don Kaćunko kao svećenik – što je u našem društvu doživljeno kao pozicija moći i kome se svaka riječ procjenjuje kao da je Božja objava pa i kada neprestano napada – u svojemu nastupu ne može na taj način istupati, on to čini kroz ženski ‘alter ego’.
Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.
Na kraju je don Kaćunko protumačio, da je u stvari ta nevjesta rijeka Gacka, na što nas navodi slika rijeke na naslovnici. Jer rijeku Gacku neki su htjeli oteti, ali zapravo ta nevjesta je naša Hrvatska, koja prolazi kroz različite poteškoće na području vjere i morala, obiteljskih i socijalnih odnosa, ali i svih drugih područja ljudskoga, narodnog i crkvenog života. Stoga na nama nije samo da kukamo nego da postanemo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva i poziva na suradnju s Bogom za dobro čovjeka i ovoga svijeta.
Župa sv. Ivana Krstitelja, Pula
