Kršćanski život je hodočašće dok smo na ovoj zemlji.
Valentinovo je ove godine nešto drugačije jer pada na Čistu srijedu. No, za razliku od naše zapadne braće, kod nas na Istoku korizma je već u punom jeku. U istočnoj kršćanskoj tradiciji postoji vrijeme pripreme koje počinje mnogo prije korizme.
Nedjelja carinika i farizeja (21. siječnja 2024.)
Ova priprava počinje četiri nedjelje unaprijed Nedjeljom carinika i farizeja. U ovu nedjelju čita se priča iz Luke 18,9-14, a u tom tjednu nema posta ni nemrsa, pa ni srijede ni petka, što je običaj na Istoku. Umjesto toga, ovih dana trebamo “biti poput carinika”. Mi nemamo pobožnost farizeja, već nam je potrebna pokajanje carinika.
U ovu nedjelju pjevamo:
Bježimo od oholosti farizejske!
I učite se poniznosti iz carinikovih suza!
Kličimo našem Spasitelju,
Smiluj nam se,
Jedini Milostivi!
Znamo da čovjek samo po Bogu može postiti, pa se ne bismo trebali ponositi postom cijele godine. Tijekom ovog tjedna i ovog vremena neposta naše potpuno oslanjanje na spasonosnu snagu Križa počinje nas usmjeravati u pripremi za Veliki post.
Nedjelja sina razmetnoga (28.1.)
Sljedeća nedjelja je Nedjelja izgubljenog sina kada se čita Luka 15,11-32. U propovijedi upućenoj duši koju je za ovu nedjelju napisao sveti Efrem Sirijac, čitamo:
Ova priča je upućena nama! Vidite li koliko je toga riješilo to što se sin nije posramio? Razumijete li Očevu dobrotu? I ti, Dušo: ne oklijevaj. Kucanje! Trebaš li nešto? Pričekajte na vratima i dobit ćete sve što vam treba.
U istočnoj tradiciji, korizma se ponekad naziva “Morska”. Krećemo na plovidbu, a nedjelja sina razmetnoga nas stavlja u luku. Sveti Efrem Sirijac to prepoznaje i kaže:
Odmarate li se u luci? Ne obaziri se na valove, da te nadolazeća oluja ne odvuče, iznenada, u morske dubine. Tada ćete početi govoriti, uz stenjanje, Došao sam u dubinu morsku i oluja me bacila. Umorna sam od vike i grlo mi je promuklo (Psalam 68,3-4). Jer morski je bezdan doista Had, po Gospodinu, koji je rekao da je velika provalija između pravednika i grešnika (Luka 16,26).
Stoga, nemojte sebe osuditi na taj ponor. Oponašajte izgubljenog sina. Napustite grad koji je u gladi. Ostavite bijedu svinja.
U ovu nedjelju podsjećamo se da smo se „hranili mračnim i svinjskim mislima kada smo, poput Rasipnika, [we] ostavio te, Spasitelju, i otišao u daleku zemlju.”
Mesna nedjelja (4. veljače)
Nastavljajući s ovom slikom putovanja preko mora. Sljedeće nedjelje počinje proces odbacivanja onih stvari koje bi nas mogle opteretiti i učiniti brod preteškim u slučaju oluje. Ova nedjelja naziva se nedjelja posljednjeg suda, poznata i kao nedjelja mesna. Kao što je i pravo značenje karnevala carne vale, Meatfare je “oproštajno meso”. Korizma neće početi u punom jeku, ali je ova nedjelja posljednji dan kada se jede meso, a sljedeći tjedan posvećen je konzumiranju mliječnih proizvoda koji su ostali u kući.
U ovu nedjelju podsjećamo se da dolazi Sud. Ali mi idemo prema Križu. Vjernici pjevaju:
Kad ti, Bože, dođeš na zemlju sa slavom,
Sve će stvari drhtati
I rijeka vatre teći će pred Tvojim sudbenim stolom;
Knjige će se otvoriti i skrivene stvari otkriti!
Tada me izbavi iz ognja neugasivog,
I udostoj me stati Ti s desne strane, pravedni Suče!
Ploveći preko vatrene rijeke, korizmenoga mora, putujemo do sudačke stolice.
Sirna nedjelja (11. veljače)
Posljednja nedjelja prije korizme naziva se nedjelja proštenja ili sirna nedjelja. I kao što smo prošli tjedan rekli zbogom mesu, danas se opraštamo od svih mliječnih proizvoda do Uskrsa. Na današnji dan prisjećamo se izgona Adama i Eve iz raja i kako smo baštinici smrti i raspadljivosti po istočnom grijehu.
U ovu nedjelju navečer slavi se posebna služba zvana Večernja oproštenja. Otpust na Večernjim molitvama je izuzetno lijepa služba. Na kraju Večernje, vjernici se postrojavaju kako bi se poklonili ikoni, a zatim padaju ničice pred svećenikom i govore: “Oprosti meni grešnome”. Na što svećenik odgovara: “Bog je taj koji oprašta. Oprosti mi.” Zatim, opet, vjernici odgovaraju: “Bog oprašta.” Nakon ovoga naprijed-natrag sa svećenikom, vjernici ponavljaju točnu razmjenu sa svakim članom župe, mladima i starima.
Korizmeno more
Ove godine toplo preporučam da, bez obzira na nečiji liturgijski obred, usvojimo ovu analogiju “korizmenog mora”. Kršćanski život je hodočašće dok smo na ovoj zemlji. Mi smo putnici, nismo od ovoga svijeta; ovo mjesto nije naš dom. Na putovanje na koje idemo ne možemo ponijeti ništa od svojih ovozemaljskih stvari. Umjesto toga, moramo odbaciti sve što imamo kako bismo sigurno putovali.
U bizantskom Orthos na Duhove pjevaju vjernici:
Ploveći po moru uzburkanom svjetovnim brigama, zahvaćen usred svojih grijeha i bačen čudovištu koje proždire duše, poput Jone, vapijem ti, Kriste: izbavi me iz ovog smrtonosnog ponora!
Ovaj hvalospjev odražava naše stanje u ovom životu, a korizma je mikrokozmos putovanja.
