Srednjobosanska župa Zavidovići, koja se nalazi u Žepačkom dekanatu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, proslavila je 19. ožujka svetkovinu sv. Josipa koji je nebeski zaštitnik te župne zajednice i župne crkve. Za ovogodišnju proslavu župa se pripremala trodnevnicom tijekom koje su misna slavlja predvodili vlč. Josip Knežević, vlč. Marko Lacić i fra Željko Brkić.
Mnoštvo vjernika iz cijelog žepačkog kraja okupilo se u Zavidovićima, gradu koji imaju jednu od najljepših župnih crkava u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Riječi dobrodošlice i zahvale pristiglim svećenicima i vjernicima, kako iz tog dijela Žepačkog dekanata tako i izvan njega, izrekao je zavidovićki župnik vlč. Stipo Knežević koji je tijekom minuloga Domovinskog rata kao župnik župe Radunice, skrbio i za jedan dio župe Zavidovići (Debelo Brdo i Krtošići) te cijelo vrijeme rata i dobrog dijela poraća iz Radunica, preko župe Lug-Brankovići, skrbio i za župu Maglaj.
Središnje euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Matija Šimić, bivši župnik iz obližnje župe župe Lug-Brankovići, a sada župnik župe Novo selo/Balegovac u Bosanskoj Posavini. U svojoj propovijedi vlč. Matija, ovogodišnji zlatomisnik kako je rekao, okupljenim štovateljima sv. Josipa uprisutnio je najbitnije vrline tog velikana među svecima u kojega se vjernici mogu ugledati i slijediti ga, ali i moliti njegov moćni zagovor za današnje vrijeme kako u obiteljskom, tako i u vjerničkom življenju.
U svojoj propovijedi, između ostalog, kazao je: „…Odmah u uvodnom dijelu ovog razmišljanja nametnula se tema svetac i svetost. Jedno bez drugo nema snagu, nego jedno u drugom predstavljaju smisao i sadržaj saveza čovjeka s Bogom jer samo Bog može posvećivati. A posvećuje samo one osobe koje su u savezu savez očuvale. E, tu sada čovjek ima muku i poteškoću u nasljedovanju Kristove preporuke koja kaže: ‘Budite sveti kao što je svet otac vas nebeski…’ Sveti Josip je prvi novozavjetni izabranik i svetac Božji koji prihvaća volju Očevu. Bog mu postaje, i ostaje, konstanta kojoj on potpuno vjeruje. Dakle, Bog se za Josipa pobrinu i Josip se pobrinuo za Boga, obojica su u savezu. Obojica trebaju jedan drugoga. Divno, u tome i jest punina saveza, saveza koji ima ime – ljubav…. Svatko od nas u naravnom životu traži savez, traži uporišnu točku, traži konstantnu. To može biti bračni drug, ali ne mora; to može biti svećenik svećeniku, ali ne mora; to može biti političar političaru, ali ne mora; to može bit prijatelj prijatelju, ali ne mora. Konstanta u savezu je nepromjenjiva ljubav…“
Svoju propovijed vlč. Matija završio je riječima da su vjernici pozvani biti ono što jesu – Božja stvorenja, uz ponudu da budu i Božja preobražena i otkupljena djeca.
Nakon euharistijskog slavlja za svećenike i redovnice pripremljen je objed u župnoj kući, a za sve okupljene i pristigle vjernike iz drugih župnih zajednica žepačkog, zeničkog i novotravničkog kraja na prostoru ispred župne crkve organizirano je prigodno druženje uz novotravničke tamburaše i uz šargiju.
(kta)
