Ovu prvu nedjelju nakon Duhova Crkva nas poziva na spomen Presvetog Trojstva. Zašto je ovo savršen trenutak?
Evanđelje (Pročitaj Mt 28,16-20)
Od prvoga dana došašća Crkva nas liturgijski vodi kroz povijest Jednoga života koji mijenja sve naše živote. Kršćanstvo je religija s tragom u ljudskoj povijesti. Bog se od početka objavio čovječanstvu u vremenu i prostoru. Ovo je otkriće bilo sporo i dolazilo je u fazama.
Formiranje izraelske nacije otkrilo je da nije bilo drugog boga na nebu ili na zemlji osim Jahve, Boga koji je sklopio savez s ljudima od krvi i mesa kako bi ih učinio svojima. Povijest Izraela otkrila je da Božji narod nije mogao zadržati vjeru u Njega. Utjelovljenje je otkrilo da Bog ima Sina kojega je poslao da izbavi iz slabosti i Izrael i cijelo izgubljeno čovječanstvo. Uskrsnuće i uzašašće otkrili su da je Sin pobijedio u svojoj misiji. Pedesetnica je otkrila da je svrha Sinova djela izbavljenja bila oblikovati novo čovječanstvo, rođeno ne iz volje tijela, nego iz Boga. Kad je Sin uzašao s Očeve desne strane, Bog je poslao Duha Svetoga na apostole da ih potpuno uvede u Novi savez – da žive s Bogom zauvijek, na isti način na koji Otac i Sin borave zajedno. Apostoli su odmah počeli prenositi drugima ono što su primili. Crkva je rođena.
Sada je povijesno Božje otkrivenje završeno. Ne znamo sve što želimo znati o Njemu, ali znamo sve što trebamo znati. Zato danas zastajemo kako bismo promislili o misteriju koji je otkriven dok su se odvijali svi ti povijesni događaji, u vremenu i prostoru. Taj misterij je da je Bog a pričest osoba, blažena Trojica u Jednom. Kakvu to razliku čini za nas?
Da bismo započeli s odgovorom na to pitanje, trebali bismo obratiti pozornost na lekcionarska čitanja. Prvo, vidimo da u Evanđelju Isusov nalog apostolima glasi: “Idite… i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” Budući da je dovršio djelo koje mu je Otac dao da izvrši (omogućivši spasenje za cijelo čovječanstvo), Otac je dao “svu vlast na nebu i na zemlji” u Njegove ruke. Isto tako, Isus taj isti posao predaje svojoj Crkvi. Na Pedesetnicu su apostoli primili moć da omoguće spasenje, propovijedajući Radosnu vijest o Isusu. Što bi bio sadržaj te poruke? Objavili bi svijetu da se, zahvaljujući Isusu, Božja izvorna namjera u stvaranju čovječanstva (“načinimo čovjeka na svoju sliku,” vidi Post 1:26) sada može ostvariti. Krštavajući vjernike u Trojedino Ime Božje, Crkva izjavljuje da možemo dijeliti život “Nas” koji imamo stalno željeli naše druženje. Obični smrtnici sada mogu živjeti božanskim životom! Zato Isus govori apostolima da poučavaju svijet “da drži sve što sam vam zapovjedio”. Život koji nas Isus uči živjeti je nadnaravan – život ljubavi koji se živi u snazi same Ljubavi. To je ono za što smo stvoreni. “Mi” pri stvaranju ugradili smo to u nas. Sada, kad smo se liturgijski prisjetili svih povijesnih događaja koji su to omogućili, ovu nedjelju provodimo njegujući objavu “Nas” i da smo i mi sada “Mi”.
Nevjerojatno, zar ne?
Mogući odgovor: Presveto Trojstvo, hvala Ti za sve što si učinio u povijesti da me primiš u svoje zajedništvo.
Prvo čitanje (Pročitaj Dt 4,32-34, 39-40)
Zadivljeni smo kakvi bismo trebali biti na nedjelju Trojstva, dok razmišljamo o svemu što nam je Bog objavio o sebi u povijesti spasenja. U ovom čitanju imamo priliku vidjeti još jednu priliku ljudskog čuđenja nad objavom koju je Bog dao smrtnicima poput nas. Pogledajte kako se Mojsije jedva suzdržava dok izražava svoje čuđenje nad prvom etapom Božjeg otkrivenja unutar vremena i prostora: „Pitaj sada o danima starim, prije tvog vremena, otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji; pitajte s jednog kraja neba na drugi: Je li se ikada prije dogodilo nešto tako veliko? Je li se ikada čulo za to? Je li neki narod ikada čuo Božji glas kako govori… i živio?” Mojsije jednostavno ne može pronaći dovoljno riječi da opiše strahopoštovanje koje bi Izraelci trebali doživjeti pred Božjom objavom Sebe u njihovoj sredini. Bog je posve jasno dao do znanja svom narodu da ga nitko od takozvanih bogova Egipta ne može spriječiti da izbavi svoj narod iz tamošnjeg ropstva. Tako je postignuta prva faza objave: “Gospodin je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji… nema drugog.” Zatim, baš kao što je Isus učinio kada je potvrdio potpuno otkrivenje Boga kao Oca, Sina i Duha Svetoga u našem čitanju evanđelja, Mojsije je potaknuo ljude da žive onako kako je Bog odredio u svojim “statutima i zapovijedima”. Takav život je onaj koji napreduje. To je život za koji smo stvoreni.
Dakle, mnogo prije nego što je Izrael saznao za Trojstvo, oni su znali za Boga Oca – svog Oca. Bog je Jedan. Ništa se to nije promijenilo. U vremenu, u svemiru, čovječanstvo je tada naučilo da je Bog Jedan u Tri Osobe. U drevnim politeističkim religijama smatralo se da mnogi bogovi nastanjuju svemir, svaki sa svojom pričom i kultnim sljedbenicima. Među njima bi moglo postojati rivalstvo i mrzovoljno natjecanje. Prva faza Božjeg otkrivenja morala je uspostaviti Božju Jednotu. Posljednja faza uspostavila je Trojstvo u Jednosti Boga, savršeno jedinstvo. On je Zajedništvo koje nas poziva u zajedništvo.
Upotrijebimo Mojsijeve riječi da odgovorimo na ovo: “Je li se ikada prije dogodilo nešto tako veliko?”
Mogući odgovor: Presveto Trojstvo, spoznaja da si Ti Zajedništvo ljubavi pomaže mi razumjeti zašto je i moj vlastiti poziv ljubav. Molim te, pomozi mi da živim danas.
Psalam (Pročitajte Ps 33:4-6, 9, 18-20, 22)
Ovaj psalam hvali mnoge Božje osobine, ali jedna je posebno očita: dobrota. Nalazi se u tri od svoje četiri strofe. Zanimljivo, u jednoj strofi koja ne sadrži riječ “ljubaznost”, vidimo prigušeni predznak Trojstva: “Riječju [Jesus] od Gospoda su nebesa stvorena; po dahu [the Holy Spirit] Njegovih usta sva njihova vojska.” Psalmist ne bi znao da je zapravo opisivao Trojstvo u Jednosti Boga. Jednostavno je želio veličati Božju bogatu dobrotu prema Njegovom narodu. Sada, u naše vrijeme, možemo razumjeti puno značenje te dobrote, koja se najživlje otkriva u Trojstvu. Znajući ovo, možemo o sebi reći ono što naši sponzori hvale: “Blagoslovljen narod koji je Gospodin izabrao da bude njegov.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Rim 8,14-17)
Sveti Pavao nam daje vrlo jednostavan, praktičan opis vjerničkog odnosa s Trojstvom. Jedno je znati da je Bog Otac, Sin i Duh, no ipak se možemo zapitati: kako to utječe na mene? Sveti Pavao kaže da nas Duh čini “sinovima Božjim”. Znamo da je On prisutan u nama kada, u vremenima kušnje ili teškoće, otkrijemo da je naš najdublji odgovor srca zavapiti Bogu: “Abba, Oče!” Bez Duha, iste bi nas poteškoće natjerale da ustuknemo od Boga u strahu, kao što bi se rob bojao svoga gospodara. Kada smo kršteni u Duha Svetoga, možda još uvijek imamo strah, naravno, ali naš strah nas tjera k Bogu, a ne od njega. Djelo Duha je da nas uvjeri da smo Božja djeca, da nas On voli, da smo Mu dragi kao Isus. Da bi to potvrdio, sveti Pavao kaže da smo “sunasljednici Kristovi”. Što je Krist, Sin, “naslijedio” od svog Oca? Njemu je Bog dao svu vlast na nebu i na zemlji. U krštenju i mi “nasljeđujemo” ovo kraljevstvo od Oca. Ovdje vidimo cijelo Trojstvo na djelu u našim životima: Boga (našeg Oca), Isusa (našeg brata) i Duha (čini naše “posvajanje” konkretnim i stvarnim u našim dušama).
Primijetite da sveti Pavao kaže da je sve ovo naše “samo ako s njime trpimo da se s njime i proslavimo”. O čemu se ovdje radi? Ovaj se poticaj bitno ne razlikuje mnogo od onoga što su Isus i Mojsije rekli u našim drugim čitanjima. Nakon što su priznali otkrivenje istine o Bogu, potaknuli su Božji narod da “obdržava zapovijedi” kao odgovor na veliko Božje djelo u našu korist. Poslušnost Bogu je ključ za blagoslovljen život. Znamo da slušati Boga znači ne slušati sebe. Vršiti Božju volju ne znači vršiti vlastitu. Isus je pozvao svoje sljedbenike da uzmu svoje križeve i slijede ga kroz samoodricanje (vrsta smrti, svakako vrsta patnje). Zbog našeg krštenja imamo milost to zapravo učiniti sada.
Put u život s Trojstvom – život za koji smo stvoreni, omogućen nam kroz ljubavno djelo Trojstva – je put umiranja i uskrsnuća. Kamo nas ovaj put vodi? Slava! Nemojmo uzmicati u strahu.
Mogući odgovor: Abba, oče! U ruke Tvoje predajem duh svoj.
de Pereda, A. (1659). Sveto Trojstvo. [oil on canvas]. Preuzeto sa Muzej lijepih umjetnosti, Budimpešta.
