Isus je rekao mnoštvu koje ga je slušalo na gori da njihova pravednost mora “nadmašiti pravednost pismoznanaca i farizeja”. Zašto?
Evanđelje (Pročitaj Mt 5,17-37)
U svojoj Propovijedi na gori, Isus je svojim sljedbenicima dao proširene, detaljne upute o životu u Božjem kraljevstvu. Započeo je s Blaženstvima, opisujući “blaženstvo” izrazima koje oni koji su Ga slušali nikada prije nisu čuli. Da ne počnu misliti da On potpuno preokreće sve što su znali o životu kao Božji narod, Isus ih je umirio: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili proroke. Nisam došao ukinuti nego ispuniti.” Što je mislio?
U ovoj propovijedi Isus otkriva da je Božji zakon uvijek usmjeren na srce. Trebao je voditi Njegov narod u istinsku pravednost i, stoga, u istinsku sreću. Međutim, u svojoj dugoj povijesti Židovi su naučili koliko je teško držati se zakona na taj način, iz srca. Njihova je poslušnost bila eksternalizirana (kada je uopće postojala) do te mjere da su u Isusovo vrijeme vjerske elite (pismopisci i farizeji) redovito bile krive za licemjerje i srca toliko tvrda da nisu mogli prepoznati Isusa kao Božjeg Mesiju. Ovaj problem, naravno, nije nastao preko noći. Stotinama godina ranije, prorok, Jeremija, je objavio da će Bog jednog dana sklopiti novi savez sa svojim narodom, jer oni tako jadno nisu uspjeli održati prvi: “Ali ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon onih dana, govori Gospodin: Zakon svoj stavit ću u njihovu nutrinu i napisat ću ga na srca njihova” (vidi Jer 31,31-34). U Govoru na gori Isus počinje objašnjavati što to obećanje znači.
Koristeći frazu “čuli ste da je rečeno”, više puta, Isus nam govori da obdržavanje Božjeg zakona mora započeti u srcu, u potpunosti prihvaćajući namjeru zakona, kao i njegovo specifično usmjerenje. Stoga je zakon koji zabranjuje ubijanje vanjski izraz unutarnjeg zakona usmjerenog na ljubav i poštovanje prema bližnjemu. Nije dovoljno suzdržati se od ubijanja nekoga tko nam je učinio nepravdu. Dopustiti da gnjev tinja u nama, donositi sudove o ljudima, pa čak i verbalno ih klevetati, sve to krši namjeru zakona protiv ubijanja (ubojstvo počinje u srcu). To je sigurno pravednost koja “nadmašuje pravednost pismoznanaca i farizeja”.
Isus komentira druge dijelove zakona, i Deset zapovijedi (“ne čini preljuba”) i Mojsijev zakon. Potonji su bili privremeni propisi koje je Mojsije dao da upravljaju nacionalnim životom Izraela, poput razvoda; bile su namijenjene obuzdavanju grijeha kod ljudi tvrdog srca. U svakom slučaju, On gleda u srce, a ne samo u vanjsko ponašanje. Ako su se ljudi koji su ga slušali počeli pitati kako su njihova srca ikada mogla biti dovoljno dobra da žive na ovaj način, onda je Njegova propovijed pogodila metu.
Isus je došao kako bi nam omogućio da vidimo koliko smo svi očajnički trebali Boga da održi obećanje dano preko Jeremije tako davno. Novi savez u Njegovoj Krvi daje nam novo srce, jer u krštenju primamo Božjeg Svetog Duha. On je snaga preobrazbe u nama, Duh ljubavi koji nam daje oči da vidimo da je istinska ljubav prema Bogu i bližnjemu, kako u našim srcima tako i u našem ponašanju, put u život i sreću.
Božji zakon više nije zapisan na kamenim pločama. Isus je ispunio i preobrazio taj zakon, tako da ga sada Duh Sveti upisuje u naša srca i omogućuje nam da ga držimo. Nada!
Mogući odgovor: Nebeski Oče, znam da želiš moju ljubav u svemu što tražiš od mene, a ne samo u legalizmu pridržavanja pravila. Kakva je to razlika.
Prvo čitanje (Pročitaj Sir 15,15-20)
Sirah nam opisuje izvanrednu odluku koju svako ljudsko biće mora donijeti: “Pred ljudima su život i smrt, dobro i zlo, dat će mu se što god izabere.” Bog uvijek želi da biramo dobro: “Nikome ne zapovijeda nepravedno, nikome ne daje dozvolu za grijeh.” Ipak, jasno je da je Bog stvorio čovjeka kao slobodno stvorenje koje mora odlučiti “držati zapovijedi” i “pouzdati se u Boga”. Isus preuzima ovu istinu, također, kasnije u Govoru na gori. Nakon što je iznio upute kako živjeti na Božji način, On završava svoje učenje velikim izborom: “Svatko, dakle, tko čuje ove Moje riječi i vrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi svoju kuću na stijeni … svatko tko čuje ove moje riječi, a ne izvrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi svoju kuću na pijesku” (vidi Mt 7,24-27).
Kako možemo dobro izabrati? Izabravši Isusa, koji je Put, Istina i Život.
Mogući odgovor: Nebeski Oče, svaki novi dan donosi mi novi niz izbora. Molim te, pomozi mi izabrati dobro i odbaciti zlo, iz ljubavi prema Tebi.
Psalam (Pročitaj Psalam 119:1-2, 4-5, 17-18, 33-34)
Psalmist pjeva svoju želju za Božjom pomoći da “hodi po zakonu Gospodnjem” i tako upozna istinsko blaženstvo. Evo čežnje pravog Izraelca – čuvati Božji zakon iz srca: “Daj mi razboritost da čuvam tvoj zakon i držim ga svim srcem.” Upravo tu želju Isus preuzima i objašnjava u našem evanđelju. Oni koji istinski ljube Boga znaju da je život u Njegovom kraljevstvu mnogo više od pukog držanja pravila: “Blago onima koji drže odredbe Njegove, koji Ga traže svim srcem.” Naša poslušnost Njegovom zakonu mora proizaći iz naše velike gladi za samim Bogom – da Ga upoznamo, volimo i ugodimo mu. Tada ćemo znati istinitost naše antifone: “Blagoslovljeni oni koji slijede zakon Gospodnji.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Kor 2,6-10)
Sveti Pavao piše svojim prijateljima o mudrosti koja nije “od ovoga doba”. Božja mudrost postavlja na glavu mudrost ovoga svijeta. To je gotovo ista stvar koju čini Propovijed na gori, počevši s Blaženstvima. Život Božjeg kraljevstva može se razumjeti i živjeti samo “po Duhu. Jer Duh ispituje sve, čak i dubine Božje.”
Sveti Pavao nas uvjerava da koliko god ovaj život u Kraljevstvu izgledao težak – težak jer nas košta svega – u njemu je velika nagrada: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i što ne uđe ljudsko srce, ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube.” Tko može odoljeti ovakvom obećanju?
Mogući odgovor: Nebeski Oče, hvala Ti na daru Tvoga Duha koji nam omogućuje nemoguće dobar život Govora na gori.
✠
