Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je bivši provincijal Hrvatske dominikanske provincije i profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu fr. Slavko Slišković. Suslavilo je šest svećenika, među kojima je bio prior samostana fr. Mario Marinov koji je pozdravio sve nazočne. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pučki pjevači Faroski kantaduri.
Prof. Slišković u propovijedi je istaknuo da se sv. Dominik sav stavio u službu Riječi, osnovavši zajednicu koju je nazvao Redom propovjednika. „Uz opredjeljenje poučavanja Božje riječi bilo je nužno i njezino proučavanje, pa je Dominik već prve članove tek osnovanog Reda slao u najbolja onodobna učilišta na studij kako bi mogli spajati ljudsko znanje s božanskom mudrošću“, protumačio je prof. Slišković.
Navodeći kako životopisci izvješćuju da je sv. Dominik uvijek sa sobom nosio Matejevo evanđelje i Pavlove poslanice od kojih se nije odvajao, dr. Slišković primijetio je da bi se mnoge riječi i zgode iz Matejeva evanđelja mogle primijeniti na svetoga Dominika. Posebno važnom izdvojio je Isusovu zapovijed kad se sažalio nad mnoštvom koje se našlo u pustinji bez hrane, pa je naredio učenicima: ‘Dajte im vi jesti'(Mt 14, 16).
„Dominik je također bio čovjek koji je znao prepoznati glad svojih suvremenika i nastojao ju je utažiti. Glad nije smo tjelesna kategorija, nego je simbol svega onoga što osobi nedostaje kako bi bila sretna i zadovoljna. Čitav Dominikov život može se promatrati kao odgovor na Isusovu zapovijed: ‘Dajte im vi jesti’. On je odgovarao na glad svijeta u doba nepremostivih socijalnih raslojavanja, stalnih sukoba među kršćanskim državama, gradovima i vlastelom, raznih prirodnih nepogoda i epidemija te permanentne opasnosti od ekspanzije islama te širenja brojnih krivovjerja. Utaživao je tjelesnu i duhovnu glad svojih suvremenika, a na kraju životnog puta sa smrtne postelje utažio je glad braće za sigurnošću pred otajstvom smrti, obećavajući kako će im biti korisniji u nebu nego dok je bio na zemlji“, istaknuo je prof. Slišković.
Pojasnio je da je u Dominikovu apostolatu nemoguće ne prepoznati utjecaj Apostola naroda koji je zapisao: „Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu“ (1 Kor 9,19-23). „Dominik se redovito približavao onima kojima je propovijedao te postao ‘suzajedničar’ njihova života. Identificirao se s njima u načinu življenja pa čak i odijevanja. Stoga je netko primijetio kako je ‘živio kao krivovjerci, a naučavao kao Crkva’. Svima je bio sve da ih spasi i stekne za Boga i njegovu Crkvu. Primjerom života svjedočio je ono što govori. To je oznaka apostola“, istaknuo je prof. Slišković.
„Dominik nam je primjer kako otkriti potrebe bližnjih i odgovoriti na njih bez straha od onih koji drukčije govore, misle, žive, odijevaju se i vjeruju. Nije potrebno koristiti silu i strah, nego nježnost, ljubav i blizinu. To nije samo socijalni angažman, nego svjedočenje vjere. Isus nas, naime, poučava da ne možemo graditi odnose s Bogom bez izgradnje dobrih međuljudskih odnosa. Boga se ne može prepoznati na nebu, dok ga se ne prepozna u gladnima, žednima, strancima, bolesnima i utamničenima. Čak nas je poučio kako se odnosom prema takvima određuje i naša vječna sudbina“, zaključio je prof. Slišković.
