Svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Gogić, koji je okrijepljen svetim sakramentima preminuo u bolnici u Vinkovcima na Veliki Petak 18. travnja 2025. u 64. godini života i 43. godini redovništva, pokopan je u srijedu 23. travnja na fratarskom groblju u župi sv. Marka Evanđeliste na Plehanu u Bosanskoj Posavini.
Misu zadušnicu prije pokopa u župnoj crkvi predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Uz domaćeg župnika i plehanskog gvardijana fra Antu Tomasa i generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića suslavilo je sedamdesetak svećenika i redovnika. U prepunoj plehanskoj crkvi uz rodbinu pokojnika i brojne redovnice bili su vjernici kako plehanske župe tako i župa u kojima je pok. fra Jozo djelovao.
Na početku homilije provincijal Dadić je uputio kršćansku sućut braći franjevcima, rodbini pokojnika i nazočnim vjernicima.
Ocrtavajući život i djelo pok. fra Joze naglasio je kako je od malih nogu odgajan u vjerničkom duhu te se spremna i otvorena srca odazvao Božjem pozivu da ga slijedi putem sv. Franje Asiškog.
„Kao franjevac hodio je stopama sv. Franje. Bio je čovjek vjere, poniznosti i služenja. Bio je dobar pastir. Njegove propovijedi nisu bile samo riječi – bile su svjedočanstvo života proživljenog u vjernosti Evanđelju. Njegova prisutnost među vjernicima nije bila samo fizička – bila je duhovna blizina ispunjena Kristovom ljubavlju. Njegovo služenje nije bilo samo dužnost – bilo je radosno darivanje sebe za druge“, rekao je o pok. fra Jozo provincijal. Dodao je kako je prepoznatljiva bila njegova ljubav prema knjigama te da je bio čovjek duboke intelektualne znatiželje koji je neprestano tražio znanje i mudrost u pisanoj riječi.
Nadalje je ustvrdio kako je najvidljiviji trag svoje predanosti fra Jozo ostavio u rodnoj župi gdje je pokrenuo i vodio izgradnju župne crkve, koja nije bila samo gradnja zidova od kamena i cigle nego gradnja žive zajednice vjernika.
„Draga braćo dok se opraštamo od našega brata fra Joze, neka naša tuga bude prožeta nadom. Neka naša bol bude ublažena vjerom, naša žalost uskrsnom radošću. Jer smrt nije kraj, nego početak vječnog života s Bogom. Neka riječi psalma ‘Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom’ budu utjeha svima nama, a našem bratu fra Jozi neka udijeli mir i radost Neba“, zaključio je svoju homiliju provincijal Dadić.
Od pokojnika se u ime njegove generacije dirljivim riječima oprostio o. Ante Bobaš, starješina dominikanskog samostana sv. Jeronima u Rijeci naglasivši kako je fra Jozo bio dobri duh njihove generacije, čovjek koji je uvijek bio tu za svakoga.
Riječi sućuti vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića pročitao je generalni vikar mons. Slađan Ćosić.
Uputivši riječi sućuti rodbini pokojnika uime župne i samostanske zajednice Plehan župnik i gvardijan fra Anto ocrtao je život i djelo pok. fra Joze te zahvalio svima koji su se za njega brinuli u njegovoj bolesti.
Misu je pjevanjem animirao Zlatko Špoljarić, pedagog i psiholog na Katoličkom školskom centru sv. Franje u Tuzli.
Poslije mise uslijedio je ukop na plehanskom groblju. Sprovodne obrede predvodio je provincijal Dadić.
Životopis
Fra Jozo je rođen 28. srpnja 1961. u mjestu Komarica – župa Srca Marijina u Foči kod Doboja u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Ilije i majke Pavice rođ. Mandić. Odrastao je uz pet sestara i dva brata. Nakon završetka osnovne škole u rodnoj Foči pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je 15. srpnja 1982. i započeo godinu Novicijata u Visokom. Prve redovničke zavjete položio je također u Visokom 15. srpnja 1983., a svečane zavjete položio u ruke provincijala fra Luke Markešića 31. listopada 1987. u Sarajevu. Red đakonata primio je 1. srpnja 1988. u Sarajevu, a iste godine 11. prosinca za svećenika ga je zaredio sarajevski nadbiskup mons. Marko Jozinović. Nakon primanja svećeničkog reda fra Jozo je obnašao sljedeće službe u svojoj Provinciji i mjesnoj Crkvi: župni vikar u župi Tolisa (1988. – 1991.); župni vikar u župi Plehan (1991. – 1992.) – nakon što je, zbog ratne situacije, plehanska župa izbjegla preko Save fra Jozo je kao župni vikar u izbjeglištvu od 1992. do 1993. brinuo za izbjeglice u Slavonskom Brodu. Od 1993 do 1994 bio je župni vikar u župi Tolisa, potom župni vikar u župi Vidoši (1994. – 1995.); župni vikar u župi Breške (1995. – 1997.); župni vikar u župi Šikara (1997. – 1998.); župni vikar u župi Špionica (1998. – 2000.); župni vikar u župi Ulice (2000. – 2002.); župni vikar u župi Plehan (2002. – 2003.); župnik u župi Svilaj (2003. – 2004.); župni i samostanski vikar u župi i samostanu Jajce (2004. – 2006.); župni vikar u župi Gornja Dubica (2006. – 2008.); župni vikar u župi Vidoši (2008. – 2009.); župnik u rodnoj župi Foča (2009. – 2019.); župni vikar u župi Sivša (2019.); župni i samostanski vikar i ekonom na Plehanu (2019. – 2022.); član samostanskog bratstva na Plehanu (2022. – 2023.). Kada je u siječnju 2023. hospitaliziran zbog zdravstvenih poteškoća fra Jozo je do listopada 2023. boravio u Domu za starije i nemoćne „Majka Terezija“ u Donjoj Tramošnici, a nakon toga određen je za člana samostanskog bratstva u Tolisi, gdje je boravio sve do svoje smrti. Nakon što mu se zadnjih dana pogoršalo zdravstveno stanje hitno je prebačen u Vinkovce, gdje ga je Gospodin pozvao k sebi. (kta/b.l.)
