Šapjane: Zavjet zahvalnosti nije samo prošlost nego i obveza za sadašnjost

Mještani Šapjana, brdskog mjesta na granici sa Slovenijom, 1. svibnja molitvom i misom proslavili su svoj zavjetni dan. Hodočašćem u kapelicu Majke Božje na Gradini iznad mjesta i misom koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić zahvalili su Bogu što ih je prije 80 godina zaobišla vojska tada nacističke Njemačke u povlačenju u posljednjim danima 2. svjetskog rata. Šapjane su tako izbjegle sudbinu koja je zadesila susjedna sela Lipu i Mune, gdje su se dan ranije održale komemoracije koje su prizivale drugačija sjećanja. Hodočašće se u znak zahvalnosti u Šapjanama održava od 1946. godine kada je kapelica izgrađena. Hodočasnici su se okupili ispred župne crkve sv. Antona Opata u središtu mjesta otkuda su se župljani s gostima iz susjednih župa, moleći krunicu, šumskim putem uputili prema kapelici na brdu.

Na različite sudbine susjednih sela podsjetio je i nadbiskup Uzinić istaknuvši kako su u euharistiji sve njihove sudbine ujedinjene. „Mi kršćani nismo ljudi koji časte smrt. Mi smo ljudi uskrsnuća.“ No, često se tako ne ponašamo i zato se zločini ponavljaju, rekao je nadbiskup uvodeći u misno slavlje.

„Zato u našem svijetu i dalje postoje mržnja, netrpeljivost, postoje ubojstva, postoje ratovi koji se vode. Ali svaki rat počinje u ljudskom srcu. Tu treba početi i mir.“ U propovijedi je istaknuo kako svaki vjernik, svaki čovjek, mir mora početi stvarati tako da mijenja sebe.

„Ne smijemo upirati prstom u druge. Nitko nije potpuno nevin i nitko nije samo zločinac. To ne znači umanjiti nečiju patnju niti odgovornost.

Svijest o tome jedan je od uvjeta da se konačno u našem svijetu otvori put oprosta, istine i pomirenja.“ Zlo se pobjeđuje samo dobrotom Podsjetio je i na Praznik rada, odnosno prava radnika u svijetu koji i dalje obiluje nepravdama i ljudski život promatra kroz prizmu korisnosti. „Oni koji nisu korisni, njima se prekida život već u majčinoj utrobi ili u stanju teške bolesti. Kao i stvari, i ljudi postaju korisni dok se ne pokvare i više nam nisu korisni.

Ta ista logika danas stoji iza mnogih ratova koji se vode.“ Pozvao je kršćane da se bore protiv takve logike svijeta. No, boriti se, za kršćane ne znači biti protiv drugih ljudi nego za druge. „Mi znamo da se zlo pobjeđuje samo dobrotom.“ Pozvao je stoga vjernike da se u tom poslanju ujedine sa svim ljudima dobre volje.

„Moramo reći svoj ‘ne’ svijetu u kojemu vlada zakon jačega. Moramo reći ‘ne’ i logici iskorištavanja i potrošnje kao glavnog cilja i zaradi kao osnovnom mjerilu za ponašanje. Moramo reći ‘ne’ i zlu u sebi i odlučiti se za novi svijet, za novog čovjeka.“ Potvrdu svojih riječi pronašao je u svetopisamskim čitanjima, a nadahnuće u Mariji koja nije dopustila da bol u njoj postane mržnja, nije dopustila da križ u njoj postane osveta.

Svijet i društvo s više odgovornosti za druge Okupljene je podsjetio da zavjet zahvalnosti koji su stavili u ruke Mariji nije samo podsjetnik na prošlost nego i obveza za sadašnjost. „Zavjet znači postati ljudi koji druge pošteđuju od svoje mržnje, od svojih predrasuda, od svojih nepravdi, od svojih sebičnosti, od svoga tvrdog srca.“ Nadbiskup je zatim pozvao na molitvu za sve žrtve rata, ali i za one koje su počinili zločine i danas ih čine. „Molimo i za one koji su danas začetnici, sudionici, počinitelji zločina – da se obrate.“ Zaključujući propovijed ponovio je poziv vjernicima da u suradnji sa svim ljudima grade svijet s više dijaloga, a manje ratova, s više odgovornosti za druge i manje bolesne preokupacije samo nad sobom, svijet s više ljudskosti i bratstva.

Pozvao je na stvaranje društva bez korupcije i pogodovanja, bez mržnje i podjela, bez povlaštenih, obespravljenih i nepravde. Društvo u kojemu ima spremnosti na opraštanje, brige za zajedničko dobro te za budućnost. „Društvo koje suočava s prošlošću koja nas još uvijek dijeli kako bismo se kao društvo mogli konačno pomiriti i pružiti ruku oprosta i pomirenja jedni drugima, ali i svojim susjedima, kao što to činite vi na granici“, rekao je nadbiskup.

Na kraju mise, župnik Leonid Bevza zahvalio je svima koji su sudjelovali u hodočašću i pomogli u pripremi hodočasničkog puta i kapelice. Župljanima se pismom obratio i nekadašnji župnik, sada umirovljeni svećenik Giuseppe Vossila koji je u župu došao 1967. godine te se prisjetio dugogodišnjeg suradnika Franka Simčića.