U četvrtak, 19. lipnja, u krčkoj katedrali biskup Ivica Petanjak predvodio je svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje i ophod s Presvetim oltarskim sakramentom starom gradskom jezgrom.
Biskup Petanjak je u propovijedi istaknuo kako je Isus došao na ovaj svijet da nam bude hrana za vječni život i da ostane s nama na jedan opipljivi način: „da ga možemo vidjeti, okusiti i svojim rukama opipati, držati, gledati i hraniti se“. Napominje kako tu hrano moramo uzimati često jer je „neophodna za normalno kršćansko življenje i djelovanje“.
Drugi poziv koji nam je upućen je da postanemo hrana drugima. „Apostoli vide veliko mnoštvo koje treba nahraniti kao veliki problem s kojim se trebaju suočiti. Tuđa glad, tuđi problemi nas straše, pogotovo kad se očekuje da ih mi riješimo i zato bježimo od njih i odgovornost prebacujemo na drugoga. Isus pak ima rješenje i primjenjuje ga, ali na način da nas čini posrednicima tog rješenja. Ne prihvaća izgovore s naše strane i opravdanja da nemamo za sve, jer želi pobuditi našu vjeru u njega da ako njemu stavimo na raspolaganje ono što imamo da će se on pobrinuti da svi dobiju. On će umnožiti našu darežljivost“.
Biskup se zatim osvrnuo na procesiju s Presvetim sakramentom i njezino značenje. „Nositi Presveto Tijelo Kristovo u procesiji nije tek stara tradicija, običaj kojeg treba njegovati, nego živa Kristova prisutnosti, njegov stvaran, konkretan, vidljivi i opipljivi način da bude među nama i hoda s nama našim ulicama i trgovima. Procesijom svjedočimo da je Isus Krist dio i smisao našeg života, da zajedno s nama hoda, muči se, radi, žuri, raduje se, žalosti se, živi s nama naš život u svakom pogledu. Svojim prolaskom on posvećuje sav naš život i na osobiti način želi biti blizu onima koji zbog bilo kojeg razloga nisu mogli biti dionici cijele euharistije, kao što su bolesnici, stari, nemoćni, oni koji moraju raditi… Važno je u nama pobuditi svijest Kristove svakodnevice s nama. On je svaki dan i svaki čas s nama; On je neodvojivi dio našega života.“
Za kraj biskup Petanjak ističe: „Najvažniji element koji razlikuje Isusa Krista kao kruh od svakog drugog kruha i hrane zemaljske jest u tome što onoga koji se Kristom hrani Krist pretvara u sebe. Mi se Kristu dajemo, a on nama daje svetost. Ako hoćemo živjeti tjelesno i duhovno, vremenito i vječno, na zemlji i na nebu treba nam kruh svakidašnji i kruh nebeski.“
IŽ
