Svetkovina Uzašašća proslavljena u kapeli Svećeničkog doma u Đakovu

Misu su koncelebrirali pomoćni biskup Ivan Ćurić, kotorski biskup u miru Ilija Janjić, ravnatelj Doma vlč. Petar Vidović, svećenici središnjih nadbiskupijskih ustanova, župnik i župni vikar đakovačke Župe Svih svetih i svećenici korisnici Doma na čelu s umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakićem. Evanđelje je navijestio mr. Stjepan Matezović, duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu. Nadbiskup je homiliju istaknuo da se „ovom svetkovinom slavi osvajanje neba. Isusa koji se vraća Ocu, ali s našom ljudskom naravi.

Uskrsli i na nebo uzneseni Isus otvorio nam je svima vrata neba.“ O Isusovu uzašašću je pojasnio: „Uzlazeći na nebo Isus se nije bojao cjelokupnu svoju misiju, svoje poslanje, evanđelje i spasenje svijeta staviti učenicima u ruke. To je ogromno Isusovo povjerenje prema učenicima. Povjerenje je to koje iziskuje najveću odgovornost.“ Obraćajući se korisnicima Doma nadbiskup je tumačio da poslanje koje su primili, naviještanje evanđelja i suradnju u spasenju svijeta sada ostvaruju kao umirovljenici u Svećeničkom domu.

A to je ne samo prostor stanovanja nego i prostor u kojemu oni i dalje ostvaruju svoje svećeničko poslanje i svjedoče vrednote neba, svjedoče svojim životom, pojasnio je. Nadbiskup je rekao da je to drugačije naviještanje nego li je bilo u aktivnoj svećeničkoj službi, ali ništa manje odgovorno, vrijedno i važno. „U Božjim očima ni jedna etapa ljudskog života nije manje važna, nije nevažna, a posebno to nisu starački dani jer upravo u staračkoj krhkosti u iskustvu vlastitih granica bolesti u osobnom trpljenju i patnji čovjek može dublje susresti Boga“, protumačio je.

Govoreći o prihvaćanju poteškoća, vlastitih slabosti i trpljenja nadbiskup je ohrabrio umirovljene svećenike riječima da one nisu znak poraza nego znak duboke vjere i povjerenja da Bog djeluje i onda kad čovjek više ne može. „Prihvaćanje je da ne činim nešto ja, i da kao svećenik nisam činio ja nego da je Bog činio po meni. I starost nije čekanje kraja nego vrijeme ljudskog, kršćanskog i svećeničkog sazrijevanja“, pojasnio je.

Zaključujući homiliju nadbiskup je rekao svećenicima: „Vaša starost i slabost draga braćo nisu, ne smiju biti i ne mogu biti teret Crkvi ili našoj nadbiskupiji nego su doista naše istinsko blago jer vaša tiha vjernost, strpljenje, prihvaćanje vlastitih granica, odustajanje od sebe, prikazivanje patnje Bogu imaju snagu zagovora. Crkva i ova nadbiskupija vas trebaju ne manje nego u godinama vaše pune snage i pastoralne zauzetosti. Vi ste i sada u službi evanđelja i u službi Isusa Krista.

Prava veličina očituje se u sposobnosti da se čovjek uzdigne iznad vlastitih zasluga, da prihvati ograničenja bez ogorčenosti, bez nezadovoljstva i mrmljanja i da pronađe mir u Bogu koji je jedini dostatan.“ Na kraju misnoga slavlja nazočnima se obratio i ravnatelj Vidović. Rekao je da je svetkovina Uzašašća ohrabrenje svima da unatoč svakodnevnim poteškoćama i starosti i bolesti nastave aktivno svjedočiti Kristovo evanđelje i spremno utjelove ljubav i milosrđe u svakodnevnom životu, u običnosti svojih dana prepoznaju bezbroj milosnih trenutaka. Na misnom slavlju pjevali su svećenici korisnici doma predvođeni vlč. Vinkom Brezovarom uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. } } } }