Završetak devetnice u pripravi za proslavu 60. obljetnice župe i samostana

BELIŠĆE (TU) – U crkvi svetoga Josipa Radnika u Belišću u srijedu, 29. travnja 2026. godine, večernje misno slavlje predslavio je fra Dario Mican, vijećnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, provincijski koordinator za kulturu i kulturnu baštinu te doktorand iz područja fundamentalne teologije na Sveučilištu u Münchenu.

Bilo je to misno slavlje završetka devetnice u pripravi za proslavu šezdesete obljetnice Župe i Samostana svetoga Josipa Radnika u Belišću. Koncelebrirali su domaći fratri, župnik i gvardijan fra Marko Neretljak te župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija. Riječi dobrodošlice uputio je fra Marko rekavši da su nam „srca ispunjena zajedništvom i vjerom jer smo na koncu ove predivne devetnice u kojoj smo molili svetoga Josipa Radnika mnoge milosti za našu župnu zajednicu“.

Podsjetio je sve okupljene kako je fra Dario boravio u toj župi kao đakon, svećenik i župni vikar od 2017. do 2020. godine.

Zahvalio mu je, također, jer je spremno prihvatio predslaviti misno slavlje. Fra Dario je izrazio zahvalnost na toplim riječima te rekao kako je jubilej prilika reći „Bogu hvala za ono što je bilo, ali i da nam Bog daruje milost i zanos kako bi se jačala vjera u budućnost i kako bismo kako župna i samostanska zajednica hodili naprijed“. Započinjući homiliju, nakon naviještenoga evanđeoskoga ulomka (Mt 11, 25-30), fra Dario je naglasio kako slaveći veliki jubilej posvećen velikom svetcu, Josipu Radniku, slavimo god „žive zajednice koja je rasla kroz vrijeme i ostavila trag vjere koji se generacijama gradio iz dana u dan“.

Crkva danas pred nas stavlja riječi evanđelista Mateja iz jedanaestoga poglavlja koji govori o Isusu Kristu „krotkome Mesiji koji dolazi na svijet biti na strani malenih, slabih i siromašnih, te koji će cjelokupnom svijetu pokazati Božje osobine: ljubav, nježnost i milosrđe“. Propovjednik je istaknuo kako ovo evanđelje većina bibličara smatra „najnježnijim riječima koje je Isus ikada izgovorio za zemaljskoga života“. U drugome dijelu evanđelja Isus govori: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti .

Ovim riječima Isus pokazuje jedinstvenu nježnost i znak Božje prisutnosti i njegove dobrote. Gospodinov je poziv malo iznenađujući jer su Isusovi suvremenici od njega očekivali riječi koje će naglašavati ljudsko kraljevstvo, međutim, Isus poziva da ga slijede oni „koji na svojim plećima nose teško breme života“. Te riječi uvode u duboku istinu i župnoga i samostanskoga jubileja.

Župa svetoga Josipa Radnika nije nastala „iz velikih planova moćnika, nego iz vjere običnih ljudi: radnika, majki i očeva; onih koji su, poput svetoga Josipa, živjeli tiho, skromno i vjerno“. Sveti Josip Radnik bio je čovjek djela koja nisu bila slavna u očima svijeta, ali su bila velika pred Bogom. Na to nas, nastavio je propovjednik, i papa Franjo podsjeća kada kaže da Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego na ljubav s kojom ih činimo .

Ova je Župa rasla kroz vjernost svakodnevice: svakodnevni rad, življenje vjere i vjernost Bogu i Crkvi. U nastavku homilije fra Dario je iz evanđelja izdvojio tri imperativa: prvi koji kaže Dođite k meni! „Obraća se onima koji su umorni, jadni, maleni i klonuli duhom.

Oni se uzdaju samo u Boga znajući kako je milosrdan i kako se od njega može očekivati pomoć. Primjenjujući ove misli u život Župe potaknuo je da se upitamo: „Koliko je umora utkano u ovaj hod župe? Koliki su dolazili u ovu crkvu opterećeni životom, ali tražeći snagu?

Naša je župa bila i ostala mjesto susreta s Kristom, mjesto gdje su mnogi pronalazili odmor, umorni snagu, a slomljeni nadu“, rekao je propovjednik. Drugi imperativ izrečen je u riječima Uzmite jaram moj ! „U biblijskom kontekstu jaram označava povezanost Boga i čovjeka.

Primajući Isusov jaram nalazimo duboku povezanost sa svetim Josipom. On nam, naime, prikazuje rad koji često doživljavamo kao teret, ali koji u Božjoj perspektivi postaje put svetosti . Josipov rad nije bio samo fizički napor, već je bio „suradnja s Božjim planom“.

Tako je i s nama, kada radimo pošteno i nosimo odgovornost za obitelj i zajednicu, tada nosimo Kristov jaram i on postaje sladak jer znamo da ga ne nosimo sami“, tumačio je fra Dario. Treći imperativ izrečen je u misli Učite se od mene! „Isus se obraća poniznima, malenima i potrebitima jer je i on sam bio kušan bolima pa može razumjeti sve ispaćene.

Jaram koji mi nosimo isti je onaj jaram koji je Isus nosio prije svih. Župa je kroz sve ove godine živjela upravo to evanđelje. Bila je zajednica malenih ljudi koji vjeruju, utočište umornih i mjesto gdje se rad pretvarao u molitvu“.

Zaključujući homiliju fra Dario je istaknuo kako „jubilej i svaka obljetnica nije samo pogled unatrag. Ona stavlja pred nas pitanja: Jesmo li i danas maleni pred Bogom ili smo sigurni u sebe? Pokušavamo li nositi sami svoje terete ili se obraćamo Bogu?

Živimo li rad kao blagoslov ili samo kao nužnost?“ Na kraju je poručio: „Više nego ikada, za budućnost ove župne zajednice potrebne su nam osobine svetoga Josipa poput pravednosti, poniznosti, poslušnosti, povjerenja u Boga, strpljivosti, hrabrosti, marljivosti, odgovornosti te vjernosti obitelji. Neka nam Bog, po zagovoru svetoga Josipa, daruje ove osobine kako bi ova proslava bila obnova i kako bi svaki od nas večeras čuo Isusov poziv: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. “ Nakon popričesne molitve fra Marko je zahvalio fra Dariju na „snažnom govoru o nježnosti koja izlazi iz njegova srca“ te na svim njegovim molitvama i kontaktima sa župljanima i fratrima.

Zahvalu je uputio i vjernicima koji su se svih proteklih srijeda okupljali i „svjedočili zajedništvu u Isusu Kristu“. Prisjećajući se svojega boravka u Župi i Samostanu fra Dario je, čestitajući obljetnicu, rekao kako se „ovdje živjela vjera u svakodnevici i tišini, te da je ova zajednica uvijek uključivala sve ljude.“ Na kraju je župnik Neretljak fra Dariju darovao sliku s motivom župne crkve svetog Josipa Radnika. Marija Jelkić