Što biste učinili da ste dobili na lutriji?
Svi smo se to pitali. Većina nas bi platila svoje račune, kupila pouzdanije vozilo i možda novi dom, a zatim donirala u dobrotvorne svrhe. Mogli bismo odlučiti donirati 100% novca u dobrotvorne svrhe, ali smatrali bismo da je odgovornije zadržati novac, osiguravajući prvo zadovoljenje vlastitih potreba (uključujući potrebe naše obitelji). Taj se motiv na površini čini razboritim, a ne sebičnim. Međutim, kad bismo dalje raspakirali svoje motive, otkrili bismo da nam možda neće trebati novi auto ili dom. Nakon otplate kreditnih kartica, vjerojatno ćemo ih opet teretiti; sigurno bi nas veliki iznos od $$ na bankovnom računu naveo na nepotrebne kupnje. Štednja novca za fond našeg djeteta za fakultet može utjecati na odabir fakulteta koje će pohađati, tražeći onaj koji je prestižniji umjesto davanja prioriteta ponuđenom obrazovanju i kulturi kampusa. U pozadini svih ovih motiva je strah. U konačnici, zadržavanje novca riskira promjenu naše vizije ljudskog procvata u onu koja je više svjetovna.
Vidite ovdje, deva oslobođena svojih predosjećaja prolazi kroz iglene uši (Sv. Beda, pozivajući se na Mateja 19:24)
U njegovim Duhovnim vježbama, Sveti Ignacije Lojolski daje nam Načelo i temelj, stav i raspoloženje za nasljedovanje Božje volje. Moramo biti kakvi smo stvoreni kako bismo Mu služili u našem pozivu, ni više ni manje. To zahtijeva da budemo nevezani za ljude, mjesta, stvari, stavove, mišljenja, ideologije i svjetovne perspektive. To je trajni napor, duhovna vježba koja bi se trebala odvijati kao dio našeg svakodnevnog ispita i mentalne molitve, kao i prilikom donošenja važnih izbora.
Započinjemo svoje duhovno putovanje usmjereno na zadovoljenje vlastitih želja. Uzimamo u obzir potrebe drugih i spremni smo pomoći sve dok ne patimo previše. Bog je treći u našem životu; držimo ga na polici dok ne pomislimo da nam je potrebna njegova pomoć. Dakle, naš život je usredotočen kao: JA—TI—BOG. Kako upoznajemo Boga, On postaje drugi po važnosti – JA – BOG – TI. To ne znači da prestajemo mariti za druge ljude. Umjesto toga, počinjemo se brinuti za njih. Međutim, Bog od nas traži da ga stavimo na prvo mjesto u svom životu, jer tamo ćemo pronaći pravu sreću. Dopuštajući Mu da nas voli, postajemo ispunjeni Njegovom ljubavlju koju dijelimo s drugima. Ljubav ispunjava sve naše potrebe i želje, liječi sve rane i uništava sve strahove. Konačno možemo iskusiti nezainteresovanu ljubav, što znači da služi interesima drugoga, a ne našima. Srca pročišćena; naš život je pravilno uređen: BOG—TI—JA.
Ovaj prijelaz je najistaknutiji u drugom ‘tjednu’ vježbi. Tijekom prvog ‘tjedna’ ili pokreta u duhovnim vježbama, nakon što su očistili poznati grijeh i surađujući s Božjom milošću u borbi protiv grijeha dok ga On rasvjetljuje, povučeni ispituje svoje prošle i sadašnje izbore i motive. Razmatraju dva standarda Isusovo protiv Sotoninog i kako ih neprijatelj odvodi od Isusa. Zašto su te stvari važne? Kako su oni postali nečiji identitet? Sve ovo ima za cilj oblikovati ih u Kristovom karakteru i prilično otvara oči. Dok se motivi nastavljaju ispitivati, povučeni moli vježbu poznatu kao Tri klase ljudi. Svrha ove vježbe je “odabrati ono što je bolje” (Sp. Ex. 149). Nije suditi ili osuđivati ljude niti se pozivati na skrupulozno samopreispitivanje. Umjesto toga, to je promatranje i razmišljanje o vlastitim motivima u izborima i djelima, s gledišta odnosa s Bogom (Sp. Izl. 150). Kao i kod svih meditacija, ovo je napravljeno u Božje prisutnost, sjedi s Njim i svim svetima. Okrećući se prema Njemu, povučeni Ga moli za milost da vidi i razumije ono što mu se sviđa, a ne što mu se ne sviđa; ono što nas dovodi u Njegovu ljubav tako da tada možemo uskladiti svoje misli i djela s Njegovom Božanskom Voljom (Sp. Izl. 150-151).
Važno je kako se te meditacije provode. U Ignacijevoj molitvi, osoba je odgovorna za uspostavljanje vlastitog molitvenog okruženja kako bi se mogla usredotočiti na meditaciju. Zatim ga pročitaju i uđu u to ‘mjesto’. Na primjer, kada razmišljaju o Evanđelju, oni se stave u tu scenu s Isusom. Konačno, i što je važno, oni su odgovorni za vlastito raspoloženje prema Bogu, tražeći posebne milosti koje proizlaze iz ove molitve. Kada se moli za tri klase ljudi, međutim, retreatant je ‘mjesto’. Duboko razmatranje motiva i načina razmišljanja lika otkriva njihove vlastite. Njihova životna priča je mjesto; oni su lik.
Prvi preludij je pripovijest, koja govori o tri klase ljudi, a svaki od njih je stekao deset tisuća dukata , ne samo ili kako bi trebalo za Božju ljubav, i svi se žele spasiti i pronaći u miru Boga našega Gospodina, oslobađajući se težine i prepreka koje proizlaze iz njihove vezanosti za to. (Sp. Npr. 150)
Tema ove meditacije je vezanost za objekt – novac i bogatstvo. Ali ovo je analogija za bilo koju vrstu vezanosti. Nakon što je već pobijedio smrtni grijeh i primio milost novootkrivene revnosti da pomogne Isusu spasiti duše, povučeni se suočava s privrženošću se. A strahovi izazvani ranama koji se manifestiraju kao privrženosti polako izlaze na vidjelo. Pada mi na pamet stara izreka: pazi što tražiš jer ti On može dati! Povučeni je tražio milost da “odabere ono što je više za slavu Njegovog Božanskog Veličanstva” (Sp. Izl. 152) što zahtijeva identificiranje svega što je ne.
Sada pobliže promatramo te tri vrste učenika…
Sve ove tri “klase ljudi” su dobri, kršteni kršćani koji na površini ne žele riskirati svoje spasenje. Oni misle da već žive ispravnim kršćanskim životom. Oni u 1sv razred možda samo želi držati ‘prst u raju’ kako kaže stara poslovica. Dovoljno je znati da su ‘spašeni’. Oni se žele osloboditi svoje vezanosti za ovaj novac, ali nikada se ne trude da to učine. Ova klasa muškaraca traži olakšanje od tereta svojih vezanosti kako bi pronašli mir. Svatko od nas imao je te lijene trenutke u kojima se želimo riješiti neke mane, ali joj nikada ne pribjegnemo ili, kada nešto poduzmemo, odustanemo od svojih starih ugodnih navika. Ali što ako dođe smrtni čas, a vi se još uvijek držite svojih vezanosti?
“Druge klase rade više utoliko što poduzmu neke korake—ali samo onakvima kakvima njima odgovara, a ne ono što je u skladu s Božjom voljom i dobrim zadovoljstvom. I tako se smatraju spremnima učiniti bilo što drugo osim zapravo se rastaju od onoga što vole.” (Upute, str. 334-335, paragraf 212, naglasak dodan)
Dok je 1sv klasa ljudi je tražila olakšanje od svoje vezanosti, 2nd klasa traži kontrolu. Ovi ljudi su porasli u spoznaji vjere i učinili neke izmjene u životu, ali još uvijek ustraju na tome da budu gospodari svog života. To se često manifestira u kontrolirajućem ili pasivno-agresivnom ponašanju. Za njih je Bog koristan instrument. Ova klasa ljudi je problematična klasa. Prije, kada je Bog bio na dalekoj trećini prioriteta, Njime se nije manipuliralo niti se očekivalo da se prilagodi mišljenju osobe. U toj ranijoj fazi koristimo drugi ljudi u našem životu za naše svrhe. Ali kako se smrtni grijeh čisti i Boga počinjemo stavljati na drugo mjesto po važnosti, prečesto prema Njemu postupamo kao prema drugima. Zbog toga biti u ovoj fazi može biti lošija dispozicija od prve. “Oni žele da Bog dođe do onoga što žele: slabost nije tako loša kao hladna proračunatost” (Peters, str. 101). To je još jedan način na koji pokušavamo učiniti da se Bog prilagodi nama, a ne da se mi prilagodimo Njemu. Imamo sofisticirane načine na koje usmjeravamo izbore kako bismo pružili maksimalan užitak uz minimalan napor ili teškoće, podvrgavamo svoje unaprijed zamišljene ideje Bogu u molitvi, a zatim biramo ono što emocionalno odjekuje. Kao sluga Božji fr. John Hardon je prikladno rekao: “Ako se želim osloboditi prepreke svom duhovnom napretku, prvo moram biti uvjeren da nešto što volim je de facto prepreka.” (str. 81)
U potpunoj suprotnosti, 3rd klasa ima takvu želju za Bogom da je voljna živjeti s neugodnom napetosti čineći sebe ranjivim na drugoga (Boga) dok se odriče kontrole nad ishodima i umjesto toga čeka na razumijevanje (Sp. Primjer 155). To zahtijeva dolazak do svete ravnodušnosti. “Mora se potruditi shvatiti da su mu Bog i svi njegovi sveci prisutni i da se on kreće u njihovoj prisutnosti.” (Peters, str. 102-103) Ovi ljudi ne samo da se žele riješiti vezanosti; oni su također ravnodušni prema tome hoće li ili ne zadržati stvar koja uzrokuje njihovu poremećenu ljubav. “Tako da je želja da budu sposobniji služiti Bogu našem Gospodinu uzrok da uzmu stvar ili je ostave.” (Sp. Npr. 155)
Svrha ove meditacije je željeti Kraj (Boga) nego sredstva za Njega (stvari). Gledajući unatrag na Načelo i Temelj, povučeni može vidjeti kako ih naš Gospodin pun ljubavi vodi do ove odvojenosti. To će nastaviti služiti informacijama za njihov svakodnevni ispit i molitvu, ne samo tijekom Duhovnih vježbi nego i izvan njih. To je poziv krštenog kršćanina da bude u svijetu, ali ne od njega, život milosti kakav se živi u Božjoj ljubavi.
Ad Majorem Dei Gloriam.
—————————-
Reference na određene dijelove Vježbi prilagođene iz Duhovne vježbe svetog Ignacija Lojolskog. Rev. Elder Mullen, prev. (1914) PJ Kennedy i sinovi.
Upute o duhovnim vježbama dolaze iz O držanju duhovnih vježbi: rani isusovački rukopisni imenik i službeni imenik iz 1599. Martin Palmer, ur. (1996) Institut isusovačkih izvora.
Upućivanje na učenje fr. Potječe John Hardon Povucite se s Gospodinom (1993) Servant Publications.
Upućivanje na učenje fr. William AM Peters dolazi iz Duhovne vježbe sv. Ignacija: izlaganje i tumačenje. (1967.) Program za prilagodbu duhovnih vježbi
Slika: Unsplash
