Jama Bezdan postaje sveto mjesto hodočašća

Na Jami Bezdan u Kostreni 27. travnja obilježena je 81. godina mučeničke smrti Sluge Božjega Martina Bubnja te je, pod vodstvom kostrenskog župnika Hrvoja Mandića i Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (UHDDR) na čelu s Milom Biondićem, održana molitva za sve stradale na Bezdanki i slavljena misa koju je predslavio nadbiskupov kancelar Goran Žan Lebović Casalonga.

U propovijedi je poručio da kršćanin na mržnju i pokušaj zatiranja istine treba odgovoriti ljubavlju, oprostom i pomaganjem. To su činili i Sluge Božji – Riječki mučenici za koje je s početkom ove godine pokrenuta kauza za beatifikaciju. Nositelj kauze je upravo Martin Bubanj čije je svjedočanstvo mučeništva za vjeru najjače i najsigurnije. „Zato ovo mjesto danas postaje nešto više – postaje sveto mjesto“, istaknuo je Casalonga. „Ovo mjesto prestaje biti mjesto tuge i oplakivanja. Ono postaje mjesto Isusova trijumfa. Mi danas ne dolazimo ovdje samo kao oni koji obilježavaju tragediju koja se ovdje dogodila, nego kao hodočasnici Sluzi Božjemu.“

Casalonga je istaknuo kako na kraju svake muke stoji Kristov križ koji podsjeća da vanjska muka ne mora značiti i unutarnju. „Ona može postati put pročišćenja i usmjerenja prema Bogu. U toj muci čovjek može reći: ‘Bože, Ti vidiš i sudiš. Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine’. Istaknuo je da među onima koji su ovoj jami ubijeni, jedan život posebno svijetli kao svjetionik – život svećenika Sluge Božjega Martina Bubnja. U jednom pismu napisao je ovako: „Ako me ubiju, znajte zašto su me ubili – zato što sam uvijek govorio istinu, branio vjeru i ljubio domovinu. I bio sam spreman biti i izložiti se kada je trebalo, a mnogi to nisu činili.“

Bubanj je, dok je podnosio mučeničku smrt, oprostio svojim ubojicama, molio za njih i podijelio odrješenje onima koji su toga bili potrebni. „U svemu tome nije gledao tko je tko, nego je u svakome gledao čovjeka. U tom smislu on je svjetionik koji nam pokazuje Isusovu ljubav s križa koja može obuhvatiti cijeli svijet“, rekao je Casalonga.

Podsjetio je da je kauza Riječkih mučenika pokrenuta u godini 100. obljetnice riječke Crkve te zahvalio svima koji su čuvali spomen na ovo mjesto tijekom 80 godina, posebno pokojnim svećenicima Anti Sironiću i Josipu Manjgotiću koji su zapisivali i prenosili istinu te dugogodišnjem župniku Ivanu Stošiću i kanoniku Sanjinu Francetiću.

Molitvu za Riječke mučenike, da se proslave kao kandidati za oltar, nadbiskup Mate Uzinić usmeno je odobrio pa je na kraju mise ta molitva po prvi put i izmoljena:

„Bože, sidro naše nade i kormilaru riječke Crkve,

zahvaljujemo Ti za svjedočanstvo Riječkih mučenika, koji su u snažnim životnim i povijesnim olujama ostali vjerni Tebi, kao svjedoci Tvoje ljubavi i Tvoje istine.

Oni su nadilazili vrijeme u kojem su živjeli, a njihov život svjedoči svakom čovjeku u svakom vremenu jer pripadali su Tebi, Gospodaru povijesti i vjekova!

Molimo Te, uzdigni ih kao trajne svjetionike suvremenom čovjeku na slavu svoga Imena i na dobro svoje riječke Crkve, a nas po njihovu zagovoru vodi preko valova života u sigurnu Luku spasenja.

Po njihovu zagovoru udijeli nam milost…

(reći nakanu) za koju Te molimo.

Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.”

Na kraju mise kancelar Casalonga ponovio je kako ovo mjesto postaje sveto mjesto hodočašća. „Sveto je jer je Bog ovdje trijumfirao u smrti i po oprostu kroz srce Sluge Božjega Martina Bubnja.“ Potom je ispred oltara pred okupljenima poljubio tlo u znak poštovanja prema mjestu na kojem je Sluga Božji Martin Bubanj podnio mučeništvo, što je naišlo na svesrdno odobravanje okupljenih. Ponovio je tako gestu pokojnog sušačkog župnika Manjgotića koji je isto učinio na mjestu strijeljanja Sluge Božjega maturanta Franje Grabara, na stubama Sušačke gimnazije. Molitva na Jami Bezdan započela je križnim putom s njegovim tekstovima. Sluge Božji Martin Bubanj i Franjo Grabar povezani su svojim djelovanjem u Katoličkom pokretu na Sušaku. Završetak obilježavanja bio je zahvalni govor Mile Biondića, koji je istaknuo žrtvu pobijenih ljudi kao i nadu u skoru beatifikaciju Riječkih mučenika.