„A ti Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći Vladalac koji će pasti narod moj – Izraela“ (Mt 2, 6)
Predraga braćo i sestre u Kristu Isusu,
dragi ljudi dobre volje i iskrena duha!
Uvijek kad izgovaramo ime grada Betlehema, naša srca preplavi toplina jer se u mislima rađaju slike Betlehemskih jaslica u kojima se nalazi maleni Isus, naš novorođeni Kralj, a oko Njega svi oni koji su svjedočili tom skromnom događaju koji u sebi nosi svu veličinu neizmjerne Božje ljubavi prema čovjeku, događaju koji je temeljna prekretnica u odnosu čovjeka i Boga. Bog je postao čovjekom, utjelovio se u ljudsku zbilju u krilu Bezgrešne Djevice Marije i tako nam postao jednak u svemu, osim u grijehu. Ovim jedinstvenim događajem Nebeski Otac objavio nam je u Sinu svome, jedinorođenom, u sili i snazi Duha Svetoga, sebe samoga i nas pozvao da odgovorimo na tu ljubav i brigu Božju. Kako ćemo odgovoriti? Prije svega vjerom koja nas vodi do Betlehemskih jaslica u kojima prepoznajemo Isusa, Sina Božjega, da mu se poklonimo i hvalu Mu iskažemo. Na taj način i sami urastamo u događaj spasenja i postajemo dionici one slave koju je Bog, po Duhu Svetom, obilno izlio u naša srca.
To duboko iskustvo vjere otvara nam srca kako bismo, pridruženi spasenjskom dolasku Isusa Krista u tijelu, primili izobilno dar života i svijest da pripadamo Bogu, svome Ocu i Stvoritelju. To je naš kršćanski identitet koji nas oblikuje u našem vremenu i prostoru u kojem živimo i kojega oplemenjujemo vrijednostima kojima nas uči Krist Gospodin.
Naravno da svijet, ljude i neka kretanja oko sebe, promatramo i doživljavamo sa zabrinutošću i zebnjom. Naime, živimo u vremenu kad se, u ime slobode i individualnih prava, nastoji oslabiti i relativizirati svaki identitet, osobito onaj kršćanski. Postala je to neprestano ponavljana ideja današnje europske političke i društvene javnosti koja se gubi u pohlepi i nemoralu, koja se guši u iskrivljenoj slici čovjeka kojega se hrani zabavom i bjesomučnim trošenjem materijalnih dobara. Sasvim je logično da u tom načinu života nema mjesta za kršćanski brak, za obitelj, za rađanje i odgoj novih generacija, za istinsku požrtvovnost i kršćanski humanizam. To je požar koji uništava i pali sve sveto i vrijedno do čega dođe, sličan ratovima koji su se vodili ili se i danas vode u svijetu. No na tom zgarištu niću novi identiteti koji ne prihvaćaju vrednote nastale na humusu kršćanske kulture i tradicije i tako daju naslutiti neka nova vremena u kojima će se, ne bez velikih teškoća, moći njegovati sustav kršćanskih i općeljudskih vrijednosti, bilo u osobnom bilo u društvenom životu. Ne gledati na te pojave realnim promišljanjem znači biti plitak i neosjetljiv za budućnost svojega naroda i vlastite kulture.
Osobite opasnosti naslućuju se iz razvoja i upotrebe umjetne inteligencije koja u mnogočemu može služiti čovjeku, no prema riječima nekih stručnih ljudi koji su u tom području cijeli život, upravo otuda mogu se pojaviti najveće prijetnje čovjeku u ne tako dalekoj budućnosti. Nekritički entuzijazam naspram tim stvarnostima pokazuje vrlo nisku razinu odgovornosti mnogih ljudi koji imaju moć odlučivanja i usmjeravanja znanstvenih istraživanja i društvenih kretanja u vremenu koje je pred nama.
Svi smo svjesni da se ova i mnoga druga globalna kretanja prelamaju preko svakodnevnoga života svih ljudi, osobito onih najslabijih i najnezaštićenijih koji često ostaju bez mogućnosti boriti se za svoje vlastito dostojanstvo i istinu.
Krist Gospodin, svojim dolaskom u taj i takav naš svijet, čovjekov svijet, objavljuje nam nježnu ljubav Očevu i Njegovu brigu za sve ljude. Jest da ga maleni i neznatni puno lakše prepoznaju jer su osjetljiviji za Njegov način ulaska u svijet. No On iz skromne Betlehemske štalice poziva i male i velike da zastanu i razmisle o sebi i o svom životu. Jer On dolazi u svako srce unijeti mir i radost iskrenoga i istinskoga života u kojem veliki postaju svjesni svoje silne odgovornosti za čovjeka i svijet, a mali ne gube nadu i svjetlo u svome životu. On zove svakoga čovjeka da u Njegovu dolasku prepozna Boga i da u Njemu otkrije svoj poziv i poslanje koje se očituje u izgradnji vlastite osobnosti, u brizi za bližnjega i sav stvoreni svijet. On nas upozorava, osobito moćnike ovoga svijeta, da nemaju pravo na muci i tjeskobi ljudi oko sebe graditi vlastiti svijet pun grabeži i smrti. No On u isto vrijeme nudi svoju spasiteljsku ljubav i snagu koja je nužna da se čovjek obrati od svoga zla i prione uz dobro, lijepo i istinito. Jedino On jest kadar preobraziti čovjeka i učiniti ga sebi sličnim i tako doista mijenjati svijet u kojem jesmo, a drugoga nemamo.
Betlehem na hebrejskom znači „kuća kruha“. Kruh je simbol svega što je potrebno čovjeku za dostojan materijalni život, no ima i svoj duboki i sveobuhvatni duhovni smisao koji čovjeku ispunja život onim stvarnostima koje nam Bog daruje dolaskom svoga Sina Isusa Krista, novorođenog našeg Spasitelja i Otkupitelja. U tome leži veličina Betlehema o kojoj nam govori citirani odlomak Matejeva Evanđelja.
Zato, braćo i sestre, nemojmo oklijevati prihvatiti tu milosnu ponudu koju nam Isus daruje i ovoga Božića. Pohrlimo u Betlehemsku štalicu i ispunimo svoje živote Njegovom ljubavlju i osjetljivošću za svakoga čovjeka jer tako ćemo ispuniti smisao vlastitoga života i postojanja te ćemo moći dati svoj doprinos boljitku našega svijeta koji nam je Bog darovao.
Sretan Vam Božić i blagoslovljena nova, 2025. godina!
Bjelovar, o Božiću 2024.
†Vjekoslav Huzjak
biskup bjelovarsko-križevački
