Skupina vjerskih vođa, akademika i ekonomista odaje počast papi Franji, ističući svoj poziv na ekonomiju koja prioritet ljudskom dostojanstvu i ekološkoj odgovornosti. Oni predlažu inicijative za pretvorbu duga kao praktičan način za uravnoteženje globalnih nejednakosti i unapređenje njegove vizije bratstva i održivog razvoja.
Po Helen Alford, Alfonso Apicella, Leonardo Becchetti, Giulio Guarini, Riccardo Moro, Gianni Vaggi*
Danas svijet i njegovi čelnici odaju počast pontifu – Pape Franjo – koji nas je neumorno propovijedao i podsjetio, čak i do točke iscrpljenosti, da povijest gledaju iz perspektive najmanje i marginaliziranih. Upozorio je da “ovo gospodarstvo” može ubiti i da samo tržišta nisu dovoljna.
Papa Franjo dosljedno je naglasio da ekonomija koja ubija u konačnici riskira samouništavanje kroz spiralu financijskih, duga i socijalnih kriza, koja je sklopljena klimatskom hitnom situacijom. Njegova razmišljanja i upozorenja zaslužuju ozbiljnu pažnju – ne samo iz etičkih i moralnih razloga, već i zbog šire potrage za općim dobrima i potragom za rješenjima koja sprečavaju daljnje dramatične događaje i zaštituju opstanak planete i tkanine ljudskog suživota.
Ako oni koji ga danas poštuju uistinu žele prenijeti svoju duhovnu ostavštinu, mogli bi započeti tako što bi iskoristili priliku Jubileja da ispune jednu od njegovih glavnih nadi:
Koristeći ovaj trenutak za uspostavljanje mehanizama kompenzacije između “ekološkog duga” bogatih zemalja i stranog duga siromašnih nacija, teret koji je postao sve neodrživiji, pogoršan s trenutnim globalnim makroekonomskim okruženjem visokih kamatnih stopa i nekvalitetnog liječenja država dužnika.
To je stvarnost da u mnogim zemljama s niskim i srednjim prihodima danas servisiranje duga troši više resursa nego ulaganja u zdravlje i obrazovanje, osuđujući velike segmente novih generacija u trajno siromaštvo.
Koncept ekološkog duga, koji je uveo papa Franjo u Laudato si ‘tvrdi da su povijesno, bogate zemlje konzumirale nerazmjerno velik udio u „pravu na zagađenje“ bez nadoknade siromašnih zemalja, koje su doprinijele mnogo manje globalnom zagađenju, ali pretrpjele su njegove posljedice.
Nakon praktičnog pristupa pape Franjo, predlažemo kombiniranje ove etičke vizije s djelotvornim koracima promičući inicijative za pretvorbu duga usredotočene na ulaganja u ekološku tranziciju. Iako djelomične, takve inicijative mogu značajno olakšati teret duga za države dužnika, a istovremeno služiti interesima zemalja vjerovnika iz najmanje četiri razloga:
-
Borba protiv globalnog zagrijavanja kroz ublažavanje emisija globalno je javno dobro koje zahtijeva napore svih, uključujući zemlje s niskim i srednjim dohotkom.
-
Ulaganja u klimatsku prilagodbu u zemljama dužnika – često smještena u područjima koja su pod utjecajem klimatske hitne slučajeve – ključna su za smanjenje rizika od nesolventnosti
-
Klimatska kriza postaje ravnoteža između resursa i stanovništva neodrživim u mnogim od ovih zemalja, što potiče klimatsku migraciju koja riskira stvaranje još većih i težnih protoka na vratima zemalja s visokim dohotkom i unutar siromašnijih.
-
Dužni krize uvijek dovode do političke nestabilnosti, kako nacionalno, tako i na globalnoj razini.
Pretvaranje dijela plaćanja duga i kamata u jamstveni fond za projekte ublažavanja i prilagodbe, poput inicijativa za borbu protiv energetskog siromaštva i izgradnju ustanova za obnovljivu energiju s uključivanjem javnosti, na taj način služilo bi dvostrukoj svrsi promicanja ekološkog tranzicije i smanjenja siromaštva u državama dutora.
Bez ulaska u tehničke detalje provedbe, takva inicijativa, ako se provodi s aktivnim angažmanom vlada, civilnog društva i lokalnih zajednica, također bi mogla stvoriti šire koristi, posebno za najugroženije zemlje koje nisu u stanju služiti svoj dug. To bi moglo privući dodatno financiranje od banaka za regionalni razvoj i iskoristiti preraspodjelu posebnih prava na crtanje koje su neke zemlje vjerovnika zalagale za inicijative za globalni razvoj.
Duhovno nasljeđe pape Franjo započinje teološkom, pastoralnom i antropološkom opredjeljenjem za zaštitu dostojanstva svake osobe. U svojim kasnijim godinama, osobito sa Fratelli tuttinaglasio je temu izgubljenog bratstva – bitne veze čija odsutnost čini slobodu i potragu za jednakošću neučinkovitim.
Sukobi između regija i nacija, ekonomskih rivalstava i potraga za moći stvaraju krize i nasilje koji štete ljudskim odnosima.
Potrebni odgovor je njegovanje planeta s relacijskom inteligencijom, jačanjem osobnih i institucionalnih ljudskih odnosa.
Oslanjajući se na nasljeđe pape Franje, pozvani smo da napravimo korak naprijed na ovom putovanju.
*Helen Alford, predsjednica Papinske akademije društvenih znanosti
Alfonso Apicella, viši časnik za globalne zagovaračke kampanje u Caritas Internationalisu
Leonardo Becchetti, Sveučilište u Tor Vergata, direktor Nacionalnog festivala civilne ekonomije
Luigino Bruni, Sveučilište Lumsa, osnivač ekonomije Francesca
Iftekhar Hasan, Sveučilište Fordham, urednik časopisa za financijsku stabilnost
Phoebe Koundouri, Sveučilište u Ateni, predsjedateljica Udruženja Svjetskog vijeća ekonomista za zaštitu okoliša i resursa
Giulio Guarini, Sveučilište u Tuscia
Riccardo Moro
Gianni Vaggi, Sveučilište u Paviji
Stefano Zamagni, bivši predsjednik Papinske akademije društvenih znanosti
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
