Ove prve nedjelje u novoj liturgijskoj godini Isus upozorava svoje sljedbenike da “bdijete!” Zašto ovo trebamo čuti?
Evanđelje (Pročitaj Mt 24,37-44)
Sveti Matej nam bilježi opširni razgovor koji je Isus vodio sa svojim učenicima o “dolasku Sina Čovječjeg”. Znamo da je ovo proročanstvo imalo dvije razine značenja. Isus je pripremao svoje sljedbenike za sudnji dan koji je trebao doći na Jeruzalem, kada će Bog osuditi njegovo odbacivanje Mesije. Katastrofalno pljačkanje grada 70. godine nove ere od strane Rimljana, u kojem je Hram Starog saveza bio uništen (više nikada nije bio ponovno izgrađen), bilo je prvo ispunjenje Njegovog upozorenja. Kako je to bio “dolazak Sina Čovječjeg”?
Uništenje Hrama značilo je kraj svih životinjskih žrtava za Izrael. Nikada više životinjsko meso i krv neće biti ponuđeni Bogu za okajanje grijeha. Umjesto toga, budući da je Isus uzašao na nebo u oblaku, On sjedi Bogu zdesna i vječno se nudi za naš grijeh. On čini zauvijek prisutnom jednu žrtvu koju je podnio na križu. Njegova Prisutnost čini potpuno pomirenje za čovjekovu pobunu protiv Boga. Uništenje Hrama bio je konačan fizički, vidljivi znak kraja Starog saveza; ustupilo je svoje ispunjenje u Novom savezu. Sin Čovječji sada je došao na zemlju u svojoj Crkvi. On je, zajedno sa svim vjernicima, sada novi Hram Božji.
“Dolazak Sina Čovječjeg” također se odnosi na Njegov obećani povratak na ovu Zemlju, kada će donijeti definitivan kraj zlu koje nas proganja od Edenskog vrta. Ovaj dolazak donijet će i osudu tom zlu i svima koji su mu se svojevoljno predali. I za uništenje Jeruzalema i za Drugi dolazak, bit Isusovog upozorenja je poziv na “ostanite budni!” Zašto mu je budnost tako važna?
Isus kaže da se “dolazak Sina Čovječjeg” može usporediti s događajem potopa u Noino vrijeme, prvim Božjim sudom na zemlji. Ljudi su “jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kad je Noa ušao u arku”. Drugim riječima, nisu shvaćali nevolje koje su pred njima. U Postanku 6,5 vidimo da je u to vrijeme “zloća ljudska bila velika na zemlji i da su sve misli njegova srca uvijek bile samo zlo.” Ipak, ti ljudi nisu imali straha od Boga. Nisu osjećali da nešto nije u redu; na to su spavali. Nastavljali su uobičajene događaje ljudskog života kao da ih nije briga na svijetu. Mogli bismo se zapitati što Noini susjedi misle o njegovom građevinskom projektu. Jesu li mu se smijali i rugali kad su ga vidjeli kako gradi ogroman čamac na suhom? Jesu li uopće bili znatiželjni o razlogu broda? Sama njegova prisutnost trebala im je biti znak da se nešto sprema. Međutim, na dan kada su Noa i njegova obitelj ušli u arku, ne vidimo gomilu oko njih koja moli da im se dopusti. Samo su životinje slijedile Nou.
Isus je želio da Židovi njegova vremena “ostanu budni” i paze na znakove nadolazećeg uništenja. U njihovom slučaju, želio je da njegovi sljedbenici, svi oni Židovi, pobjegnu iz svog voljenog Jeruzalema i ne pokušaju braniti svoj dragocjeni Hram (vidi Mt 24,16). Želio je da Njegova Crkva preživi katastrofu i živi dalje kako bi širila Evanđelje do kraja svijeta. U našem slučaju, kao što jasno pokazuju prispodobe u Evanđelju svetog Mateja koje slijede nakon čitanja, Isus želi da “ostanemo budni” kako bismo bili dobri upravitelji Evanđelja, da rastemo u kreposti, da se sjetimo da ćemo i mi jednoga dana trebamo dati račun o daru života koji je osvojio za nas.
Trebamo li čuti ovaj poziv na budnost? Naše vlastito vrijeme puno je svakodnevnih životnih poslova. Postoji stalna užurbanost ljudskih aktivnosti koja nas može, paradoksalno, uljuljati u san koji zaboravlja da ovaj život nije sam sebi cilj. Postoji život u Kraljevstvu Božjem koji je stvarniji od ovoga jer je vječan. To je kraljevstvo za kojim čeznemo (i za koje molimo u Oče naš). Crkva, koju su rani crkveni oci često uspoređivali s Noinom arkom, sada sjedi na kopnu ovog svijeta koji prolazi. Ona je lađa našega spasenja i znak je života budućega svijeta. Došašće je vrijeme koje nas ponovno poziva na iščekivanje tog života i, što je najvažnije, priprema za njega.
Trebamo li danas odlučiti zatražiti Isusovu pomoć u tjednima koji su pred nama kako bismo se otresli pospanosti naše zaokupljenosti sobom i iznova poslušali Njegov poziv da “ostanemo budni”?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, kako je ironično da Advent može biti toliko zaposlen da želim spavati samo od umora. Pomozi mi da usporim i ostanem budan uz Tebe.
Prvo čitanje (Pročitaj Iz 2,1-5)
Izaija, prorok, daje nam prekrasnu sliku kraljevstva koje svi čekamo. Židovi su morali naučiti da je njihovo zemaljsko kraljevstvo, sa svojim Davidovim kraljevskim prijestoljem u Jeruzalemu, bilo, kao i Hram, predznak boljih stvari koje dolaze. Izaija nam daje letimičan pogled na ovo slavno kraljevstvo, kojim će sam Gospodin vladati: “Gora Doma Gospodnjeg bit će utvrđena kao najviša gora … svi će narodi teći k njoj.” Kraljevstvo koje dolazi je mjesto gdje će ljudi iz svakog plemena i jezika htjeti biti poučeni o Božjim putovima, kako bi mogli “hodati njegovim stazama”. Iznad svega, ovo će biti kraljevstvo mira: nitko više neće “trenirati za rat”.
Isus je došao uspostaviti ovo kraljevstvo. On sada s neba vlada svojom Crkvom, univerzalnom prisutnošću Njegovog kraljevstva na zemlji. Istinski mir u našim životima počinje sada, kada primimo mir koji nam Isus nudi (koji se tako često ponavlja u svakoj misi). Jednog će dana Njegov mir očito vladati posvuda.
U međuvremenu, možemo reći s Izaijom, u ovo adventsko vrijeme iščekivanja i iščekivanja, “Dođite, hodimo u svjetlu Gospodnjem.”
Mogući odgovor: Nebeski Oče, tako mi dobro zvuči kraljevstvo mira. Pomozi mi da danas tražim Tvoj mir i budi njegova predstraža u ovom nemirnom svijetu.
Psalam (Pročitaj Ps 122,1-9)
Naš psalam daje nam riječi koje pjevamo dok iščekujemo dolazak Kristova slavnog kraljevstva. Svi smo mi sada na putu prema miru, prosperitetu i zajedništvu tog kraljevstva. Kada si postavimo cilj stići tamo – kada se povučemo iz ometanja svakodnevnog života kako bismo život s Bogom cijenili iznad svega – možemo imati veliku radost kao što očekujemo, čak i sada, prebivajući tamo zauvijek: “Hajdemo radosni u dom Gospodnji.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Rim 13,11-14)
Sveti Pavao je kršćanima u Rimu napisao isti poticaj koji je Isus uputio svojim učenicima, da se “probude od sna”. Možemo osjetiti njegovu hitnost dok govori vjernicima “naše je spasenje sada bliže nego kad smo povjerovali … dan je blizu.” Sveti Pavao je povjerovao Isusovim hitnim riječima o spremnosti za dan Gospodnji. Živio je, misionario i umro prije prvoga suda, pada Jeruzalema. Znao je raspored koji je dao sam Isus: jedna generacija (vidi Mt 24,34). Trebali bismo očekivati da se ova stvarnost odražava u njegovim spisima.
Budući da Isusove riječi imaju dvostruko značenje, uvelike nam može pomoći ono što je sveti Pavao napisao ljudima koji bi trebali živjeti s iščekivanjem “dana” Gospodnjeg: “Odbacimo, dakle, djela tame i obucimo se oklop svjetla.” Kakav ohrabrujući izazov za nas dok danas počinjemo našu adventsku sezonu! Sveti Pavao nam daje konkretne primjere ponašanja koje treba “odbaciti”: senzualno samozadovoljstvo (orgije, pijanstvo, promiskuitet, požuda) i sebični ponos (suparništvo, ljubomora). On nas uvjerava da ćemo, ako se “obučemo Gospodinom Isusom Kristom i ne brinemo za tjelesne želje”, biti spremni za Njega kad god dođe.
Trebamo li poslušati savjet svetog Pavla i odlučiti ovo došašće tako da se ponašamo “prilično kao u danu”?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, svaki dan mi donosi iskušenja za sitna djela tame, kao što su nestrpljivost, razdraženost prema drugima, lijenost itd. Pomozi mi da tražim Tvoje svjetlo ovog došašća, dan po dan.
✠
Autor fotografije KaLisa Veer na Unsplash