Ovu posljednju nedjelju u došašću imamo živi primjer kako najbolje primiti Gospodina kada dođe.
Evanđelje (Pročitaj Lk 1,39-45)
Naša nedjeljna evanđelja u došašću dala su nam mnogo pouka o tome kako se pripremiti za dolazak Gospodinov. Isus nam je rekao koliko je važno biti budan i budan, kako ne bismo dopustili da nas taj dan “iznenadi kao zamka” (vidi Lk 21,34). Ivan Krstitelj nas je učio da trebamo paziti na svoj grijeh i biti aktivni u njegovom prevladavanju. Podsjetili smo se da iu ovom pokorničkom vremenu trebamo paziti na riječi svetog Pavla: Radujte se! Danas imamo drugačiju pripremu: gledamo kako se odvija scena koja nam pokazuje prve ljudske reakcije na Gospodinov posjet, i puna je mudrosti za nas kako se došašće bliži kraju.
Ovo nam je vrlo poznata scena. Nakon Navještenja Marija posjećuje svoju rođakinju Elizabetu, koja je čudesno trudna s Ivanom Krstiteljem, koji će pripraviti put Gospodinu. Čim je Marijin pozdrav dospio do Elizabetinih ušiju, dijete u njezinoj utrobi “zaigra od radosti”, a ona se “ispuni Duhom Svetim”. Trebamo se prisjetiti da su Elizabeta i Zaharija ranije opisani u Evanđelju svetog Luke kao “pravedni pred Bogom, vršeći besprijekorno sve zapovijedi i uredbe Gospodnje” (vidi Lk 1,6). Znamo da kada je Gabrijel posjetio Zahariju dok je služio u Hramu kako bi objavio vijest o rođenju Ivana, Zaharijina vjera ga je iznevjerila. Nije vjerovao da se nemoguće može dogoditi, a za kaznu je izgubio sposobnost govora. Moramo se zapitati je li Elizabeta, kada joj je Zaharija priopćio što joj je rekao anđeo, bila lakovjernija. Ovdje ona odmah prepoznaje Mariju kao “majku [her] Gospodar.” Ovdje nema nevjere u ovu ženu ispunjenu Duhom.
Elizabeta blagoslivlja i Mariju i plod utrobe Marijine u svom pozdravu vođenom Duhom. Kako nam je ovo divna uputa! Vodi nas sve do Postanka, kada se Bog zavjetovao da će pobijediti svog neprijatelja, zmiju, “žena” i “njezino sjeme” jednog dana završiti bitku započetu u Edenu. Elizabeth prepoznaje da su se sada pojavili. Njezin je odgovor izraz zahvalnosti koja dolazi iz poniznosti. Iako je i sama puna Duha Svetoga, pita se: “Kako mi se to dogodilo da je majka moga Gospodina došla k meni?” Ona kaže Mariji da je dijete u njezinoj utrobi odgovorilo u radosti samo na zvuk Marijina glasa. Zahod, u materniciprepoznao je da je u sada trudnoj Mariji pokrenut Božji plan spasenja za cijeli ljudski rod.
Pogledajte kako Elizabeta hvali Marijinu vjeru: “Blago tebi koja povjerova da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin.” Elizabeta je, naravno, na vrlo stvaran način znala težak ispit vjere koji dolazi kada se od nas traži da vjerujemo u nemoguće. Dugi period nijemosti njezina supruga bio je svakodnevni podsjetnik. U Edenu je propala i vjera Adama i Eve. Nisu vjerovali Božjoj riječi o zabranjenom voću. Ima izvrsnog smisla (da, igra riječi) da prva osoba koja primi “ženu” i “njezino sjeme” veliča ženino vjera. S vremenom će vjera ženinog “sjemena” biti ispitana do krajnjih granica, ali Njegova, kao ni vjera Njegove majke, neće iznevjeriti.
Dakle, što učimo iz ovog prizora dok se približavamo slavlju Gospodinova Prvog Došašća i strpljivo čekamo Njegovo Drugo Došašće? Elizabeta nas uči da kako bismo ga ispravno primili, trebamo biti u stanju milosti (“ispunjeni Duhom Svetim”), voljni podnijeti grijeh koji nas odvraća od Božje ljubavi. U svom blagoslovu “žene” i “njezinog sjemena” (sada “ploda”) iz Postanka, Elizabeta nas podsjeća da bez obzira koliko dugo traje ili što se događa u povijesti koja nas pokreće kroz vrijeme, Bog će zadržati sve Njegova obećanja nama. U svojoj zahvalnoj poniznosti, ona nam daje primjer ispravnog držanja ljudi poput nas dok iščekujemo Gospodinov pohod. Znamo da nismo dostojni primiti Isusa, niti da On uopće uđe pod naš krov, ali puni smo zahvalnosti što je odlučio doći i izliječiti nas. U svojoj hvali Marijinoj vjeri, ona nas potiče da odlučno činimo ono što je Marija učinila na Navještenju – povjerovala je i prihvatila Božje obećanje i otišla “u žurbi” ispuniti svoj poziv da ga dijeli s drugima. Konačno, ne možemo propustiti odjek radost ove scene. Jesmo li sada, nakon četiri tjedna došašća, spremni ponovno radosno prihvatiti Isusa i Mariju u našim životima ovoga Božića? Elizabeta nam daje riječi koje su nam potrebne: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!”
Mogući odgovor: Nebeski Oče, pomozi mi da s radošću i pouzdanjem u sva Njegova obećanja dočekam Tvoga Sina.
Prvo čitanje (Pročitajte Mihej 5,1-4a)
Ovdje je jedno od velikih mesijanskih proročanstava Starog zavjeta. U njemu vidimo buduću pojavu majke (“ona koja će roditi, rodila je”) i veličanstvenog pastira za Izrael. Ovaj događaj, “čije je podrijetlo od davnina” će se održati u malom gradu Betlehemu. Pozornica je spremna! Dijete će rasti i voditi svoj narod “snagom Jahvinom, u veličanstveno ime Jahvino.”
Prilikom svog prvog dolaska, Isus je bio skromno dijete rođeno u siromašnoj obitelji, sin tesara. Vršio je svoje djelo u velikoj poniznosti i umro sramotnom smrću. Međutim, grob Ga nije mogao zadržati. Uskrsnuo je u slavi, otišao u slavi i vratit će se u slavi koja će “doći do krajeva zemlje; On će biti mir.” Došašće nas je naučilo da oba Njegova dolaska održavamo živima u našim srcima i mislima. Isus još nije završio s ovim svijetom.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, Ti se iz ljubavi želiš vratiti na ovaj svijet. Pomozi i meni da imam tu istu ljubav.
Psalam (Pročitaj Ps 80,2-3, 15-16, 18-19)
Ovdje nalazimo čežnju Izraela za njihovim Mesijom. Psalam oplakuje nevjernost Božjeg naroda koja ih je odvratila od Njega: “Gospodine, učini da se tebi obratimo.” Također izražava najdublju želju „loze [God’s] desnica podmetnula”, koju danas pjevamo u odgovoru: “Daj nam da vidimo Tvoje lice i bit ćemo spašeni.”
Poraženi narod znao je da im je Bog jedina nada: “Probudi svoju moć i dođi da nas spasiš.” Izraelci su vjerovali da ako ih samo Bog posjeti, “Tada se više nećemo povući od tebe.”
Dakle, Bog je uslišao njihov vapaj. Stoljećima nakon što je ovaj psalam napisan, “Sin Čovječji”, koji je došao ispraviti stvari, ležao je u jaslama u Betlehemu, otkrivajući Božje lice. Uskoro ćemo proslaviti taj dolazak; reći ćemo ovom Djetetu: „Daj nam novi život i zazvat ćemo Tvoje Ime.
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (pročitati Heb 10,5-10)
Ovo nas čitanje podsjeća zašto je “Krist došao na svijet”. Došao je učiniti ono što nitko u Izraelu nikada nije mogao niti je mogao učiniti: savršeno se pokoravao Božjem zakonu. Stoga bi On mogao biti savršena žrtva za grijeh. Stari zavjet propisuje životinjske žrtve za grijeh, ali one su bile samo priprema. Isus je došao na svijet da nas izbavi iz ropstva grijeha i smrti. Njegova je bila spasilačka misija. Ipak, učinio je puno više od spašavanja kada se ponudio u naše ime: “Posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.” “Posvećen” znači biti odvojen za sveto djelo. Riječ je o starozavjetnom izrazu kojim se označavaju osobe ili predmeti posvećeni svećeničkom, liturgijskom radu. Isusovo poslanje također je bilo poslanje obnove i obnove. Kada slavimo rođenje Spasitelja, slavimo i njegovo rođenje kao i svoje. On nam je omogućio da se nanovo rodimo za život odvojen za Boga.
“Dođi, Gospodine Isuse.” Čekali smo Vas.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, u ovoj novoj liturgijskoj godini znam da si me pozvao na svoje djelo. Molim vas pomozite mi da se ponovno posvetim tome.
Slika iz Wikimedia Commons
