Misu polnoćku u porečkoj katedrali ove je godine, o Božiću 2023., predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja. Koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić, te župni vikar katedralne župe vlč. Boško Čatlak. Evanđelje je navijestio nedavno zaređeni đakon Tobija Matijević koji provodi vrijeme praktikuma u porečkoj župi.
Nakon što je pozdravio sve prisutne i izrazio radost zbog susreta, biskup Štironja je započeo svoje razmišljanje o važnost zajedništva, kako zajedništva među ljudima tako i zajedništva s Bogom te naglasio da je to zajedništvo s Bogom poteklo od samoga Stvoritelja koji se po svomu Sinu, Drugoj božanskoj Osobi, utjelovio i tako približio čovjeku te ga pozvao da to zajedništvo živi osobito kroz zapovijed ljubavi. Potom je dodao: „Koliko god čovjek mislio i u svijetu se naprezao da može sam, brojne činjenice govore da to nije tako. Čovjek je ovisan o drugomu, od svoga začeća do posljednjeg daha svoje zemaljskog života. Potreban je pomoći drugoga, i ne samo čovjeka nego i Boga. Čovjek je nesavršen i nemoćan, ma koliko si ne rijetko umišljao i sebi prisvajao ulogu i mjesto Stvoritelja. Prvotna poruka Božića, Boga koji se učinio malenim, upravo je to: bez straha i srama priznati svoju krhkost i nemoć. U tu stvarnost čovjekove krhkosti stiže Božja svemoguća riječ, ta ‘neopoziva zapovijed’ kako kaže knjiga Mudrosti (18,14-15), taj imperativ ljubavi, praštanja i milosrđa. Jurnuli su s neba i spustili se u središta naših gradova i mjesta, u središte srca koje želi, moli i traži svemoćnu ljubav koja je dostižna samo u obliku zapovijedi: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srce svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim… a svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Mt 22, 37-39). Sv. Matej naglašava da o ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci (22,40).
Da o ovim zapovijedima uistinu ovisi red i stanje cijeloga svijeta, može posvjedočiti svaki istinoljubivo mudar i razuman čovjek, naglasio je biskup Štironja te ustvrdio: „Kad bi se ljudi ravnali prema ovim Božjim zapovijedima, zasigurno ne bi bilo ratova ni u nama ni oko nas, kao ni u svijetu. Nažalost, znademo dobro da je čovjekovo srce sklono buntu i gunđanju, oholosti i uznositosti, egoizmu i isključivosti, predrasudama i osudama, ljubomori i zavisti. Svjesni smo da je čovjekovo srce prvotno poprište i prostor u kojemu započinje pijavica netrpeljivosti, te cunami mržnje i rata. Božja riječ pomirenja, praštanja, ljubavi i mira koju Božić nudi, žestoki je mač, kako to kaže Knjiga mudrosti, mač koji preobražava svijet po širenju Kristova nauka kojega Crkva širi i propovijeda. Taj mač Božje ljubavi, precizniji je od skalpela u ruci vrsna kirurga, koji reže, ali ne da povrijedi nego da ozdravi“.
Radujući se velikom broju mladeži, mladih obitelji i djece, biskup je zaželio svima da osjete vrijednost tišine i bogatstva koje se krije u tišini Božićne noći. Stoga je biskup Ivan žarko zavapio: „Isuse, mira nam daj. Mir nam je potrebniji više nego gladnomu hrana i žednomu voda. Mira nam daj i ljubavi svoje, Isuse. Imamo mi u svijetu svega, često i previše. No, potrebni smo te posebne Božje ljubavi i toga Tvoga mira kojega svijet ne može dati. Nitko osim tebe, Isuse. Svijet nudi ljubav i prijateljstvo koje se zapali, bljesne i nestane. Sve su to prolazni ljudski osjećaji koji se brže ugase nego što se zapale. Čovjekovo srce čezne za čvrstom i neprolaznom vezom ljubavi i prijateljstva, čiji plamen nitko i ništa ne može ugasiti… Samo utemeljena ljubav na Božjoj ljubavi, jača je od smrti. To je ljubav koja se gradi na stijeni vjere“.
Biskup je vrlo snažno naglasio važnost čuvanja izvornosti Božića i božićne poruke važnost čuvanja izvornosti Božića i božićne poruke, koja nije tek neka čarolija, ili priča nego istina koja osmišljava naše živote osobito životne poteškoće. Stoga je naglasio: Božić je, dakle, svetkovina silaska Božje ljubavi među nas ljude. Božja prisutnost u svijetu je nadahnuće i izvor svih božićnih pjesama, običaja, folklora, gastro ponuda, darivanja… Sve to može pratiti svetkovanje Božića i biti u službi ali nikako ne smije postati cilj i smisao našega slavlja, ne može i ne smije potisnuti činjenicu da se Bog darovao čovjeku, i da je upravo to razlog naše radosti koju mi stariji moramo prenijeti u originalu na buduća pokoljenja.
Na kraju svoje propovijedi, biskup Štironja je čestitao svetkovinu Božića svima okupljenima na Misi polnoćki u Porečkoj katedrali ovim riječima: „Srce svakoga kršćanina, osobito praktičnog vjernika, istinski je prostor u kojemu se rađa Božja ljubav, tako onda i darivatelj te Božje ljubavi. Podijelimo tu ljubav sa svojim najbližima, govorimo im o sreći koju Bog daruje srcu otvorenu za njegovu ljubav i mir. Činimo to svaki dan. U svaki dan unesimo stvarnost Božića. Tako ćemo imati i slaviti Božić 365 dana u godini. Beskrajna je to sreća koju svima iskreno i od srca želim. Čestit Božić svima!“
Misu je prigodnim pjesmama glazbeno uzveličao porečki župni zbor, a u pjevanju narodu tako dragih tradicionalnih božićnih pjesama su se pridružili i svi nazočni vjernici.
