Svečanim misnim slavljem 9. lipnja u 18 sati koje je predvodio biskup krčki mons. Ivica Petanjak u suslavlju s domaćim biskupom mons. Petrom Palićem i petnaestak svećenika, proslavljena je svetkovina Marije Majke Crkve, Naslovnice mostarske katedrale. Misi je prethodila pobožnost krunice na katedralnome trgu, ispred Gospina kipa, a molitvu Majci Crkve izrekao je mons. Petanjak.
Ovom je prigodom obilježena i 23. obljetnica vojno-redarstvene operacije „Lipanjske zore“ tijekom koje je oslobođena lijeva obala Mostara i dolina rijeke Neretve. Središnja proslava obilježava se svake godine u Mostaru, svetom misom u katedrali, svečanim mimohodom s ratnim zastavama i kulturnim programom u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače. Na početku misnoga slavlja biskup Petar Palić pozdravio je političke predstavnike hrvatskoga naroda i obitelji poginulih hrvatskih branitelja.
Predvoditelj misnoga slavlja mons. Petanjak je u svojoj propovijedi, koju donosimo u cijelosti, rekao sljedeće:
„Ova Jubilejska sveta godina prebogata je teološkim i vjerskim sadržajima jer su se poklopile i druge velike obljetnice kao što je 1700. godina od prvoga velikog Ekumenskog koncila u Niceji, 325. godine. To je prvi Koncil nakon što je Crkva prestala biti progonjena, a na njemu su sudjelovali i mnogi biskupi koji su na svome tijelu nosili ožiljke progonstva i mučeništva. Ove je godine i 60 godina od završetka Drugoga vatikanskog koncila, 1965. godine. Niceja je prvi veliki Koncil, a Drugi vatikanski je zadnji veliki Koncil. Kad god se na tako velikim koncilima raspravlja o Bogu, o Presvetom Trojstvu, o odnosima koji vladaju unutar božanskih Osoba Presvetoga Trojstva, onda se mora raspravljati i o Blaženoj Djevici Mariji i o Crkvi. Kakvi odnosi vladaju između božanskih Osoba i Blažene Djevice Marije, kakvi odnosi vladaju između nas i Boga, između nas i Marije?
O Mariji kao Majci Crkve govori već sveti Augustin kad govori o Mariji kao Majci udova Kristovih, a udovi Kristova tijela smo mi Crkva. Zatim papa sveti Lav Veliki koji kaže: „Ako je Marija rodila Krista kao Glavu Crkve, onda je rodila i cijelo tijelo Kristovo, a to smo mi, Crkva. Mi smo tijelo Kristovo, a Krist naša glava. Spomenuo sam Drugi vatikanski koncil. Kad je Koncil raspravljao o Crkvi, tada je raspravljao i o ulozi Blažene Djevice Marije i to u osmome poglavlju konstitucije „Lumen gentium“ i makar sam naziv Marija Majka Crkve nije ušao u taj koncilski dokument, papa Pavao VI., zaključujući treći dio radova Koncila, 21. studenoga 1964., na svečani je način objavio: „Proglašavamo Presvetu Mariju Majkom Crkve, to jest cijeloga Božjeg naroda, kako vjernika, tako i pastira koji je zovu Preslatkom Majkom i želimo da tim ljupkim imenom od sada pa ubuduće Djevica bude još više čašćena i zazivana od cijelog kršćanskog puka.“
Papa Pavao VI. je službeno uveo taj naslov 1964. godine i makar to nije dogma Crkve, mnogi kažu da ono što je za papu Pija IX. bila dogma o Bezgrješnom začeću BDM, za Pija XII. dogma Marijina uznesenja na nebo, to je za Pavla VI. Marija Majka Crkve. A onda je papa Franjo 2018. godine odredio da ovo bude obvezatan spomendan za cijelu Crkvu i da se slavi u ponedjeljak nakon Duhova da bi se tako još jače naglasila Marijina povezanost s Crkvom koja je rođena na Duhove.
Što to konkretno znači kad se spusti u naš kršćanski život? Očito treba tražiti dodirne točke između Marije i Crkve. Vidjeti Crkvu u Mariji i Mariju u Crkvi. Te dvije stvarnosti su nerazdruživo povezane. Marija je dio Crkve. Nije izvan Crkve i nije iznad Crkve, ali cijela Crkva, pod čime podrazumijevamo nas kao Božji narod, u Mariji gleda ostvarenje onoga za čim žudi i čezne cijela Crkva, a to je da dosegnemo slavu vječnoga života u Kraljevstvu nebeskom, da i mi očišćeni od svakoga zla, nevolje i grijeha sudjelujemo u proslavi Slavne Crkve. Marija je Majka Crkve jer je Majka Krista koji je glava Crkve. Radi se ovdje o redu milosti, ne tjelesnosti. Isusu je Majka na fizički način, a nama, Crkvi, na duhovan
način.
Marija kao Majka nije u Crkvi prekriženih ruku. Ona prinosi rastu Kraljevstva Božjega u svijetu. Ona kao dio te Crkve aktivno sudjeluje u njezinoj svetosti i želi da ta Crkva ide naprijed, da se ostvaruje. To se vidi po njezinim interventima i po ulozi za vrijeme svadbe u Kani Galilejskoj i na Golgoti pod križem, kad ona s raspećem svoga Sina ne napušta scenu nego umjesto Isusa dobiva Ivana i nastavlja pripadati Crkvi i s tom Crkvom ili tom zajednicom Isusovih učenika čeka u molitvi Duha Svetoga. Zato se može reći da je u odnosu na Krista, Marija majka i učenica, a u odnosu na Crkvu, Marija je majka i učiteljica. Kao majka i učenica, ne razumije puno toga što joj se događa u životu, a u povezanosti je s Isusom Kristom, i zato sve te događaje pohranjuje u svome srcu i razmišlja o njima i pokušava ih razumjeti u nekim drugim događajima, a u odnosu na nas ona kao majka i učiteljica nas vodi prema Kristu, usmjerava nas prema Kristu, uči nas kako slušati Krista i kako učiti od njega, a Krist nas vodi k Ocu nebeskom.
Prema Ivanovu evanđelju Marija je izgovorila samo jednu rečenicu i to na svadbi u Kani Galilejskoj, na početku Isusova javnog djelovanja. Kad je nestalo vina, ona kaže poslužiteljima stola: „Učinite sve što vam Isus kaže!“ To je Marijina oporuka i to je Marijina poruka svima nama, cijeloj Crkvi i svijetu: „Učinite ono što vam Isus kaže!“ Marija nas uči kako Krista slušati. Ne raspravljaj se s Isusom, ne traži objašnjenja, ne traži tumačenja, nego ga slušaj. Ako je on nešto rekao, učini kako je rekao i gotovo. On zna što je rekao, a ti poslušaj makar ne razumiješ. Shvatit ćeš kasnije, kao i Petar na Veliki četvrtak kad ne želi da mu Krist opere noge, a on mu kaže: „Ti ne razumiješ što ja činim, ali dopusti da učinim to, a ti ćeš kasnije shvatiti.“ Nadoći ćeš ti, ali ti treba vremena. Bitno je da slušaš i poslušaš.
Marija je slušala Isusa i u svome srcu pohranjivala njegovu riječ i u razmišljala o njoj. I kad se na koncu Isusova života našla pod njegovim križem, Ivan kaže: „Majka njegova je stajala pod križem.“ Sve je rečeno u tome: stajala, stajati.
Za razliku od njegovih učenika i tolikih drugih koji su se razbježali, Marija nije pobjegla nego je stajala pod križem. Ostala je pod križem. Marija stoji i šuti. Marija ne postavlja pitanja, ne buni se, ne protestira. Ono što je rekla poslužiteljima na početku u Kani Galilejskoj: „Što god vam kaže, učinite!“, ona sama to sada čini. Stoji pod križem i šuti. Od Isusova začeća i rođenja u Betlehemu do križa na Golgoti, Marijina je vjera dozorila, postala je zrela. Tu pod Kristovim križem ona je sada ponovno pozvana kao prije 33 godine kad je začela Isusa, da Bogu ponovno kaže: „Evo me! Neka mi bude kako si ti odredio.“ Tada je svoj „Evo me!“ izrekla riječima, a sada svojim stavom, svojim stajanjem po križem. Nema bježanja od križa, nema protestiranja zbog križa, nego prihvaćanje križa. Tu je Marijina poruka nama, nje kao Majke naše, kao Majke Crkve: Marijino „Evo me“ nije rečeno jednom zauvijek, nego taj „Evo me“ raste s njom, raste s brojem njezinih godina, dozrijeva kroz događaje života, uzevši i križ Kristov, da bi sada pod križem Kristovim uistinu postala prava Majka ne samo Isusova nego svih onih koji njemu pripadaju.
Marija kao Majka Crkve pomaže nam razumjeti i shvatiti da kršćanski život može rasti, napredovati i donositi urod, donositi plod samo ako ide preko križa. Bez križa nikad ništa od nas ne bi bilo. Nikada na svoje noge ne bismo stali, nikada nikakav rod i porod ne bismo rodili ni ostvarili. Zvati se majkom, zvati se ocem, može samo onaj koji je nešto rodio i ostvario u porođajnim bolima, kroz vatreno krštenje. Kad smo bačeni u vatru, nema više izlaska, nema bježanja, nema uzmicanja, nego stajati, stati i ostati bez okretanja. Amen.“
Na koncu misnoga slavlja župnik don Josip Galić pozdravio je nazočne vjernike, osobito župljane katedralne Župe te im čestitao svetkovinu. Biskupu Petanjku darovao je knjigu don Bojana Ivešića „Izvješće mons. Josepha Patricka Hurleya o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947.“ koja je posebno dragocjena župljanima Čuline katedrale kako mostarsku katedralu u narodu nazivaju. Misno slavlje pjevanjem je pratio Katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića, a za orguljama je bio don Luka Cvitanović, župni vikar Župe Gradina.
(kta)
